Na prostorima bivše Jugoslavije malo je još ostalo pravih, nesputanih, neokaljanih i nepatvorenih legendi koje kod mnogih generacija od Vardara pa do Triglava izazivaju toliko strasti i emocija kao jedan od najvećih “zajedničkih” sportskih komentatora Milojko Pantić Panta. Njegovi strasni prijenosi, legendarni lapsusi i poštapalice i danas su dio ovdašnje pozitivne kulture i sjećanja već zaboravljene zajedničke prošlosti i za ona pokoljenja koja su to tek čula od svojih očeva.
Milojko Pantić svakako je ikona nekadašnje zajedničke tvorevine koje se raspala u krvi i dimu, ali kada su u tim zlokobnim vremenima mnogi mijenjali svoja uvjerenja lakše nego što su drmnuli kakvu jutarnju čašicu ljute loze, Milojko Pantić uspio je opstati i zadržati sebe i svoj obraz ne podliježući prevrtljivim trendovima, poput mnogih njegovih kolega koji su ga i tada prozivali zbog nedostatka ideološkog i etničkog domoljublja. Milojko Pantić danas je u svojim poznim, zrelim godinama simbol koji pokazuje da se i u najtežim vremenima može ostati vjeran sebi. U svojoj je zemlji izdajnik, prezreni “čudak” koji se protivi jeziku mržnje koji je postao svakodnevica režima. Zato je prokazivan i odbacivan.
Istup o politici
No, “odrješiti inađija, buntovni i drčni Srbin s dna kace, kako je znao govoriti još jedan prezreni veliki Srbin - glumac Ljuba Tadić, Milojko Pantić u mutnim vremenima nastoji biti glas razuma. Njegovi istupi o politici i sportu na Sportskoj galaksiji skupljaju stotine tisuća pregleda na YouTubeu, a njegov nedavni “oproštaj” od voljenog kluba Crvene Zvezde ostat će sigurno kao njegov vječni “amanet”, njegov očajnički zov razuma u vremenima bezumlja.
Naime, “njegova” Crvena Zvezda, klub kojem je, kako su mnogi rekli, u svojim prijenosima bio 12. igrač (podsjetimo se legendarne: “Igrači Partizana izlaze na teren, a evo i naših” ili onu mitsku, kada je Zvezda osvojila Interkontinentalni kup pa je uzviknuo: “Koga više da pobedimo - vasionu!?”), zadala mu je bolan udarac.
PET PITANJA ZA MILOJKA PANTIĆA
Nedavno je uz veliku pompu osuđenom ratnom zločincu Draganu Vasiljkoviću, poznatom kao Kapetan Dragan, pred mnoštvom kamera u svečanoj atmosferi predan počasni dres Zvezde s brojem 1, a to je učinio nekadašnji najveći od najvećih srpskih nogometaša Dragan Džajić. Milojko Pantić to nije mogao prešutjeti podsjećajući srpsku javnost gdje je i što je radio taj Kapetan Dragan 1991. godine sunarodnjacima Roberta Prosinečkog i Refika Šabanadžovića, igračima šampionske generacije tog beogradskog kluba.
- Nisam reagirao kao navijač Zvezde jer to nisam, evo skoro će pedeset godina od kako sam profesionalni novinar. Prema tome, nisam branio ničiju čast ni ugled jer toga u Zvezdi odavno nema - kaže nam Pantić na početku razgovora te dodaje da smo svi kao dječaci navijali za neki klub. - Mene je očarao čarobnjak nogometne igre Dragoslav Šekularac. Zbog njega sam zavolio Zvezdu - prisjeća se Pantić pa sa sjetom u glasu napominje kako je imao sreću da prenosi većinu Zvezdinih utakmica - deset povijesnih utakmica bez poraza, do titula prvaka Europe i svijeta.
- I zato sam reagirao, u ime milijuna prijatelja nogometa kojima je vlast u Srbiji ukrala čak i tu ‘najvažniju sporednu stvar na svijetu’. Ukrala im je Zvezdu i Partizan i predala ih u ruke ratnim zločincima. Na djelu je otvorena rehabilitacija ratnih zločinaca iz 90-tih godina koja je počela onoga dana kad je lažni Srbin i četnik dr. Vojislav ‘Hulja’ Šešelj svoju hašku ćeliju zamijenio stolcem u Skupštini Srbije - ozlojeđen je Pantić. Reagirao je, kaže, “kao građanin koji je svjestan kakve su zločine činile te paravojne jedinice, Knindže Kapetana Dragana, Arkanovi tigrovi, Škorpioni i šešeljevci”.
Zločini paravojski
- Bilo je zločina paravojski i na strani Hrvata i Bošnjaka, ali se još nije dogodilo da neko od tih zločinaca dobije javno priznanje kao Kapetan Dragan. Taj zločinac je samo par dana prije nego što je postao počasni član Zvezde kliktao s naslovnica tabloida da su ubojice Zorana Đinđića, prvog demokratski izabranog premijera Srbije, heroji nacije i da će se zalagati da Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović budu oslobođeni doživotnog zatvora. Zbog toga sam ja, kako vi kažete, žestoko uzvratio. Bio je to moj vrisak u želji da probudim Srbiju iz ružnog sna u koji je zapala. Poruka tog priloga u Sportskoj galaksiji glasi - ljudi, prestanimo šutjeti, pobunimo se i suprotstavimo se tom zlu jer će nas sve skupa progutati mrak koji u Srbiju uvode aktualna vlast i njeni ratni zločinci - priča nam Pantić.
