Jedan je čovjek razmontirao Mađare. Maro Joković ispaljuje projektile učestalije od Kima sa sjevera ovdašnjeg poluotoka. Bio je ioš jedan igrač koji je na SP, u velikoj utakmici, dao 6 golova. Prije dvije godine Srbin Prlainović nama, u polufinalu, ali... izgubio je. To je razlika.
- Jako je bitno nešto naglasiti i to ću sada prvo reći - započeo je Joković. - Nakon polufinala sa Španjolcima smo stvarno bili psihički potonuli. Jako nas je pogodio taj poraz. Opet, iako su nam ova dva minula dana bila jako mučna, mislim da je ovo ipak jako velik uspjeh.
Mi baš i ne mislimo. Uvjereni smo da jest.
- Stvarno smo se psihički sjajno podignuli. Fizički nismo trebali jer smo tu cijelo vrijeme bili i ostali top, na vrhu. A ovako odigrati protiv jedne Mađarske koja je bila glavni favorit, uz nas, za zlato... Ovako nadmoćno, posebno u obrani, to je velika stvar.
Joković sve ovo govori inače vrlo mirno, staloženo, kao da nije upravo odigrao veličanstveno, kao da nije dao 6 golova velesili i osvojio još jednu medalju. Štoviše, Maro se opet vratio dva dana ranije.
- To nikako ne smijemo zaboraviti. Valja jako dobro izanalizirati cijeli turnir, a posebno Španjosku jer smo tada igrali loše. Posebno zato i što nas za šest mjeseci već čeka Europsko prvenstvo s kojeg se dijeli jedna viza za Tokio. I to će biti jako teško.
Maro Joković je sa 6 pogodaka prestigao Zalankija na ljestvici strijelaca i smjestio se na drugo mjesto ukupno, po tom kriteriju, u Gwangjuu. Ono što ipak kod njega zadivljuje da se njegova igra, uloga zna. Jokovića se i pokriva, ali ga nije moguće zaustaviti. Bilo je tu jasno i puno igre, akcije za i na njega. Nije Maro baš svih 6 golova dao sam od sebe, ali opet...
- Ja to ovako gledam. Mi u momčadi nemamo striktno određene pucače i one koji to nisu. Radimo jedan za drugoga. Zato je gušt igrati u ovakvoj reprezentaciji. Nije bitno tko će zabiti, bitno je da se na koncu pobijedi. Tako smo posloženi, odgojeni, u glavi posloženi i tako djelujemo. To mene jako veseli u ovoj momčadi. Nema povlaštenih, svi smo jednaki. Ajde, danas sam to bio ja...
Bilo bi sigurno i tebi lakše da smo imali u Gwangjuu i lijevu stranu nešto raspucaniju.
- Pa, imali smo, Vukičević je u prvoj utakmici postigao 6 golova i tako navukao na sebe pažnju svih reprezentacija. Imali smo moćne centre koji su dobivali isključenja u 'mrtvim zonama', pa onda bekove s vanjskih pozicija. Mi prijetimo sa svih strana.
Gledamo ga s tribina, a pratimo ga pa... da ne otkrivamo godine jednom i drugom. Dugo. Nekako nam se čini da ovo što je u Južnoj Koreji odigrao Maro je njegov najbolji turnir u karijeri.
- Hm, ovisno što se gleda...
Pa dobro, sigurno ne računamo neki turnir vašeg Gusara iz Mlina, već olimpijske igre, svjetska prvenstva, može i europska jasno. Tu bi stali.
- Ne bih sada mogao baš povući nekakav rezime ove sekunde, dok sam i u drugom filmu, ali da mi je jedan od boljih... To svakako. Dobro se osjećam, dobro igram.
Čestitamo Mari na još nečemu. Ovo je jubilarna 22, kolajna Mare Jokovića za Hrvatsku?
- Je li! Okruglo? Vidi, bogati.
Da, od danas je bogatiji i Joković, ali i Hrvatska za još jednu vaterpolsku medalju. Sedma na SP-ima, treća samo ove godine (srebro u Europa kupu i Svjetskoj ligi). Mađari? Nismo na njih zaboravili, ali oni su zadnja dva dana strašni gubitnici. Imali su obje reprezentacije, mušku i žensku u polufinalu. Obje su im završile na četvrtom mjestu. Sada vam je jasnije zašto im nekako nije bilo do razgovora. A i pun im je kufer Hrvata. Lako za to, bitnije je da su naši kuferi teži za svjetsku broncu.