Goran Ivanišević stigao je u zagrebački hotel Westin na HOO-ov Godišnji kongres trenera, pa u opuštenom izdanju progovorio o aktualnim teniskim temama. U svom stilu je komentirao stanje u hrvatskoj Davis Cup reprezentaciji, odnosu s Novakom Đokovićem, novoj teniskoj generaciji, ali i tenisu općenito...
Spominjao se Goran kao novi izbornik, ali sam je odbacio takvu mogućnost.
- Trener sam Novaka Đokovića, ali pričao sam s ljudima iz Saveza, jučer smo bili i na drugom sastanku, ali sam ja došao s imenom svojeg kandidata i nadam se da će to izroditi pozitivnim njegovim odgovorom. Pričao sam s njim, malo sam ga nagovarao, igrači ga žele, super je s njima i bitno je da bude dobra atmosfera. Nadam se da će prihvatiti, ako ne, polomit’ ćemo ga, haha. Uskoro ćete nadam se od njega saznati. Nije Ivan Ljubičić, to vam mogu reći, obojica smo se pristojno zahvalili na tome. Što se tiče našeg nastupa na Davis Cupu ispalo je tako kako je ispalo. Da budemo najiskreniji nismo niti imali neke šanse bez Marina, s “pola” Borne...
No nije pomoglo niti smjenjivanje izbornika Krajana taman uoči starta turnira, je li to bio pametan trenutka za promjenu?
- Nije. Napravila se greška, dobra stvar koja nam se tamo dogodila je Borna Gojo, koji zajedno sa Serdarušićem i Ajdukovićem čini zalog za budućnost.
Kako se vama svidio novi format Davis Cupa?
- Nisam bio tamo, a ovo što sam gledao mogu reći da je Nadal izvukao Davis Cup, trebali bi mu spomenik podignuti. U igri su došli više do izražaja parovi, interesantno je da ako imaš jednog jakog singl igrača, dođeš obično do rezultata 1-1 i onda je u parovima sve moguće. Ali vidjet ćemo, odavno sam rekao da treba dati dvije-tri godine fore tom novom formatu.
Vidjeli smo ove sezone određeni iskorak mlađe generacije, no tko je prema vama najbliži da naslijedi Federera, Đokovića i Nadala?
- Medvjedev se pokazao kao najizgledniji kandidat. Osim Borne Ćorića, meni su dva najdraža igrača Tsitsipas i Shapovalov. Zbilja obojica igraju atomski tenis sa srcem, pogotovo Tsitsipas - Grk koji se ne boji doći naprijed, to je pokazao i u Londonu. Mislim da je budućnost dobra. Tu je i Zverev koji za sada još igra toplo-hladno, tu su onda i Thiem, Rubljev i Hačanov koji je imao lošu godinu, tu je i Borna. Bit će interesantno, iako će još ova trojica imati štošta za reći sljedeću godinu, ali da će biti bljeskova mladih to sigurno.
Ivanišević nije mogao izbjeći pitanje o radu s Novakom Đokovićem...
- Evo, Novakove pripreme kreću 9. prosinca u Monte Carlu, zatim idem s njim 16. prosinca za Abu Dhabi gdje će igrati ekshibiciju i ostajem još do Božića u Dubaiju. Onda Marijan Vajda preuzima i ide s njim za Australiju igrati ATP Cup. Vajda ide s njim i na Australian Open, dogovorili smo se da ćemo ići svaki na polovicu turnira. Dva Grand Slama ja, dva on. Plan je za sada da idem na Wimbledon i US Open. Novak je izrazio želju za jednim trenerom na Grand Slamu, što je po meni dobro, a i Marijanu je dobro i tako se stvori nekako intimnija atmosfera. Očekivanja su uvijek velika, pogotovo kada radiš s igračem kao što je Novak kod kojeg je i samo finale neka vrsta neuspjeha. Kako mi je u loži dok ga gledam? Ma kuha u meni, non-stop su kamere na tebi i moraš ono glumiti kao dobro mi je, a poletio bih da mogu. No smiren sam kao trener, iako mi ljudi ne vjeruju. Moraš biti pozitiva i volim to raditi.
Kako izgleda vaša neposredna priprema za meč s Novakom?
- Hah, svakako. Sve ovisi kako je on raspoložen. Nekada zajedno gledamo smiješni video i umiremo od smijeha pet minuta prije meča. Pravilo je da nema pravila. Ali kada on izađe na teren, nikada nisam vidio takvu koncentraciju, to je nevjerojatno, i vidi se zašto je osvojio toliko Grand Slamova. Sada će još više gristi u idućoj godini, nakon što je ovu završio na drugoj poziciji. Ali imamo sjajan odnos općenito, kao uostalom i s Vajdom, pričam Novaku i svoje anegdote iz karijere. Hvala Bogu ima na YouTubeu videa pa onda on gleda i umire od smijeha. Zbilja fenomenalna suradnja, a jako puno pomažu mentalitet i jezik.
Ivanišević i dalje igra veteranske turnire, kako sam kaže, važno mu je radi glave da se ispuše.
- Sada sam bio u Londonu i propisno su me istamburali igrači poput Davida Ferrera, Baghdatisa, Haasa... Važno mi je to druženje, a i gušt mi je opaliti as, gušt mi je opalit forhend i bekhend. Iako sam dobio po tamburi gušt mi je bio igrati s tim Ferrerom, to je kao da igram PlayStation, sve se vraća u moje polje. U mojim godinama udariš pa ti se loptica vrati, ja ne mogu bolje od ovoga što igram.