Koliko je dugo trajalo i koliko su gotovo svi teniski autoriteti bili sigurni da će Roger Federer to brzo obaviti, na kraju je postalo gotovo nezanimljivo nekim medijima. Iako je velika vijest da je veliki Švicarac osvojio 100. naslov u bogatoj karijeri igrajući 152. finale.
Nema nikakve dvojbe da je Federer želio dostići tu veliku brojku i to kao drugi u povijesti iza legendarnog Amerikanca Jimmyja Connorsa koji je sa 109 trofeja apsolutni rekorder među tenisačima. Ali, sve što se dogodilo u danima koji su stigli nakon što je Švicarac u Dubaiju u svom 10. finalu došao do osmog naslova na turniru i stotog u karijeri, nije pretjerano dotaklo ni Federera.
Da, rekao je kako je to njegova velika želja bila, da, rekao je kako je ostvario nešto poput sna, ili nešto što je dugo želio, da, rekao je kako je to još jedno od dostignuća koje će obilježiti njegovu karijeru, ali ne, nigdje niti u jednom trenutku nije rekao da će učiniti sve kako bi prestigao Connorsa. Što bi značilo osvojiti još najmanje deset turnira i ostao na krovu svijeta, možda i za sva vremena.
Tokio posljednja šansa
Očito taj dio priče nije pretjerano važan Federeru, baš kao što nije bio važan ni nekim drugim velikim tenisačima koji figuriraju kao stvaratelji ideje o onome što je veliko ili najveće. Primjerice, švedski tenisač Mats Wilander, koji je već godinama komentator svih velikih događaja i Grand Slam turnira, nije uvjeren da je Federer iz svojih najboljih dana i svog najboljeg izdanja najveći tenisač svih vremena. Za Wilandera je to, a nije prvi put to rekao, čovjek koji sada igra najbolji tenis - Novak Đoković. Ni Federer, a ni Nadal, po Wilanderu, u najboljim izdanjima nisu ili ne bi bili ravni Srbinu u njegovom najboljem izdanju. A to će, naravno ako vjerujete Wilanderu, potrajati.
I zato se Roger Federer okrenuo drugim izazovima. Njegova izjava da neće biti kraj svijeta ako ne prestigne Connorsa, nije slučajna. On stvarno tako misli, jer taj lov za Amerikancem mu neće donijeti etiketu najvećeg svih vremena, a to je ono što Rogera Federera jedino zanima. Biti najveći svih vremena.
A da bi se to ostvarilo Švicarcu su potrebni još neki rezultati koji bi ga učvrstili u toj poziciji, jer ako nećemo reći da je u paničnom strahu da bi ga Rafael Nadal i Novak Đoković mogli dostići i prestići, onda svakako o tome intenzivno razmišlja. Moglo bi se reći da ga i neke usporedbe s nekim drugim velikim tenisačima smetaju, iako to nikada neće priznati.
Nejasno je, međutim, koliko će još trajati karijera Rogera Federera, 38 mu je godina i vrijeme više ne igra za njega i nije mu saveznik. Ali ako postoji vrijeme u kojem bi još mogao načiniti neki novi korak i novi iskorak, onda je to sad, još godinu ili dvije. Dovoljno da u Tokiju pokuša osvojiti zlatnu olimpijsku medalju. Doduše, Federer ima olimpijsko zlato, ali u paru sa Stanom Wawrinkom, ali pojedinačno zlato bi ga odmaklo od nekih konkurenata poput Đokovića, a i kompletiralo bi briljantnu karijeru. Zlato bi možda bilo sve što još treba Rogeru Federeru, iako se još nije zadovoljio osvajanja Grand Slam naslova. I to će biti sve teže, ali kada bi u galeriji čudesnih rezultata dodao barem još jedan Wimbledon, ili barem još jedan Grand Slam turnir, mogao bi mirno okončati karijeru.
Povratak na zemlju
Jedno je sigurno, Roger Federer igra tenis po svojim pravilima i ništa neće promijeniti da bi novinari bili sretni i zadovoljni. Jer, da je želio utrku s Connorsom već bi ranije napravio raspored u kojem bi ostalo dovoljno mjesta za manje turnire, koje bi lakše osvojio. A to se kod njega ne mijenja. Štoviše, ove je godine odlučio opet se vratiti zemljanim terenima, ne samo Roland Garrosu, gotovo svi znaju da mu danas nastup na zemljanim terenima može predstavljati samo dodatni napor.
Ako je istina da će za godinu dana opet doći u Dubai, onda je istina da barem još godinu dana neće napustiti tenis. A što će mu to u konačnici donijeti, vrijeme će pokazati. Sigurno je da će se oprostiti kao najveći svih vremena, a tu utrka za Connorsom neće biti važna ni presudna, pitanje je samo hoće li ga netko u godinama koje dolaze prestići. Ako Rafael Nadal ima problema s ozljedama, Novak Đoković je dovoljno mlad. A sve što Federer želi, iako neće glasno reći, samo je još jedan trofej. I samo još jedna nagrada, nagrada za najvećeg svih vremena. A u toj utrci je osvajanje 100. naslova u karijeri bilo samo prolazna brojka.