Kapetan Vatrenih Luka Modrić pokazao je jučer na Šalati da mu ide vrlo dobro i s reketom u ruci, a unatoč porazu u finalu, na terenu je djelovao prilično uigrano s Marinom Čilićem.
- Nismo imali vremena za uigravanje, ali dobri se igrači brzo “uhvate” - uz osmijeh je poručio Modrić i dodao:
- Čestitke Marinu na organizaciji ovako lijepe stvari. Kad me zvao, bez razmišljanja sam pristao, kao i drugi sportaši. Nije se lako organizirati, ali kad su ovakve stvari u pitanju, uvijek smo na raspolaganju. Definitivno sam uživao ovdje.
Luka često sudjeluje u humanitarnim projektima, a i sam, poput Čilića, razmišlja o osnivanju zaklade.
- Ovo je jako dobar putokaz za sve sportaše, razmišljam o tome i nadam se da ću u budućnosti i ja nešto ovakvo organizirati. Ali, i bez toga sam uvijek spreman odazvati se na sve humanitarne događaje.
Njegov partner i glavni organizator događaja Marin Čilić zahvalio je svima koji su bili uključeni u ovaj projekt.
- Nadam se da ćemo imati prilike ovo zadržati kao tradiciju, nije nas lako okupiti, ali potrudit ćemo se. Nadam se i da će klinci iz OŠ Tordinci biti sretni kad bude izgrađeno sportsko igralište i da će se moći baviti sportom poput svih nas koji smo krenuli od malih nogu i došli do velikih uspjeha. Volio bih da nas bar netko od njih slijedi u tome, a ako ne, neka se onda barem bave sportom zbog zdravlja i neka uživaju.
Poraz u finalu od Marija Mandžukića i Patrika Jurine prokomentirao je uz smijeh:
- Bilo je sportaša koji su ovdje došli jako motivirani. Eto, naš pobjednik Mandžukić je dan ranije trenirao sam pet sati. Ma, bilo je super raspoloženje, nadam se da ćemo i dogodine pronaći termin, možda s manjim brojem sportaša, ali nadam se da će ovo postati tradicionalno.
Ljubičić se uspio ozlijediti
Najveći pehist na Šalati svakako je bio Ivan Ljubičić. Nekada treći tenisač svijeta koji je danas hvaljen kao trener Rogera Federera stigao je na turnir s koferom, ravno s aerodroma, ali nije uspio odigrati ni cijeli prvi meč.
Jer, uspio se - ozlijediti. Potrčao je na jednu skraćenu loptu koju je uputio Mate Delić i na uskom, sporednom terenu završio u ogradi, bio je u blizini i stup od reflektora, a svemu tome stradala je ruka, odnosno desna šaka.
Bolna grimasa na Ljubičićevu licu, kao i zabrinuti pogled njegova partnera Ivana Perišića, odmah su sugerirali da je to bilo prilično ozbiljno. Stigao je odmah i led, a sve je vjerojatno završilo u bolnici na snimanju.
Noge, Valente, noge!
Na fotografiji: Tin Srbić, Martin Sinković
Na fotografiji: Tin Srbić, Martin Sinković
Veslački as Valent Sinković jedan je od onih sportaša koji su spremni odazvati se na apsolutno sva događanja, a naravno da onda nije propustio ovo humanitarnog karaktera.
- Ma, ovo je super, toliko poznatih sportaša na jednom mjestu, ne znam je li to ikad itko uspio napraviti, tako da svaka čast Čiliću i njegovoj ekipi - rekao je Valent, koji nije bio zadovoljan jedino svojim nastupom.
- Sad kad je veslačka sezona ne igram tenis, na jesen ga igram više, tako da sad nisam u formi - izvukao je alibi Valent.
Makar, vidi se po forhendu i volejima da Valentu reket nije stran. Što je i razumljivo jer njegova je supruga Antonela (djevojački Šušak) svojevremeno u mlađim uzrasnim kategorijama bila ponajbolja tenisačica u Hrvatskoj.
- Čuo sam u jednom trenutku kako mi tijekom meča viče: “Noge, noge!” Znam što to znači i što bih trebao raditi, ali nije to baš tako lako.
HVALA, MARINE Više nećemo vježbati na školskom parkiralištu
Oni su bez dvojbe bili najsretniji i najveseliji na Šalati. I niste ih mogli promašiti, svi su imali svjetloplave majice - “to je zbog Cibalije”, kako su nam objasnili - s velikim, uočljivim natpisom “Hvala, Marine”. To su učenici Osnovne škole Tordinci, oni zbog kojih se u biti sve ovo na Šalati i zbivalo i zbog kojih su sve naše sportske zvijezde došle i priredile ovaj humanitarni spektakl.
- Predivan je osjećaj, ali pomalo i ne vjerujemo da je sve ovo zbog nas - sramežljivo će ravnatelj OŠ Tordinci Antun Maletić.
- Kad smo doznali da je Zaklada Marin Čilić nas izabrala, mislili smo da će to biti jednostavan postupak, da će biti samo gradnja igrališta i da će eventualno Marin doći na otvorenje i to je to. A onda kako je vrijeme odmicalo, iz zaklade su nam otkrivali detalje, da će biti humanitarni turnir, pa onda tko sve dolazi i da će biti cijeli spektakl.
Kako je uopće došlo do toga da škola iz Vukovarsko-srijemske županije bude u središtu svega ovog?
Nije trebala veza
- Svi me pitaju jesmo li povukli kakve veze, ali nije bilo nikakvih. Zaklada je objavila natječaj preko udruge ravnatelja osnovnih škola iz potpomognutih područja i mi smo se jednostavno prijavili, zajedno s još 48 škola. I čekali smo 3-4 mjeseca koliko je postupak odabira trajao, pa su nam javili da smo ušli u finalna tri, pa onda i da smo izabrani baš mi.
Izabrani za gradnju multifunkcionalnog igrališta.
- Pripreme su počele, odnosno traže se izvođači radova, a igralište bi vjerojatno trebalo biti gotovo do listopada.
A dotad?
- Dotad imamo trim kabinet površine 45 kvadrata, to je čak i manje nego uobičajena učionica, nekima je i dnevni boravak po 45 kvadrata. Ta nam “dvorana” služi kad je hladno, kad se ne može biti vani, a inače posljednje dvije godine satove tjelesne kulture odrađujemo na školskom parkiralištu jer nam je staro igralište uništeno zbog dogradnje škole, odnosno građevinskih radova i mehanizacije.
OŠ Tordinci pohađa 125 učenika u 10 razrednih odjela, iz Tordinaca, Antina i Korođa. Nisu svi jučer mogli doći na Šalatu jer su 3. i 4., odnosno 7. i 8. razredi išli na ekskurzije, ali su svejedno napunili dva autobusa za Zagreb.
- Ukupno nas je oko 120 djelatnika škole, roditelja i prijatelja, ali najviše su, jasno, oduševljena djeca. Uživaju, love autograme...
I još bi k tome za manje od pola godine trebali dobiti i novo sportsko igralište.
- Nadamo se Marinovu dolasku, da će naći vremena pa da ga počastimo kada nam dođe. (ij)