Drugi dan velikih turnira Rogers Cupa u Montrealu, gdje igraju tenisači, te u Torontu, gdje igraju tenisačice, protekao je, između ostalog, u zvjezdanim trenucima hrvatskog tenisa. I dok se prvog dana naši nisu naigrali, ni Petra Martić ni parovi, drugi dan ponudio je potpuno drukčiju sliku. Ne radi se samo o pobjedama, nego više od svega načinu na koji su do pobjede došli Donna Vekić i Borna Ćorić, a prije toga je prošao i Marin Čilić.
Nemam potrebe razdvajati ta dva rezultata i nuditi publici odgovor na pitanje koji je bio veći, jer to u konačnici nije ni važno. Davno smo prihvatili teoriju da je svaka pobjeda velika pobjeda, bez obzira na protivnika ili protivnicu, a ako ostvari u situaciji kada si suočen s meč-loptama, onda je to daleko, daleko slađe. Donna Vekić i Borna Ćorić prošli su prvo kolo, a pritom su zajedno spasili pet meč-lopti.
Borba kao način života
Donna Vekić se, nakon razočaravajućeg nastupa u polufinalu San Josea, vratila starim navikama, siguran sam da je bila sretna i zadovoljna, ponajviše zbog načina na koji se borila, jer to je ono što je u posljednje vrijeme često ili stalno izdvaja. Osječanka je prihvatila borbu kao način života u tenisu, ali prihvatila je i ono što je u toj priči najvažnije, pogotovo u tenisu, jer nema te prednosti koju ne možeš izgubiti ili zaostatka koji ne možeš nadoknaditi.
Upravo smo dio te priče vidjeli u dvoboju Donne Vekić i Madison Keys (WTA 17), Amerikanke koja je u dva prethodna dvoboja, i to na zemljanim terenima, bila bolja od naše tenisačice. Ništa nije sugeriralo da bi se taj omjer mogao promijeniti i u njihovu trećem srazu jer je Amerikanka, nekadašnja finalistica turnira u Kanadi glatko dobila prvi set, a onda je stigao gem koji je sve okrenuo i sve promijenio. Naime, Amerikanka je povela 5:4 u drugom setu i 40:0 i tada se ili zaigrala ili je jednostavno bila presigurna da je to meč koji se više ne može izgubiti, ali je relativno brzo shvatila da je u tenisu sve moguće. Naime, nakon što je Vekić spasila prve dvije meč-lopte, činilo se da je Keys zabila as i već je podigla ruke. No, proslava je bila kratkotrajna.
10 od 18
Donna je tražila provjeru “oka sokolova”, servis nije bio as, nego mali out i tu je stvar pukla za Amerikanku iako se nije predala. No, Donna je dobila drugi set u tie-breaku i nastavila s boljom igrom u trećem setu, u kojem je uvijek izgledala kao tenisačica koja je bliže pobjedi. Dvaput je Amerikanka spasila 15:40, kada je vodila 4:3 i 0:30, Vekić se izvukla iz te rupe, baš kao što se izvukla i u tie-breaku trećeg seta, u kojem je prvo vodila 5:2, da bi dvostrukom pogreškom vratila svoju suparnicu do 5:5, ali posljednja dva poena su otišla na stranu uporne i srčane Donne Vekić, koja jednostavno nije prestala vjerovati i to je na kraju nagrađeno.
Malo manje dramatičan bio je dvoboj Borne Ćorića i njemačkog tenisača Petera Gojowczyka, koji je prije nekoliko dana bio polufinalist Washingtona. Ljevoruki Nijemac koji je prije sedam dana bio 122. na svijetu nastavio je svoj, činilo se, pobjednički ples i u Montrealu. Glatko je dobio prvi set, ali je onda pripomogao da se Borna u drugom setu vrati. Gojowiczyk je imao u prvom gemu drugog seta break-loptu pa je izgubio servis nakon što je vodo 40:15, no onda nije načinio break kada je imao 0:30 i, korak po korak, našao se u situaciji koja nudi rasplet u tie-breaku trećeg seta, a to su situacije u kojima je Borna Ćorić ove godine uglavnom uživao. Naime, od 18 utakmica u kojima je izgubio prvi set, ove ih je godine deset dobio, što je bolje od 50 posto, ali je i potvrda mentalne stabilnosti jer i kad ne igra baš najbolje, pronaći će neke udarce koji će ga odvesti do kraja.
Ipak, opasno je visio kada je u 12. gemu trećeg seta Nijemac stigao do 15:40, i to zahvaljujući dvostrukim pogreškama, njih dvije, koje je načinio Borna. Dvije meč-lopte, ali tada se ukazao Ćorić kakvog smo često gledali ove godine. Istina, u cijeloj toj priči poprilično je pomogao i Gojowiczyk, ali ono što je činjenica jest da je Borna do trenutka kada je Nijemac došao do dvije meč-lopte dobio sedam poena zaredom i 11 od posljednjih 13 u meču. Kako to nije prvi put da je naš mladi tenisač izvukao takvu situaciju, teško je reći da je imao sreće jer neke se stvari i u tenisu događaju s razlogom.