- Dobro jutro, prijateljski nastrojena zvijeri, molim te probudi se. Želudac mi krulji od gladi, a i malo mi se piški. Možemo li riješiti moje fiziološke potrebe, molim te, a kasnije ćemo se baviti zadovoljavanjem mojih drugih potreba, poput onih za bacanjem loptice i druženjem s drugim pripadnicima moje vrste.
Što mislite o ideji da vam to pas opušteno kaže svako jutro? Da, slažemo se, nije uopće loše što ne mogu govoriti. Za početak, užasno bi smarali (neki od njih bi sigurno pričali od jutra do sutra i lupetali takve gluposti o tome koliko nas vole, da ne bismo mogli izdržati s njima), a osim toga, nekad je bolje da ne znamo koliko nas točno mrze kad im, recimo, ne damo da iz kontejnera izvade ona napola trula jetrica. Zamislite što bi nam tad sve izgovorili?
No, dok mi obični smrtnici slavimo što nam psi ne govore ljudskim jezikom, ima onih koji žele da im psi kažu što hoće. Takva je skrbnica kujice imena Bunny, koju ona naziva pričljivim psom. Ona ispred sebe uvijek ima 70-ak gumba, koje pritišće kada nešto želi reći. Pritiskom na njih izgovorena je riječ "da", "ne", "šetnja", "hrana", "kakati"....
- Moja teorija je da je ona zapamtio na kojem se mjestu koji gumb nalazi, baš kao što pijanisti memoriraju položaj tipki. Zato mogu svirati bez da gledaju. Mislim da je tako i njoj, da je to neka njena "memorija mišića" - rekla je za The News Tribune Bunnyina skrbnica Alexis.
Ideja daje nauči ovom načinu komuniciranja došla joj je od Christine Hunger, koja je svog psa naučila da "govori" rečenice koje se sastoje od po pet riječi.
Prva riječ koju je Bunny pritisnula bila je "šetnja". Gumb se nalazio uz vrata i kujica je brzo shvatila da ga treba samo pritisnuti i Alexis je vodi vani. Kasnije je metodom pokušaja i pogreški naučila što kad treba pritisnuti, kako bi skrbnici dala do znanja što točno želi. Sve ostalo je - povijest.