Kad bi se radila ljestvica najvećih pehista među aktivnim hrvatskim sportašima, Ana Konjuh sigurno bi bila pri vrhu. Mlada hrvatska tenisačica, jednostavno, nema sreće sa zdravljem; nakon što je iz juniorskih voda, u kojima je ostvarivala sjajne rezultate, prešla na WTA Tour i počela s ozbiljnim tenisom, ozljede je prate u stopu. Imala je dosad čitav niz problema, a najviše joj muke zadaje desni lakat, zbog kojeg je već tri puta bila na operacijskom stolu. A tek joj je 20 godina.
U siječnju 2014. godine prvi je put završila na operaciji, ali s vremenom su se tegobe ponovno javile i bacile je nekoliko koraka unatrag. Lani je došla do 20. mjesta svjetske ljestvice, ali nepodnošljiva ju je bol prisilila da se u rujnu još jednom podvrgne operaciji. No ni tu nije bio kraj noćnoj mori. Ove je godine odigrala svega dva meča i zaključila da je bol i dalje prejaka. Otkazala je Australian Open, vagala što joj je činiti i na koncu opet završila pod nožem, ovaj put u američkoj klinici Mayo, kod Shawna O’Driscolla, jednog od najvećih svjetskih stručnjaka za lakat i rame.
I dalje na terapije
Ana se međutim ni nakon svih tih nevolja ne da, odradila je još jedan rehabilitacijski ciklus i reket je ponovno u ruci.
- Zasad sve ide prema planu, počela sam s laganijim tenisom prije tjedan-dva. Hvala Bogu, ništa me ne boli i nadam se da ću za nekoliko tjedana krenuti s pripremama na stopostotnoj razini i da ću se vratiti na Roland Garrosu ako sve bude u redu - rekla nam je talentirana Dubrovčanka.
Iako se vratila treninzima, terapije su i dalje sastavni dio njezina života.
- Terapije i dalje obavljam svaki dan, treba održavati ono što smo postigli nakon operacije. Kako mi izgleda dan? Otprilike dva i pol sata fitnesa pa dva sata tenisa i onda opet dva i pol sata masaža i terapija. Zauzeta sam gotovo cijeli dan - sa smiješkom govori Ana.
.JPG)
Ana Konjuh
Nakon prošle joj je operacije najnaporniji dio dana bio vježbanje na posebnoj spravi Kinetecu, koji joj je razgibavao lakat u vrlo usporenom ritmu; u tri sata napravila bi samo 120 pokreta rukom gore-dolje. Na Aninu sreću, ovaj se put samo kratko družila s tim aparatom.
Po savjet i do Sare Kolak
- Imala sam opet istu proceduru, ali samo prvih nekoliko dana jer je ovaj put operacija bila malo lakša, tako da smo se vratili dobrom starom razgibavanju s fizioterapeutom - smije se 90. igračica svijeta.
Zanimljivo je da je spomenuti dr. O’Driscoll ove godine postao prilično važan faktor u hrvatskom sportu. Svega nekoliko tjedana prije Ane kod njega je na operaciji lakta bila i olimpijska pobjednica u bacanju koplja Sara Kolak. Jesu li dvije sportašice podijelile iskustva?
- Je, čule smo se nekoliko puta prije nego što sam otišla u Ameriku. Htjela sam čuti njezin dojam, nisam znala u što ulazim jer sam prvi put išla u Ameriku na operaciju. Puno mi je pomogla i zahvaljujem joj ovim putem. Nadam se da će sve biti u redu i sa mnom i s njom i da idemo u nove radne pobjede.
Što je nakon operacije rekao dr. O’Driscoll, je li ponudio kakve odgovore o Aninim beskonačnim problemima s laktom?
- Pa, nije rekao puno, haha. Ušao je unutra, izvadio to što je trebao, ali nije dao nikakvo objašnjenje zašto mi se to događa, tako da još uvijek ne znamo u čemu je problem. Pokušavam promijeniti nešto, odnosno sve elemente koje mogu i koji bi eventualno mogli imati nekakvog utjecaja na lakat. Nadam se da će nešto od toga pomoći i da će biti dobro.
Psihički potonula
Ana priznaje da je u jednom trenutku psihički potonula, što je i razumljivo nakon tolikih problema, a posebno nakon dviju operacija u tako kratkom roku.
- Bilo je teško, naravno, pogotovo poslije Australije. Propustiš Grand Slam turnir, više od šest mjeseci, praktički, ne igraš ni turnire ni mečeve, ne znaš ni gdje si ni što si... Sigurno će se biti teško vratiti, ali sad sam još više motivirana i moja je želja još veća.
Na putu povratka uzor bi joj mogla biti Petra Martić, koja također cijelu karijeru vodi žestoku borbu s ozljedama. No nije posustala, danas igra tenis života i trenutno je najbolje plasirana hrvatska tenisačica (36. mjesto).
- Da, nekako nemamo sreće ni ona ni ja, evo, obje imamo problema i s leđima. Nadam se da će nas krenuti i da će se sve to riješiti, ali mislim da je to sastavni dio svih karijera. Treba radit još više na fizičkoj pripremi i spriječiti što je moguće više problema.
Zbog svega što ju je pogodilo u zadnje vrijeme Ana ne radi dugoročne planove. Zasad je jedini cilj, kako je i rekla, nastup na Roland Garrosu, koji počinje 27. svibnja.
- Vjerujem da će biti tako, iako je zemlja najzahtjevnija od svih podloga i treba vidjeti kako će to ruka podnijeti. A nakon toga se vraćam svojoj travi i nadam se da ću uspjeti uhvatiti nekoliko turnira prije Wimbledona - zaključila je Ana.