Martina Hingis i Iva Majoli bit će najveće zvijezde ovogodišnjeg WTA 125K turnira u Bolu. U ekshibicijskom meču, koji igraju u nedjelju 11. lipnja, dvije nekadašnje rivalke proslavit će 20. obljetnicu svojeg finala Roland Garrosa 1997. Tim povodom donosimo razgovor s Hingis, teen-senzacijom iz 90-ih, koja danas još igra parove i osvaja velike turnire.
Igrali ste protiv Ive u finalu Roland Garrosa 1997. godine. To je godina i kada su se rodile naša tenisačica Ana Konjuh i Švicarka Belinda Benčić. Obje su bez sumnje veoma talentirane, možete li ih usporediti i reći nam koja su vaša očekivanja od njih u budućnosti?
- Belindu ipak znam malo bolje jer ju je moja majka trenirala te sam i ja znala povremeno zaigrati s njom. Obje imaju jako puno potencijala i mogu biti top-igračice sljedeće teniske generacije.
Tko je najbolja tenisačica protiv koje ste igrali u karijeri?
- Igrala sam protiv mnogih teniskih veličina tako da mi je teško izabrati samo jednu osobu, ali mentalno mi je najteži suparnik bila Serena Williams.
Kakav je bio osjećaj igrati s Rogerom Federerom i osvojiti Hopman Cup 2001. godine?
- U to je vrijeme on bio mlada nada tenisa, i to je bila prva pobjeda koju smo zajedno ostvarili. Bio je odličan partner, bilo je to sjajno vrijeme i odradili smo uspješan turnir!
Kada se prisjetite prvih godina svoje teniske karijere, što vam je tada bilo najvažnije?
- Uh, to je bilo stvarno davno s obzirom na to da sam imala samo 15 godina kada je počela moja profesionalna karijera. Tada mi je glavni cilj bio napraviti glatki prijelaz iz juniorske tenisačice u profesionalke i igrati na top-razini na WTA turnirima.
Što biste preporučili mladim tenisačima danas, na što da posebice obrate pažnju?
- Moj je savjet da naporno i konstantno rade, budu strpljivi i uživaju u tome što rade!
Vraćali ste se na teniske terene nekoliko puta, sjećate li se svih tih povrataka?
- Oba povratka bila su test karaktera. Rekla bih da su oba prošla glatko - dosegnula sam broj 6 u pojedinačnoj kategoriji pri prvom povratku i broj 1 u parovima, koje još uvijek igram. Mislim da su oba puta svi imali visoka očekivanja od mene, uključujući i samu sebe, bila sam sretna i olakšavajući je osjećaj to ispuniti.
Što je bilo najteže i što vas je motiviralo da se vratite na teren?
- Nedostajao mi je tenis! Imala sam osjećaj da imam još toga dati i voljela sam taj izazov natjecanja protiv najboljih na svijetu.
Imate li ambiciju biti trenerica tenisa u budućnosti, možda otvoriti vlastitu akademiju?
- Moja majka već ima tenisku školu u Švicarskoj gdje ponekad igram s nekim od njezinih najboljih polaznika. U prošlosti sam trenirala i istinski uživala u tome, tako da je to definitivno nešto o čemu ću razmišljati nakon svog trećeg umirovljenja.
Koja je razlika u igranju u paru u odnosu na pojedinačno?
- Dakle, očito je da je pojedinačno igranje fizički napornije. U parovima pomaže i kada imate ‘partnera u zločinu’ na svojoj strani koji pomaže i skida određeni dio pritiska s vaših leđa.
Tko vam je najdraži partner u parovima?
- Srećom, imala sam mnogo izvrsnih partnera u parovima i osvojila Grand Slamove s ponajboljim igračima u našem sportu tako da mi je nemoguće izdvojiti samo jednu osobu.
Što očekujete od ekshibicijskog meča na Bol Openu?
- Nadam se da ćemo pokazati odličan tenis i zabaviti publiku. I nadam se da ću konačno dočekati svoju osvetu na koju čekam 20 godina!
Koji vam je najdraži naslov u karijeri i koji vam je najdraži trenutak karijere?
- Jedan od najdražih trenutaka bilo je osvajanje Porschea u Filderstadtu. Tada zakonski još nisam niti smjela voziti, a već sam imala lijepi sportski auto! Osvajanje prvoga Grand Slama 1997. godine na Australian Openu, nakon kojega je slijedila pobjeda u Wimbledonu iste te godine, jedna su mi od najdražih sjećanja. Poraz od Ive u finalu French Opena dao mi je motivaciju da osvojim Wimbledon, tako da mislim da bih joj morala zahvaliti na tome.