Tennis - ATP World Tour Finals - The O2 Arena, London, Britain - November 12, 2017 Croatia's Marin Cilic reacts during his group stage match against Germany's Alexander Zverev Action Images via Reuters/Tony O'Brien
Reuters/Tony O'Brien

PIŠE NEVEN BERTIČEVIĆ

ISTINA, ZABLUDE ILI PRODAVANJE MAGLE ČILIĆA I BJÖRKMANA Iako je iza njega sezona s finalom Wimbledona i brojem 4 na svijetu, godina je zaključena loše

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 24.11.2017. u 15:22

  • London je došao i otišao i ništa se dramatično nije promijenilo u nastupu Marina Čilića u njegovu trećem nastupu na skupu osam najboljih svjetskih tenisača, ili ako hoćete svih zvijezda koje, doduše, ove godine nisu bile u punom broju jer su nedostajali Novak Đoković, Andy Murray i Stan Wawrinka, da bi na početku turnira odustao i Rafael Nadal.

    I ovaj je put naš najbolji tenisač ostao bez pojedinačne pobjede, ukupno je od devet utakmica koje je odigrao u četiri godine na završnom turniru ATP Toura, dobio samo jednu, i to prošle godine Keija Nishikorija. I onda je naravno došlo pitanje što se dogodilo s igrom Marina Čilića i on je još jednom pronašao gomilu isprika za sve ono što je tamo odigrao, ili još bolje, za sve ono što tamo nije odigrao.

    Trener bi trebao znati

    A te su isprike išle na sve strane, bile su takve da bi čovjek u jednom trenutku pomislio da se tu radi o klasičnom prodavanju magle, i Marinovu, ali i njegova trenera Jonasa Björkmana, koji je na kraju sezone ponudio nekoliko rečenica.

     

    Tako smo doznali da se Marinu Čiliću krajem sezone glava umorila, da bi najavio razgovor s timom kako bi saznao zašto je došlo do blagog, kako je rekao, pada forme, koji mu je oduzeo hrpu bodova, ali i mogućnost da sezonu završi na trećem mjestu na svijetu, što uopće nije bilo nerealno.

    S druge strane, sasvim je nejasno zašto mu treba liječnički konzilij da bi zaključio zašto mu se forma na blagi način, “blagi” je ključna riječ, urušila, kad mu je za tako nešto bilo dovoljno priupitati Björkmana, koji mu je trener i koji bi to morao najbolje znati.

    Mogao se i pogledati u zrcalo i postaviti si pitanje. Siguran sam da i Marin zna što mu se i zašto dogodilo, jer taj blagi pad forme nije od jučer, već traje od US Opena. I tu je bilo nekih logičnih poraza, ali i nekih potpuno neshvatljivih, koji su mu na kraju onemogućili utrku za treće mjesto na svijetu, ali su ga zadržali među deset najboljih, što je bio i u prvom tjednu sezone, ali iskreno, taj dio priče je prilično razočaravajući i za taj dio priče Čilić bi morao imati nekakav ozbiljan razgovor.  No, kako on to ne želi, onda se u Marinovu svijetu sve događa onako kako on to želi ili onako kako on to zamišlja. Da bi netko postavljao pitanja, trebao bi biti neovisan, a ljudi oko Marina Čilića koji postavljaju pitanja, nisu neovisni.

    Björkman i kontinuitet

    Jedan je novinar koji radi u njegovu timu, a drugi je menadžer čija su pitanja takva da bi nasmijala i prvašiće. A pritom nisam previše pretjerao. Zašto Čilić želi ili voli slušati takva pitanja i na takva pitanja davati odgovore, ne znam, ali kada je netko potegao priču o prodavanju magle, bez obzira na to što bi to moglo ružno zvučati, ja sam sklon kupiti tu teoriju.

    Vrijeđalo to Čilića ili ne, vrijeđalo to nekog u blizini njegova stožera ili ne.

    Na to se sve nadovezao Björkman koji dirigira karijerom Marina Čilića i izrazito je zadovoljan u kojem se smjeru ona vodi. Pritom je riječ, koju će nekad sjajni švedski tenisač, koji je bio četvrti na svijetu i u singlu i u parovima, najčešće upotrijebiti, kontinuitet. Sada je samo pitanje na kakav je kontinuitet mislio: velikih, nešto manjih ili srednjih rezultata.

