Za njega kažu da nema baš udarac, šut. Pa dobro, nećemo se baš muljati, ali može se to i ljepše reći, napisati. Primjerice - temeljna mu odlika nije šut. Međutim, ipak ima jedna zanimljivost. Kad je frka i panika, kad se gol baš treba, baš mora postići, tada lopta ide k njemu. Onda taj “koji nema baš šut”, puca i prisiljava vratara na kletvu jer mu se trese mreža iza leđa.
To je Xavi Garcia. Preksinoć, iste one sekunde kad je Garcia dao gol za 11:10 protiv Crne Gore, 1,12 minuta prije kraja, pred očima nam je bljesnula slika otprije dvije i pol godine.
Isti grad (Budimpešta), silan suparnik (Mađarska) i slično kretanje rezultata. Dobro, to je bila značajnija utakmica, finale SP-a 2017., ali... Povela je tada Hrvatska 4:0, utišali je Barakude 6500 Mađara na tribinama, ali oni “dolje u vodi” su se vratili do 4:4. Sad je Budimpešta “gorjela”, a nama blaga panika. Onda Garcia uzima loptu i praas, 5:4! U sljedećem napadu, opet lopta do njega i buuum, 6:4! Je, bilo je i sreće, lopta je oba puta sve i svakog okrznula na svojoj putanji, ali epilog, on nas zanima. Epilog je gol. Što, kako, koga briga! Gajba je!
Ne smije se ponoviti
- Ne, ne, ne. To nije moj posao, mislim inače. Jasno, svi smo ovdje da bismo pridonijeli maksimalno i pružili nešto pozitivno. Sada sam to bio ja, ali bit će sljedeći put netko drugi tko će odlučivati.
Dobro, ali niti to nije sve. Na istom tom SP 2017, u četvrtfinalu protiv Italije (12:9) znate tko je bio najbolji strijelac? Garcia s 4 komada! Jednog je “zavaljao” velikom Tempestiju s 9 metara. U rašlje! Je, baš loše puca.
Pojašnjenje zadnjih 8 minuta? Postoji li to?
- Ma daj, pustite. U pet minuta smo dobili pet golova. Ovo je važan turnir, ovo se ne smije događati - smrtno je ozbiljan Xavi Garcia kad mu se spomene Crna Gora od četvrtka navečer. I odmah upozorava, s punim pravom i rezonom.
- U četvrtfinalu ili polufinalu se ovako gube utakmice. Nadam se da ćemo nešto iz ovoga naučiti. Moramo - ističe Katalonac Garcia,
Vratimo se opet malo u utakmicu s Crnogorcima. Minuta i pol do kraja, rezultat je 10:10. Crnogorac Bogdan Đurđić, inače Vukičevićev suigrač iz Marseillea, isključen je, Hrvatska je imala igrača više...
- Mislim da ste i vi i svi na tribinama u onoj buci, pa i gledatelji na televiziji čuli kako mi svi viču ‘pucaj, pucaj...’ jer je lopta došla do mene, svi ostali suigrači pokriveni. Što ću, pucao sam iako nije moj posao i hvala Bogu, ušla je - veli Xavi.
No, nisu samo suigrači vikali da puca. Učinio je to i Crnogorac koji ga je pokrivao. Provocirao ga je - “Ajde, ti riješi”. Valjda je računao, neće, on to ne može. Kakav Hlebinac! Čista naiva. Da, možda sve ovo i nije Xavijev posao, ali Garcia je prekjučer bio strijelac dva pogotka jednako kao Vrlić ili samo jedan manje od najboljeg strijelca Bukića.
Ne treba to meni više
No, jasno da je Xavi imao i asistencije, ovaj put dvije, zaradio jednog igrača više, osvojio u obrani jednu loptu (sjajno iskakanje u drugoj četvrtini, presijecanje, dodavanje na lijevo krilo crnogorske momčadi), isplivao kontru. Pazite, sa 36 godina je Xavi pobjegao u protunapad Crnoj Gori koja je jedna od plivački najboljih reprezentacija! U igri je pak bio 25 i pol minuta, odnosno ne računajući vratara Bijača, samo je Joković bio više (dvije minute dulje). To su brojke mladića koji je imao samo jednu poruku, želju, istaknuti za kraj.
- Nadam se da više neću morati ja pucati u zadnjoj minuti! Daj, pa ne treba to meni više, ha, ha.
Razumijemo poantu, ali empirijska nas spoznaja vodi do toga da u sljedećoj zadnjoj minuti, u našem napadu, kad je frka i panika, povik s tribina mora biti samo jedan - ‘Daj Xaviju, daj Xaviju...’. Čovjek možda loše puca, ali sjajno pogađa!