Nije od onih koji će se svaki dan pojaviti u nekom TV prijenosu, jer nije od onih koji previše igraju. Djelomično zato što je imao i problema s ozljedama, djelomično zato što mu se nije uvijek igralo, ali kada dođe na teren spreman, kao što je rekao njegov suparnik iz finala Washingtona Rus Danil Medvedev, onda ga je gotovo nemoguće pobijediti.
Svi teniski ovisnici mogli su to primijetiti u Acapulcu i glavnom gradu SAD-a. Dva turnira iz kategorije 500, dva koja je osvojio Australac koji je silno popularan kod većine gledatelja, ali nije pretjerano popularan u novinarskim krugovima, jer ima onih koji su toliki čistunci da dva puta peru ruke prije nego što uđu u kabinu, zgrabe mikrofon i negdje po putu Nicka Kyrgiosa nazovu šarlatanom ili lakrdijašem.
Za tog neobičnog i ponekad ćudljivog Australca jednom mi je Goran Ivanišević rekao i ovo...
- Dobar je momak, ali kompliciran.
Možda se upravo zbog toga događaju neke stvari u njegovoj karijeri. Stvari koje je teško objasniti. Netko je Ivaniševića pitao što bi Kyrgiosu savjetovao da mu je trener i dobio je neodređeni odgovor.
- Ni ja nisam siguran što.
Australac je pročitao i odgovorio “ne znam ni ja”. Taj mladić ima više talenta nego većina tenisača iz vrha svjetske rang-liste, i on će vam taj talent isporučiti bez obzira kakvog je raspoloženja, bez obzira hoće li pobijediti ili ne. Upravo tako je mogao u Meksiku otići do kraja, s pobjedama nad Rafaelom Nadalom, Johnom Isnerom i Sašom Zverevim. Ili u glavnom gradu SAD-a gdje je pobijedio, između ostalih Tsitsipasa i Medvedeva.
Stolni tenis uoči finala
Sve je to napravio na svoj način, pa ako se nekome sviđa dobro, ako mu se i ne sviđa, opet dobro. Malo je tenisača poput tog Australca koji je u stanju doći na meč i umjesto zagrijavanja sjediti u gledalištu i gledati prethodni dvoboj, pogotovo ako je u tom dvoboju igrao netko od njegovih prijatelja. A bez obzira na to što neki mislili, takvih ima dovoljno u teniskoj karavani.
Dok se TV kamere još nisu uključile u finale Washingtona prikazali su pripreme finalista, zagrijavanje. Dok je Medvedev to radio vrlo ozbiljno, naš prijatelj Kyrgios se zagrijavao igrajući stolni tenis s jednim od skupljača loptica. I oduševio bi se svaki put kada bi pogodio bekhend.
I kada je osvojio šesti turnir iz devetog finala, kada je peti put od šest utakmica ove godine pobijedio nekog iz Top 10 društva, na jednostavan način je zahvalio svima. I na prilično originalan...
- Čekajte samo da pogledam...
Izvukao je mobitel gdje je imao zapisana imena svih kojima se mora zahvaliti. I kada je to napravio, bez da je držao epski govor, samo je zaključio...
- Hvala, to je sve što imam za vas.
A kakav je tip pokazao je nekoliko trenutaka ranije, kada se između ostalih zahvalio svom bratu, koji je specijalno za finale doletio s Bahama, gdje jedan i drugi žive.
- Znam, znam da je život težak.
Nosio tenisice Tsitsipasu
Mnogi će reći, pogotovo komentatori koji puno toga znaju, ali su veliki čistunci, kako je Nick Kyrgios davno mogao napraviti veliku karijeru. Nisu otkrili toplu vodu, zna to i Australac, koji je u naletu iskrenosti zahvalio svima koji su u posljednje vrijeme sudjelovali u njegovom tenisu.
- Bilo je to teških šest mjeseci, ali oni nikad nisu izgubili vjeru u mene, iako ja jesam u sebe.
