Nakon pobjede nad Milošem Raonićem Novaka Đokovića na terenu su pitali o ulasku u tenisku Kuću slavnih njegova trenera Gorana Ivaniševića:
- Čestitke mom dragom treneru na uvrštavanju u Kuću slavnih. On to zaslužuje, on je legenda našeg sporta. Znam ga od svoje 12. godine kad je došao u Akademiju Nikole Pilića u Münchenu, pripremajući se za Wimbledon, koji je na kraju i osvojio. Tada sam bio sretan što sam uz njega na terenu i što sam dobio priliku odigrati s njim nekoliko poena. Otada smo u prijateljskim odnosima, govorimo isti jezik, dobro se slažemo i čast mi je što ga imam u mom stožeru.
Ivan Ljubičić:
- Ponosan sam i sretan što ga mogu nazvati suigračem, kolegom, prijateljem. Apsolutno zasluženo priznanje. Nema puno igrača u povijesti našeg sporta koji su izazivali emocije koje je izazivao Goran. Njegovo osvajanje Wimbledona je među moje tri najveće teniske emocije koje sam doživio.
Borna Ćorić:
- Definitivno mi je drago zbog Gorana. On je to zaslužio zbog svega što je napravio u tenisu. Čestitam mu na tome. Zasluženo, nema se tu što dodati.
Nikola Pilić:
- Zasluženo je unutra. Zbog rezultata, zbog karizme, zbog pečata koji je ostavio na igru. Da je mogao osvojiti puno više, mogao je, ali nije znao kontrolirati temperament. Međutim, mora se znati da se nosio sa strašnom konkurencijom u tim godinama. U nekim njegovim uspjesima imao sam i ja svoje prste. Kod mene je u Münchenu živio na početku karijere, a kad je došao pretkraj 1999. godine, čak je razmišljao o odlasku iz tenisa. Došao je s viškom kilograma, malo pomalo, zahvaljujući razgovoru i radu podigao se, odigrao ono finale challengera u Heilbronnu. U Wimbledonu sam sjedio u njegovoj loži, savjetovao ga, opuštao se, osobito protiv Henmana. Zabij as, ne osvrći se, idemo dalje.
Vedran Martić:
- Sretan sam zbog njega, lijepo je bilo s takvim igračem raditi pet godina. Ma, ne želim sebe isticati, uvijek kažem da je on taj koji je cijelo vrijeme držao reket. Velika je to stvar za naš tenis uopće, prvi je Hrvat u Kući slavnih.
Marin Čilić:
- Velike čestitke Goranu, sigurno je lijepo nakon aktivne karijere dobiti jedno ovakvo priznanje i postati teniski besmrtan. S obzirom da je prvi Hrvat koji ulazi u tenisku Kuću slavnih, veliko je to priznanje i za hrvatski tenis te poticaj mladima da slijede svoje snove.