Vrlić razgrće na 2 metra, Vukičević je lansirana rampa projektila s vanjske pozicije, Garcia je paker, ali kada je frka, kada je baš onako, malo opasnije, kada se meškoljite na tribinama i prsti mahinalno podlete pod zube pa grizete nokte od muke... tada lopta ide njemu. Ima tu i logike. Kome će ako neće jednom od najiskusnijih, stožernom igraču, onom koji je neizostavan od 2005. i kojeg se drugi boje, a nemaju protuotrova. To je Maro Joković.
- Ma, pustite sad to. To nije toliko bitno.
Hm, nije baš da nije bitno, jer da je bilo drukčije... Nećemo nastaviti. Dakle, jučer je bilo sedam i pol minuta do kraja, na semaforu dvije iste brojke (7:7). Tada pak, zamjetno iz zraka, lopta ide njemu. Kada je vruća, traži se hladna ljevica.
Bili smo premlaki
Tako je bilo u prvom sljedećem napadu Barakuda, “mahanje i valjanje” cijele njemačke obrane, od Münchena do Hannovera. Sve dok nije potonula do ravnica Ruhrske oblasti te dok Maro nije odapeo za gol. Bolje on za gol nego mi za normabel. Nepunu minutu kasnije, slična slika, skoro ista. Razlika sad tek utoliko što su Barakude imale igrača više u bazenu. S ta dva gola otišla je Hrvatska na 9:7 i, kao u jednoj davnoj reklami, lakše se disalo.
- Ne, stvarno; jedino čime možemo biti zadovoljni u ovoj utakmici jest prolazak u polufinale. Apsolutno ništa od onog što smo se dogovorili nije funkcioniralo, odnosno nismo se držali dogovorenog. Ušli smo premekano i premlako. Njemačka je pak svojom agresivnošću nadoknadila neki, pod navodnicima, manjak kvalitete. Pokazali su zavidno zajedništvo koje nam je u odlučujućim trenucima zadavalo velike glavobolje.
Uz konstataciju koja se vrtjela u svim pričama nakon utakmice: s ovakvim epilogom, s pobjedom, drago nam je da je došla i jedna ovakva utakmica. Koju je trebalo dobiti kombinacijom znanja, vještine i mišića.
- Ne želim pametovati i teško je sada, odmah nakon utakmice, donositi teške zaključke, ali činjenica je da nismo imali teške utakmice u skupini i to nas je možda malo i uspavalo. Sreća da s druge strane bila Njemačka. S nekim drugim, jačim, možda smo mogli imati i veće probleme.
Slijedi pogled s Korejskog poluotoka na Pirenejski...
- Španjolska je očekivano u polufinalu bila jača od Srbije. Osobno, uopće ne očekujem laganu utakmicu, ali baš nam je ova utakmica s Nijemcima dobro došla da nas malo prizemlji i da dokaže da ovaj turnir nije baš tako lagan. Nije uopće, posebno kako se približavamo kraju.
Maro ima i poruku za sebe, za suigrače, za navijače.
- Ostalo je još malo i moramo doći k sebi. S ovakvom igrom protiv Španjolske nemamo šanse. Moramo malo poraditi na odmoru, na agresivnosti, analizirati gdje smo “falili”.