Teško je, zapravo nemoguće, ući u glavu najboljih i najvećih, kada se nešto s njima ili oko njih događa. Ali, kada bih morao staviti novac na nekakvu okladu, onda bih stavio na to da će Novak Đoković početkom trećeg seta predati dvoboj osmine finala Stanu Wawrinki.

Puno je, naravno, razloga za takvo razmišljanje, jedno je od najvećih činjenica da je izgubio prva dva seta, a još više da je izgubio drugi set, u kojem je vodio s 4:1. Jer jedna je stvar pobijediti Dennisa Kudlu u tri seta, kad te i ako te boli ruka, a nešto posve drugo je dobiti tri seta zaredom, sjajnom švicarskom tenisaču, koji je osvajao Grand Slam turnire, i Roland Garros i US Open, nakon što je u finalu pobijedio Novaka Đokovića.

Tablete nisu pomogle

I zato je taj početak trećeg seta bio toliko predvidiv. Đoković je želio kratiti poene, ali to protiv tenisača, kalibra Wawrinke, nije išlo baš najbolje, i nije leglo baš najbolje. Nakon pobjede nad Kudlom, rekao je da nije osjećao bolove u ramenu i ruci, a kada je odustao od dvoboja s Wawrinkom, imao je i drukčije objašnjenje.

- Ima dana kada ti ništa ne pomaže, kad piješ tablete, a bol ostaje, i to je jednostavno tako.

​Novinare je, naravno, zanimalo kada je shvatio da više neće moći nastaviti meč. Đoković je, kao u svemu ostalom ostao neodređen.

- Postoji trenutak kada shvatiš da više ne ide.

A taj trenutak je stigao u trećem gemu trećeg seta, kada je načinio tri prilično lagane greške, ali zapravo stigao je nešto ranije, kada nije iskoristio vodstvo od 4:1 u drugom setu. A tako se nešto Đokoviću, ili recimo to ovako, normalnom Đokoviću, ne događa.

Wawrinka je imao razumijevanja za probleme prvog tenisača svijeta, jer se i on godinama borio s ozljedama i operacijama koljena, ali nije bio siguran u kojoj mjeri je ozljeda imala utjecaja na sve što se dogodilo.

- Primijetio sam da Novak ima stanovitih problema, shvatio sam da nije spreman igrati dugačke izmjene, ali sam se prije svega koncentrirao na svoj tenis.

Ni na kraj pameti

Brzina kojom se Đoković skupio i pobjegao s terena vrlo je zanimljiva. Ni najmanje se nije uzbudio što su gledatelji protestirali, već je mirno zaključio da razumije njihovo ponašanje.

No, mi ne možemo razumjeti, ili barem neki od nas, ponašanje velikih u ovakvim situacijama. I zato je pitanje legitimno: a što bi bilo da je Novak Đoković dobio prva dva seta?

Ništa ne bi bilo, nastavio bi igrati, možda i dobio, ali u svakom slučaju da je prva dva seta dobio, sigurno ne bi predao ovaj meč.

E, sad tu u ovu priču uskače Roger Federer. Znate li možda koliko je puta predao neki meč koji je započeo? Ako do sada niste naučili, odgovor je - niti jedan. Švicarac se jednostavno ne ponaša na takav način, svaki meč u koji je krenuo odigrao je do kraja, bez obzira na to kako je taj meč završio, pa i onaj prošle godine na US Openu, koji je izgubio od Australca Johna Millmana, i to prilično glatko. I nije tragao za razlozima tog poraza, nije spominjao ni ozljedu, ni bolest, ni veliku vrućinu, nego je jednostavno prihvatio sve što mu je taj dan donio, i u konačnici priznao da je protivnik bio bolji.

Đoković to jednostavno nije bio spreman učiniti. Jer ako preda meč, onda će naravno svi znati da se nešto dogodilo, i da on nije bio pravi, a to je bilo jedino što ga je zanimalo u ovom trenutku. Jer da je bio pravi do kraja, mogao je statirati još četiri ili pet gemova trećeg seta, pružiti ruku Wawrinki i reći cijelom svijetu: “Nažalost, ovoga puta je on bio bolji”. A to mu nije bilo ni na kraj pameti.

Možda je i zato Roger Federer veći tenisač i od Novaka Đokovića.

Kako god, jedan misterij više nije misterij, Đoković neće osvojiti US Open...