Prošlo je više od tri godine, ali dovoljan je bio jedan “bon jour” da bi se Fabrice Santoro sjetio novinara s kojim je razgovarao u Zadru. I danas, kao i tada, bivši francuski tenisač prati Davis Cup i turnire na ATP Touru kao komentator beIN Sporta.
Dobro pokriveni
Francuska je jedan od najčvršćih stupova najstarijeg momčadskog natjecanja na svijetu, ta se ljubav rodila u doba slavnih mušketira (Henri Cochet, Jean Borotra, René Lacoste, Toto Brugnon), koji su od 1927. do 1932. godine šest puta uzastopno osvajali Davis Cup i zbog kojih je izgrađen Roland Garros (uoči prvog finala protiv Amerikanaca). Francuska, odnosno njeni tenisači, bivši i sadašnji, bili su najveći protivnici reforme Davis Cupa.
Ništa im se od toga nije svidjelo, htjeli su da sve ostane kako je i bilo, pa je tako prošle godine u Lilleu tadašnji izbornik Yannick Noah na svečanoj večeri prozvao predsjednika ITF-a Davida Haggertyja, žestoko ga napao tvrdeći da je uništio jednu ogromnu tradiciju zbog - novca.
Noah je nakon poraza od Hrvatske u finalu odstupio, odluku je donio već ranije, a od igrača ga je popratio samo Lucas Pouille. Svi ostali, iako načelno protiv ovakvog Davis Cupa, odazvali su se pozivu novog izbornika Sébastiena Grosjeana. Tko zna, možda bi i Pouille bio u Madridu da nije ozlijeđen.
- Istina je, svi su naši tenisači bili protiv promjena i rekli su da više neće igrati Davis Cup - rekao nam je Santoro pažljivo prateći na ekranu kako Jo-Wilfried Tsonga gazi Yasutaku Uchiyamu za prvi francuski bod protiv Japana.
- U međuvremenu se situacija promijenila i svi su pristali doći u Madrid. Oni i dalje ne vole ovaj format, ali ipak više od svega vole igrati za svoju zemlju.
Francusku se baš ne spominje među favoritima, ali ova Francuska na papiru ima vrlo balansiranu momčad, sposobnu se potući sa svakim.
- Slažem se, Francuska je za mene jedan od favorita i može otići do kraja, jer je dobro pokrivena. Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da će pobijediti Gaela Monfilsa ili Tsongu, a da ne govorim o Pierre-Huguesu Herbertu i Nicolasu Mahutu, u ovom trenutku najboljem svjetskom paru. Ako tome dodamo našu strast kad se igra za reprezentaciju, mislim da možemo puno toga napraviti. Ako Francuska prođe u četvrtfinale, onda bi u Madrid moglo doći puno francuskih navijača na produženi vikend.
A francuski navijači u Davis Cupu su sjajni. Kako su samo pljeskali Hrvatima u Lilleu, odali im priznanje na osvajanju Davis Cupa. To je vrlo organizirana skupina, uvijek spremna otputovati na kraj svijeta da bi bodrila “Les Bleus”, a Madrid nije daleko.
Zanimljive stvari
Nego, kako Santorou, koji je također bio protiv reformi, izgleda finale Davis Cupa s 18 reprezentacija, u jednom gradu, u tjedan dana?
- Prerano mi je za reći. Volio bih sačekati kraj tjedna, tada ću definitivno biti pametniji. Za sada želim vidjeti sve, stalno sam u pokretu. Gledam mečeve, gledam terene, dvorane, pratim navijače, slušam reakcije… Ima tu dosta zanimljivih stvari.
Santoro je uz posao na beIN Sportu stigao raditi i kao teniski trener. U ožujku je preuzeo Miloša Raonica, nakon što je Kanađanin zahvalio Goranu Ivaniševiću.
- Završio sam s tim nakon US Opena. Neću više biti trener, ne želim više toliko putovati, postalo je naporno i bez zadovoljstva.
Tsonga je dovršavao posao protiv Uchiyame, Santoro je dao znak da ima vremena za samo još jedno pitanje. U svojoj bogatoj karijeri (17. mjesto pojedinačno i 6. u paru su mu najbolji renking, osvojio je šest naslova pojedinačno i 24 u paru te se može pohvaliti s čak 40 pobjeda nad Top Ten igračima) Santoro je prošao sve i svašta, dugo je igrao i sve do nedavnog turnira u Beču bio je rekorder po broju - poraza. Ukupno ih ima 444 (pobjeda 470), a sada se s njim izjednačio Feliciano López.
- Drago mi je da više nisam jedini rekorder, a nadam se da će Feliciano odigrati barem još toliko da postane samostalni rekorder - našalio se 46-godišnji Santoro.