Voditeljica čakovečkog azila Aleksandra Hampamer još uvijek je na terenu, gdje s veterinarskom inspekcijom i, ponekad, policijom provodi akciju kontrole pasa u romskim naseljima županije. Prizori na koje nailazi često su iznimno mučni: ljudi ne žele dati svoje pse jer im je stalo do njih, no ne ponašaju se prema njima onako kako zakon propisuje. Zbog toga većina njih završi z azilu.
Ima iznimki, naravno. Postoje psi koji lijepo žive i zato ostaju sa svojim vlasnicima. Druga iznimka su oni psi koji ne žive ni dobro ni lijepo, ali ih ljudi ne daju od sebe.
- Danas smo bili u prvoj kontroli romskog naselja Pribislavec s veterinarskom inspekcijom. Od 20 štenaca koje smo ostavili prije dva mjeseca jer nam ih nisu dali, našli smo tri živa. Ostali su ili nestali ili "krepali". Ovaj je umro kako je umro. Zamislite sami.
Nek mu duša nađe miran put, a mi ćemo se, dok smo živi, boriti za zabranu držanja pasa u romskim naseljima za sve koji nemaju uvjete držanja, a to je 90 posto njih. Objavit ću poslije i pse koje smo preuzeli danas, horor za hororom. I to u naselju u koje smo ušli danas već sedmi put - napisala je Aleksandra uz fotografiju mrtvog šteneta koje su pronašli i koje je moglo preživjeti, da su ga ljudi predali azilu.
