- Izrugivali su me zbog moje invalidnosti. Govorili su mi da ne bih smio igrati. Definitivno je bilo teško, ali moji prijatelji i obitelj pomogli su mi da to nadiđem. Htio sam svima pokazati da sam u stanju profesionalno se baviti tenisom. Moja je poruka ljudima s oštećenim sluhom da se ne obeshrabre. Ako si uporan u onome što radiš, možeš napraviti bilo što.
Ovo su riječi 21-godišnjeg Korejca Duckhee Leeja, prvog gluhog tenisača s pobjedom na ATP Touru. Lee je u ponedjeljak svladao Švicarca Henrija Laaksonena sa 7: 6(4), 6:1. Do Leejeve izjave stiglo se na vrlo kompliciran način, ali vrijedilo je kako bi se saznala priča o ovome fantastičnom primjeru upornosti i stava da nema predaje bez obzira na prepreke. Lee je morao preskočiti mnoge. Kao i nakon ove povijesne pobjede kad se morao suočiti s novinarima.
Nismo tu radi zabave
Turnirski volonter prevodio je pitanja na korejski jezik Leejevoj zaručnici Soopin, koja ih je potom prenijela njemu. Zbog gluhoće Leeja nije lako razumjeti kad govori, stoga je to otežavajući faktor. Možda se u svemu tome ispustila neka njegova riječ, ali poruka je jasna.
- Ako si uporan u onome što radiš, možeš napraviti bilo što.
Ono što Lee uspijeva s reketom doista je čudo. Njemu je s dvije godine liječnik utvrdio gluhoću i od tada su njegovi roditelji Park Mi Ja i Lee Sang Jin odlučili boriti se i ne dopustiti da se njihova sina smatra invalidom, hendikepiranom osobom. Majka ga je učila čitati s usana, znakovni jezik nije dolazio u obzir, jer su roditelji zaključili da će se na taj način vrlo teško moći brinuti sam o sebi i ostvariti bilo kakvu karijeru.
Kad su odlučili upisati Leeja u sport, zbog otežane komunikacije otpali su momčadski sportovi, u obzir je dolazilo streljaštvo, golf, tenis... Sportovi u kojima ovisi sam o sebi. U tenis se zaljubio gledajući rođaka na treningu. Posudio je njegov reket i počeo igrati.
- Nije to bio hobi ili zabava, mi smo bili ozbiljni - objašnjava majka kako su krenuli u tenis.
- Na prvom sastanku s njegovim trenerom, rekli smo da nismo ovdje zbog zabave. Rekli smo da smo ovdje kako bi on stvorio karijeru i put za budućnost, te da od trenera tražimo ozbiljan pristup. Ako Lee nema izgleda i nema potencijal, nećemo nastaviti.
Srećom, imao je oboje. Unatoč teškom hendikepu, Duckhee je još prije dvije godine dosegao 130. mjesto na rang-listi igrajući gotovo samo u Aziji, a ljetos je krenuo na turneju po SAD-u i u lipnju igrao finale challengera u Little Rocku. Doduše, na rang-listi više nije tako visoko (212.), ali tek mu je 21 godina i zapravo se tek upoznaje sa svjetskim tenisom.
Tenisači, oni koji ga poznaju, oduševljeni su mladim Korejcem. Jedan od njih je Amerikanac Tennys Sandgren.
- Prije nekoliko godina pobijedio sam ga na nekom turniru i on je došao do mene nakon meča, imao je Google prevoditelj i napisao je: “Koje su moje slabosti?” Za nekoga tko je gluh i gotovo uopće ne govori engleski jezik, izložiti se na takav način... Ja to ne bih mogao uraditi. Svaka mu čast. O svom protivniku puno naučiš slušajući zvuk kad udari lopticu, a ako ne možeš čuti, moraš imati suludu vještinu i suludi talent.
Kao da mi čita misli
Znanstveno je dokazano da čovjek brže reagira na ono što čuje nego na ono što vidi. Stoga je Duckhee morao razviti neke druge sposobnosti kako bi se ravnopravno nosio sa suparnicima. Hendikepirane osobe su intuitivnije. Duckhee je gluh, ali je zato u nekim drugim stvarima puno bolji od drugih.
- Kao da je u svakom trenutku znao gdje ću udariti lopticu. Mislim da nije nagađao, meni je izgledalo kao da mi čita misli - jednom je rekao Christopher Rungkat.
Duckhee, po govoru suparnikova tijela, predviđa poteze, po izrazu njegova lica donosi određene zaključke i na taj način nadoknađuje svoj hendikep.
- Kad bih morao igrati sa slušalicama, bilo bi nevjerojatno teško prepoznati brzinu loptice ili način na koji je udarena. Mi se puno oslanjamo na sluh da bismo se pripremili, a biti gluh ogroman je hendikep. To što Duckhee radi, strašna je stvar - rekao je Andy Murray u Winston-Salemu.
O važnosti sluha puno se raspravljalo u vrijeme kad su se pojavile “vrištačice” poput Monike Seleš, kasnije Marije Šarapove ili Viktorije Azarenke. Najglasnija u prosvjedima bila je Martina Navratilova, koja je tvrdila da se u igri najviše oslanja na sluh. Navratilova je čak tvrdila da te igračice namjerno vrište kako bi prikrile svoj udarac i omele suparnicu. U principu da je to dio plana igre. Takvi igrači, koji glasno stenju pri svakom udarcu, Duckheeju nisu nikakav problem.
Nije čuo suca
A problema će imati sve manje kako se bude uspinjao na rang-listi i kako bude igrao na većim turnirima. U završnici meča protiv Laaksonena, kad je servirao za pobjedu, došlo je do zavrzlame, jer je semafor pokazao 40:15 za njega umjesto 30:15. Suca nije čuo i nastala je zbrka, dok mu jedan od volontera s tri podignuta prsta nije objasnio točan rezultat. Sve su to sitnice u usporedbi s onim što je prošao od druge godine života da bi postao ono što je danas. Prvi gluhi tenisač u povijesti s pobjedom na ATP Touru.