     

    Ali ni on nije sklon gledati istini u oči, stoga bi se moglo reći da su i Björkman i njegov učenik u većoj ili manjoj zabludi oko nekih rezultata i nekih nastupa. Da nije tako, siguran sam da bi Marin Čilić danas ili bio na mjestu gdje je Grigor Dimitrov, ili bi konkurirao za to mjesto.

    Mogu razumjeti, iako ne do kraja prihvatiti, da je Marin Čilić igrao fenomenalno u Wimbledonu, iako je to zapravo malo preteška riječ. Igrao je dovoljno dobro da bi u ždrijebu kakav je imao stigao do finala, a onda ili podlegao Rogeru Federeru ili žuljevima.

    Apsolutna istina

    No, da ovo nije bila baš toliko briljantna sezona i da ima elemenata za koje bismo se mogli zakvačiti u priči o prodavanju magle, govori učinak koji je Čilić ostvario ove sezone i to u bitno poboljšanim uvjetima jer neki od najboljih svjetskih tenisača mjesecima nisu igrali i to mu je svakako bila olakotna okolnost.

    Ono što je apsolutno istina, pa onda dolazi priča i o zabludi, jest da Marin Čilić nije serijski nizao velike rezultate i pobjede te da je ove sezone igrao tri finala. Bio je pobjednik samo u Istanbulu, igrao je finale Wimbledona i Queen’sa u Londonu, a sve ostalo je bilo dobro ili vrlo dobro, ili nešto lošije od toga. Pogotovo onaj dio od US Opena.

    Nisam sklon prihvatiti kolektivnu krivnju, kriv je, i to ponajviše, on jer je igrao onako kako je igrao, a na drugom mjestu te rang-liste je njegov trener i tu treba prestati tragati o krivcima.

    A kakav je ozbiljan pad?

    Jonas Björkman prvi je koji je spreman otići na barikade i koji će nam pokušati objasniti sav kontinuitet Marinova tenisa. Ali bojim se da tu njegovu priču niti mogu, niti želim kupiti. Baš kao što ne mogu i ne želim kupiti priču Marina Čilića o tome da mu se u završnom dijelu sezone glava rušila od umora i da je blagi pad forme kriv za sve. Ako je blagi pad forme sve što je igrao od US Opena pa do kraja godine, onda bih volio vidjeti kako izgleda ozbiljan pad forme.

    Marin Čilić ima problem kad igra ozbiljne utakmice protiv ozbiljnih suparnika i to mu se nije prvi puta dogodilo, a kako će nastaviti, pokazat će vrijeme jer će ovaj put, za razliku od prošle zime i produljene sezone radi Davis Cupa, imati dovoljno vremena da bi se pripremio za početak nove sezone.

    A to će biti sezona koja će puno toga odrediti. Predvodnici su Roger Federer i Rafal Nadal, vratit će se Đoković, Murray Wawrinka, Nishikori, Raonic, neki od mlađih će načiniti korak više i samo će u tom društvu Marin Čilić moći pokazati i dokazati koliko je istine ili zablude ili prodavanja magle u svemu što govori i Marin i njegov trener, veseli Šveđanin, Jonas Björkman.

    Statistika rijetko vara

    Kao dokaz da se Čiliću ove sezone nisu dogodile najbolje briljantne stvari najlakše je baciti pogled na statistiku, jer statistika i u tenisu rijetko vara. Istina je ono što Björkman tvrdi da je uz jednu ili dvije pobjede više sve to moglo izgledati daleko bolje, ali to se jednostavno nije dogodilo. A sad procijenite sami zašto ta sezona nije bila dobra.

    Osim što na ATP Finalsu već treću sezonu ne može kupiti pobjedu, ove je godine na Touru ostvario 44 pojedinačne pobjede uz 22 poraza. Ali 27 od te 44 pobjede ostvario je protiv tenisača koji su izvan Top 50. Upisao je samo dvije pobjede nad članovima Top 10 društva (Milos Raonic, David Goffin) uz sedam poraza, upisao je još dvije pobjede (i tri poraza) nad tenisačima iz Top 20, a sve ostalo je manje-više bilo zanemarivo.

    Uz takvu se statistiku treba upitati kakva je to bila godina Marina Čilića?

     

    Iz drugih medija