To je samo mali dio priče o jednom netipičnom momku, koji je bio toliko netipičan da je znao neke suparnike teško uvrijediti, kao što je jednom prilikom uvrijedio Stana Wawrinku. Uvjeren sam da je zažalio one sekunde kada je to spomenuo Švicarcu, ali tada je već bilo kasno da bi se oprao. U vremenu koje je prolazilo imao je čestih sukoba sa sucima, ponekad i s protivnicima, ali ima nešto što mu se teško može zamjeriti. Za razliku od nekih drugih tenisača, pa i onih daleko uglednijih u statusu, rijetko će potezati za psovkama. No, upravo zbog ponašanja koje ga je dovelo do stanovitih konflikata, iako je češće bio u sukobu sam sa sobom nego s drugima, dobio je etiketu nepristojnog balavca, a meni se čini da je to kilometrima daleko od istine.
U jednom trenutku pobjedničkog zanosa rekao je i ovo...
- Nije mi važno koji ću svakog ponedjeljka biti na rang-listi, važno mi je da odrastem kao osoba i budem bolji čovjek, a tenis će, nadam se, doći s tim.
Način na koji komunicira s gledateljima, pogotovo onima iz prvih redova, oduševio je mnoge. U Washingtonu je znao pitati gdje netko iz publike želi da servira i što još može napraviti za njih, pa iako to vjerojatno ne napravi baš onako kao što su rekli, zna da je nekog usrećio. A to je za njega smisao tenisa. Svi vole pobjeđivati, ali tenis je za njega samo igra.
U jednom trenutku rekao je da igra za gledatelja, ali i jednu malu skupinu ljudi. Kad su ga pitali tko su ti ljudi, ispričao je detalj iz svog mladenačkog života, detalj koji mogu razumjeti samo oni koji su se nekada tako osjećali. Poput Nicka Kyrgiosa.
Svi mi koji smo u mladosti bili dobro popunjeni pa smo imali etiketu debeljka, debelog, praščića, ili kako bi Australci rekli fatsoa, jer kad ti se djeca rugaju onda je to grozno, nabija komplekse, a znam to iz vlastitog iskustva.
- Kad sam bio mali, bio sam punašan, pa su mi svi govorili da neću uspjeti ni u tenisu ni u sportu. A, eto, vidite, uspio sam. I ja sada igram između ostalog i za svu djecu koja se tako osjećaju, želim im pokazati da ništa nije nemoguće ako to stvarno želiš.
Nick Kyrgios je ove godine odigrao malo utakmica, 17 ih je dobio, a 10 od tih 17 u Acapulcu i Washingtonu. Pobjeđivao je na svoj način, gubio na svoj način, ali je ostao odlučan da sve što će napraviti u karijeri napravit će na svoj način. Tko bi još mogao napraviti ono što je Nick Kyrgios napravio, kada je u dvoboju s Grkom Tsitsipasom koji je imao probleme s tenisicama, nosio te tenisice do oca Tsitsipasa koji je popravljao žnirance, a onda jurio natrag da ih donese svom protivniku, a pritom se spustio na jedno koljeno i naklonio glavu. Kome bi to moglo pasti na pamet, osim tom Australcu za kojeg ništa nije nemoguće i ništa nije nedostižno.
Bilo bi nam dosadno
A, opet, postoje oni koji ne podnose što Nick Kyrgios donosi na teren i to će iskoristiti da u eteru objasne svima koji to gledaju i slušaju. Ali, za te jezične čistunce imam samo jednu poruku:
- Stvari bi bile puno dosadnije kada tenis ne bi imao tipove poput Nicka.
To je rekao Stefanos Tsitsipas, prvi nositelj Washingtona i peti tenisač svijeta.
Kyrgiosu više od toga nije bilo potrebno, jer on ionako ne bira svoje prijatelje po tome koliko su slavni i zato je jednom dobro rekao...
- Znam da nikada neću otići na pivo s Nadalom.
Iskreno govoreći, teško bih mu zamjerio. Svi smo mi “uvrnuti” na neki svoj način. A u svemu tome je ipak najvažnije kakvi smo ljudi.