.jpg)
U manje od 24 sata, tenis je dobio dva živa dokaza da romantika u sportu još postoji i da svaki trud dobiva nagradu. Juan Martín del Potro, prema aktualnoj ljestvici 141. igrač svijeta, u nedjelju navečer okrunio je jedan od najvećih “comebackova” kojem smo svjedočili posljednjih godina.
Čovjek koji je u dvije godine odigrao šest turnira i kojem su liječnici preporučili da zbog načetog ručnog zgloba razmisli o mirovini, u Riju je svojem povratku dao srebrni ton. Nakon što je izbacio pet igrača, među njima Novaka Đokovića i Rafaela Nadala, tek u finalu ga je zaustavio Andy Murray. Popularni Delpo, jedan od najpozitivnijih likova na Touru, bio je pored svih senzacija Igara ipak glavna priča. S njim je na mečeve dolazila vojska argentinskih navijača, a on je pokazao da njegove udarce, naročito forhend, nije nagrizla hrđa.
Nijedan tenisač današnjice nije prošao kalvariju kakvu iza sebe ima Del Potro, zbog čega je olimpijska medalja zapravo najprikladnija moguća nagrada. Zaboravljen, izrauban i često demotiviran ozljedama, pokazao je da ima srce pobjednika. Prošlog se tjedna nekoliko puta rasplakao, ni sam ne vjerujući kako mu sudbina vraća dug. Zaobiđu li ga nove ozljede, neće ostati dugo na marginama. I svi nositelji na US Openu, počevši od Đokovića, htjet će ga zaobići.
Večer prije i više od osam tisuća kilometara sjeverozapadnije, ponešto drugačiju verziju teniskog procvata predstavio je Ivo Karlović. U Los Cabosu je treći put u mjesec dana ušao u ATP finale te osvojio svoj drugi naslov ovog ljeta, a osmi u karijeri. “Doktor Ivo”, kako mu vole tepati sve brojniji obožavatelji, a i strani novinari, od jučer je ponovno član Top 20. U 38. godini života, nalazi se samo šest mjesta iza Marina Čilića, a ispred puno mlađih i svestranijih igrača kao što su Tomić, Anderson, Sock, Zverev, Simon, Dimitrov…
I Karlović, kao i deset godina mlađi Del Potro, ima bogatu kolekciju “potpisa” na tijelu. Njegovi su izostanci zbog ozljeda bili kraći, ali avantura je još fascinantnija.
Na Olimpijskim igrama nije mogao nastupiti jer ga već dugo nema u Davis Cup reprezentaciji, što je jedan od kriterija. Ipak - teško je pobjeći od patetike - visoki Zagrepčanin svoju je zlatnu medalju zaslužio pothvatima koji brišu sve zakonitosti vrhunskog sporta. Njegovih 65 asova i četiri pobjede u Los Cabosu podsjećaju da nije umoran, a kamoli zasićen. I da bi, bez obzira što je njegov “olimpijski” ciklus posložen drugačije od ostalih, ovako mogao do Tokija 2020.