Sarkazmu skloni novinari koji su po profesiji vezani uz Dinamo nisu dvojili ni sekunde, Borna Ćorić i Ana Konjuh podsjećaju ih na savjetnika Dinama, koji trenere mijenja češće nego čarape. Je li to primjereno ili ne, prosudite sami, ali da su naše dvije, još uvijek velike teniske nade (svjetske, također) uletjele u turbulentno razdoblje gdje im niti jedan trener nije dovoljno dobar, to je istina.
Razlozi nisu uvijek isti, ali otkako su 20-godišnji Zagrepčanin i godinu dana mlađa Dubrovkinja krenuli u profesionalne vode, krenuli su i problemi s odabirom trenera koji će zadovoljiti njihove potrebe, koji će s njima kliknuti i povesti ih prema očekivanom putu prema vrhu. U tom je društvu (donekle) i Donna Vekić koja također učestalo mijenja trenere, jedino što njoj u posljednje vrijeme karijera ide uzlaznom putanjom, pa se posao njenog aktualnog trenera (to je od ljeta lani) Nikole Horvata čini stabilnim.
Pogađanje karaktera
Nogomet i tenis, naravno, ne mogu se uspoređivati. Tako se i poslovi trenera u ta dva sporta bitno razlikuju. U tenisu je nekada važnije pogoditi ljudski karakter, ono da se izvan terena te dvije osobe savršeno slažu, nego ono što će ponuditi na samom terenu. Jasno da je i to važno, ali ako ne kliknu na ovoj prvoj osnovi, vrlo je teško realizirati ciljeve na drugoj strani. Puno je tu segmenata, puno stvari koje treba zadovoljiti, a u sve treba uzeti u obzir da su i kod obitelji Ćorić i kod obitelji Konjuh svi involvirani u tenis. Teško je napraviti razgraničenje, teško je biti pametan, a najmanje treba osuđivati ovo što se događa u posljednje vrijeme ili posljednjih godina.
Činjenica jest da se u oba slučaja naših velikih teniskih nada (Ćorić i Konjuh) promjene trenera događaju kao na tekućoj traci i da su oboje danas u situaciji potrage za novim stručnjakom.
Goran Ivanišević je, recimo, bio nesklon promjenama, a mijenjao ih je iz nužde. Balasz Taroczy je u početku tražio veliki novac, samo zato što ga je supruga “ucjenjivala” da više vremena provodi s obitelji. S Bobom Brettom, karizmatičnim Australcem, Ivanišević je bio presretan i nikada ga se ne bi odrekao, no, krajem 1995. Brett je zaključio da mora otići jer ga više nema što naučiti. S Vedranom Martićem je bilo sjajno, ali kad je upao u krizu krajem 1999. pozvao je u pomoć Nikolu Pilića, e da bi na kraju sve završilo sa svijetu anonimnim Marijem Tudorom uz kojega je 2001. došao do trijumfa u Wimbledonu.
U potrazi za idealnim
Samo mijena stalna jest, tako i u tenisu. Ako nam se sada čini da Borna i Ana lutaju u svojim izborima, možda je to samo zato što još uvijek nisu pronašli idealnog trenera. Nekim trenerima jednostavno nisu dali priliku, neke su potrošili prije nego su se pokazali, a neki su se sami povukli. Borna i Ana su već kao juniori postali zvijezde. Borna je u prvoj godini ušao u Top 100 i zaradio laskavu titulu Zvijezde budućnosti, Ana je već 2015. osvojila turnir u Nottinghamu, shodno tome su rasla i očekivanja. Nekada to nije lako izdržati, a čim nema rezultata, dogodi se - panika. Pritom lako zaboravljamo da su oni još uvijek vrlo mladi i da ćemo u njihovim ostvarenjima uživati još bar cijelo jedno desetljeće.