Čudan je svat taj Roger Federer. Toliko čudan da se vrlo teško prepoznaje njegova savršena normalnost, odnosno jednostavnost. Nešto bi o tome mogao, kad bi htio - ali neće - reći njegov dugogodišnji prijatelj i drugu sezonu njegov trener Ivan Ljubičić, nepravedno od kolega uskraćen za nagradu za najboljeg trenera na ATP Touru u 2017. godini (izabran je Neville Godwin, sada već bivši trener Kevina Andersona).
- U srijedu neću trenirati, uzet ću slobodan dan - rekao je 36-godišnji Švicarac nakon što je ostvario drugu pobjedu u skupini Boris Becker i 14. put u 15 sudjelovanja izborio najmanje polufinale na ATP Finalsu (samo je 2008. u Šangaju ispao u skupini).
- Zapravo, uopće nisam razmišljao o slobodnom danu, ali Severin (Luthi, također dio stožera, inače izbornik Švicarske) i Ivan su mi rekli da ga trebam.
Ljubičić i Federer
A taj e dan vjerojatno proveo igrajući se s četvero djece.
Nekada je, kaže, bilo drukčije. Drukčije se ponašao i razmišljao.
- Nekad sam igrao squash kad bih imao slobodan dan ili bih igrao nogomet, pravi nogomet, na travi. Onda bih se čudio zašto sam umoran u polufinalu ili zašto odjednom imam problema s preponama. Takve stvari mi se više ne događaju. Do 2008. redovito sam išao na skijanje, ali otkako sam te godine imao mononukleozu, ukinuo sam sve sportske aktivnosti. Samo što su nakon toga došla djeca, koja me drže zaposlenim. Nemam jedno, nemam dvoje, imam četvero djece. A nisam tip koji želi samo ležati na kauču i teško mi se kontrolirati kad sam s njima.
Roger Federer
Probaj, pa ćeš vidjeti
Koliko Federer može biti jednostavan i sasvim običan možda će dočarati i zgoda koja se zbila nakon što je u lipnju deveti put osvojio Halle. Federer se tada prije polaska u London, prije pohoda na osmu titulu u Wimbledonu, vratio u Švicarsku. S Ivanom Ljubičićem trenirao je svaki dan u jednom klubu, malo ujutro, malo popodne. U međuvremenu bi obavljao neke druge stvari, Ivan bi ga uglavnom čekao u klubu.
U klubu je, poklopilo se tako, kao kuhar radio jedan čovjek s naših prostora. I jednog dana taj je čovjek pitao Ivana bi li pojeo grah s kobasicama, što Ivan, naravno, nije mogao niti htio odbiti. Tako ga je nad tanjurom graha s kobasicama zatekao Roger kad se vratio u klub.
- Što je to?
- Probaj, pa ćeš vidjeti.
I Roger je probao. Ne jednom, nego dvaput. Dva tanjura s kobasicama. To je ta neopterećenost i jednostavnost.
Dok se sve ostale superzvijezde oko njega ruše u ovoj ozljedama napučenoj 2017, Federer stoji “postojano kano klisurina”. Eto, otpao je i Rafael Nadal nakon prvog meča u skupini. Dvanaest od Top 20 tenisača imalo je dulje stanke ili su zbog ozljeda prerano okončali sezonu. Što je to? Čista koincidencija, duljina sezone, previše sporih i tvrdih podloga, teške lopte?
Što bi on sa svojih 36 godina i lanjskim iskustvom kad je uzeo stanku od šest mjeseci, sugerirao da se trend promijeni?
‘Obrijati’ 10 godina
- Najbolje bi bilo “obrijati” desetak godina svakome od nas, vjerojatno bismo svi bili bolji - prasnuo je u smijeh.
- Moje je mišljenje da je dosta tenisača dotaklo tridesete ili je blizu tome. Nekad se sa 30 odlazilo iz tenisa, sjećam se Edberga, Samprasa. Bilo je normalno u tim godinama gledati prema kraju karijere. Sada svi očekujete da će svatko igrati do 36. i dalje. Kad je netko ozlijeđen sa 31 godinom, čudite se što je tome razlog. Zapravo je to normalna stvar i najveći razlog ovome su godine, ima i koincidencije, poklopilo se.