Neki su ga očekivali u Acapulcu, a neki u Dubaiju, ali baš kao i prošle godine Ivo Karlović odlučio je diskretno i u obiteljskom krugu proslaviti rođendan. Četrdeseti rođendan.
A to što još uvijek ima respektabilan ranking je nagrada za sve što je svih ovih godina ponudio svjetskom tenisu, a ponudio je puno. Nećemo sada zbrajati koliko je osvojio naslova, je li mogao još koji, to za njegovu priču nije važno. Više nije. Baš kao i godine provedene u tenisu i uz tenis. To je ionako za Ivu Karlovića bila samo brojka.
Mnogi nisu vjerovali
Za sve nas koji navijamo za majstora sa Šalate, a teško je naći nekoga tko nije navijač takvog diva, bilo je teških, ali i krasnih trenutaka. Siguran sam da je možda i Karlović želio od svega najviše načiniti veliki rezultat u Wimbledonu, iako je i tamo imao veliki rezultat. No, ako sve nas koji smo dugo pratili karijeru momka kojem gotovo nitko nije prognozirao da bi jednog dana mogao biti među 20 najboljih na svijetu, možda će nam dva detalja iz njegove bogate priče ostati u sjećanju. A oba su vezana za njegov rodni Zagreb.
Nikada nije imao dovoljno sreće, ali ako hoćete i snage da ode do kraja na Zagreb Indoorsu, a u Zagrebu je izgubio i peti, odlučni meč u finalu Davis Cupa protiv Argentinca Federica Delbonisa.
No, da je do svih tih visina stigao, u karijeri koja ga nije mazila, potvrda je njegove teniske snage i svega što je napravio u tenisu. Iako, ponovit ću, mnogi nisu vjerovali, a ni ja se neću amnestirati od te priče.
Tako je krenuo u novu sezonu, godinu u kojoj je danas, 28. veljače, proslavio 40. rođendan, ali on je više puta dokazao i pokazao da su godine samo broj, da je važno samo ono što nosiš u sebi i da je važno kako se osjećaš.
Nedavno je, vjerojatno i u šali, rekao da će igrati do 50., ali kada je Karlović u pitanju ništa nije nemoguće. Tenisači uglavnom odlaze u 30-ima, neki ranije, a neki malo kasnije, ove će se godine s 37 u Madridu oprostiti veliki španjolski tenisač David Ferrer, ali Karlović još traje na teniskoj pozornici i drži svoje. Nije sagnuo glavu pred onima koji dolaze, i kao i obično da je u ovoj sezoni na početku imao samo malo više sreće, ili možda malo manje nesreće, tko zna gdje bi danas bio.
Naime, za centimetar mu je izmakao trijumf na prvom turniru sezone u indijskom Puneu, gdje je u finalu prvo spasio dvije meč-lopte Južnoafrikancu Kevinu Andersonu, pa onda propustio 5:2 u tie-breaku trećeg seta. Propustio je i Japanca Keija Nishikorija u drugom kolu Australian Opena, u kojem je u tie-breaku, koji se igrao do deset poena, vodio sa 7:6 i imao dva servisa. Ali, ni to na kraju nije bio njegov dan.
Ove godine odigrao je deset utakmica, pet je dobio i od tih deset dvoboja zabio je 299 aseva. Recimo trideset po meču. Ta ga snaga nikada nije napustila i on neće ostati upamćen kao kralj asova, već možda još više i možda još bolje kao kralj servisa. Koliko će još dugo Ivo Karlović biti u teniskom igračkom okruženju, pitanje je na koje samo on može dati odgovor. Danas slavi 40. i nema ni potrebe, ni razloga, pitati ga “koliko još Karlo?”.
Treba mu se nakloniti
Igrat će i bit će tu koliko on hoće. Nije popustio pritisku godina, ozljeda, bolesti, ili protivnika koji su uvijek negdje iza ugla, nekoliko utakmica ove godine je izgubio za centimetar, ali tako je to kad igra Karlović, moraš biti spreman na sve. Danas kada slavi 40 godina, usudio bih se reći blistave karijere, sve što bismo mogli napraviti je nakloniti se. A on to ionako ne bi tražio. Tenis je na neki neobičan način njegova ljubav, obilježio mu je život i karijeru kakvu su mnogi sanjali, a nisu je dočekali.