- Svi ti ‘ratnici’, sve te paravojske u vidu ubojica civilnog stanovništva i pljačkaša, nakon izgubljenih ratova danas su u Srbiji. Većini je Služba državne sigurnosti, koja ih je i regrutirala, pronašla utočište u udruženjima koja imaju najmanje veze s nogometom, a zovu se Delije i Grobari.
Pantić nam napominje da su dan nakon promoviranja Kapetana Dragana u počasnog člana Crvene Zvezde Grobari objavili sliku kojom su jasno poručili: “I mi kriminalca za trku imamo”. Naime, kaže Pantić, na Vojnom stadionu u dresu Partizana trenirao je Kristijan Golubović, nakon Arkana i Joce Amsterdama vjerojatno najveći kriminalac Balkana, koji je do prije samo par mjeseci bio na dugogodišnjoj robiji. - Sve te nekadašnje navodne ‘borce za srpstvo’ Služba je danas udomila na sjeveru Zvezdinog i jugu Partizanovog stadiona i dala im da bez ikakve odgovornosti upravljaju tim klubovima - nastavlja Pantić. Po njemu, zadatak tih ljudi je da obavljaju razne prljave poslove za vlast, ali usput imaju i svoje poslove u narkobiznisu.
- Po tome se i razlikuju jer nisu članovi istih, već raznih narkoklanova. Zvezda i Partizan, dakle, nisu više nogometni klubovi, nego parapolicijska i parapolitička udruženja, Zvezda - SNS, a Partizan - SPS - kaže Pantić. Po njemu su dužnosnici klubova marionete koje moraju raditi ono što im navijači i vlast narede. - I eto, naredili su da zločinci i kriminalci postanu počasni članovi propalih velikana - ističe Pantić. Zbog takvih riječi on je u Srbiji proglašavan izdajnikom, ali kaže da nakon istupa o Kapetanu Draganu takvu popularnost nije doživio za ovih pola stoljeća bavljenja novinarstvom.
- Staro i mlado me pozdravlja na ulici, dobivam tisuće poruka podrške preko društvenih mreža i telefona. To me ohrabruje jer mislim da je to znak da kao društvo nismo sasvim potonuli u moralno beznađe.
A na pitanje o Kapetana Dragana - koliko ga plaća nacija Ante Pavelića - smireno odgovara: - Što se tiče maloumnog odgovora ratnog zločinca, najbolje bi bilo primijeniti onu Krležinu - ‘prezirna šutnja’. Proglašavati Hrvate nacijom Ante Pavelića isto je što i usporediti današnju Njemačku s Hitlerom. On sirotan sigurno nije čuo da je Hrvat Ivan Meštrović napravio beogradskog Pobednika i spomenik Neznanom junaku na Avali i da je Hrvatska domovina Nikole Tesle. Ne treba se više baviti tim zločinačkim bezveznjakom, dovoljno je Zvezda učinila za njega.
Teško mu sve to pada, zbog stanja u Srbiji i njene časti. Pantića boli da su nekadašnje perjanice nogometa s ovih prostora - Zvezda, Partizan, Hajduk i Dinamo - postale politički poligoni koji s igrom i radošću nogometa više nemaju ništa. Kaže da mu je od toga mučno:
- Kako uopće komentirati da su klubovi na ovim prostorima poslali poligoni za nacionalističke političare. Tako su ovih dana BBB izvjesili sramotni transparent ‘Jebat ćemo srpske žene i djecu’, pokazujući valjda kako lažni hrvatski ‘arijevskii ustaše’ impotentno sline za zgodnim Srpkinjama, ali ne skrivajući ni svoje pedofilske sklonosti.
Pobrkali lončiće
Pantić na to kaže da ne zna zašto su hrvatski navijači “pobrkali lončiće” te isto tako krivim i primitivnim “performansima” ističu svoju ubogost. No, kaže, i jedni i drugi pokazuju nevjerojatnu sličnost. Za Pantića u svim “našim državama” posebnu ulogu u svemu tome ima Crkva. - Najgore od svega je to što su sve to lažni klerikalci i lažni nacionalisti koji Crkvu i naciju koriste za svoju ličnu korist i korist svojih partija - ističe. Po njemu su sve bivše jugoslavenske republike, a danas samostalne države, društva koja tek trebaju pronaći i definirati sebe, svoju kulturu, povijest, obrazovanje, pa i sport.
- Taj se izgubljeni identitet, što se Srbije tiče, na drastičan način prelama kada navijači Partizana nose zastave s likom Draže Mihailovića. I pitam se hoće li ikad itko objasniti tim mladim ljudima da su partizani i Draža Mihailović bili ideološki protivnici i da se pjevanjem ‘Od Topole pa do Ravne gore’ i skandiranjem ‘Kosovo je srce Srbije’ ne pomaže, nego odmaže nogometašima na terenu - priča nam Pantić i dodaje: - U Srbiji je situacija ovakva, Delije i Grobare stvorila je nereformirana UDBA u komunizmu. I to je ta rak-rana srpskog društva, jer Služba destruktivnu ideologiju nacionalizma maksimalno koristi za očuvanje nakaradne i mafijaške vlasti. Služba je u Srbiji stvorila jednu komunističku i nacionalšovinističku kriminogenu političku koaliciju, bolje reći kliku, koja drži narod i građane Srbije i u materijalnom i u duhovnom neznanju, bijedi i siromaštvu. Jer tako se najlakše vlada. Desetljećima samo objašnjavaju građanima posljedice svakog svog postupka, a o uzrocima šute. Njihova politika i njihovo neznanje uzrok su svih zala koja su nas snašla. Osnovni problem Srba, Makedonaca, Crnogoraca, Kosovara, Bošnjaka i u manjoj mjeri Hrvata i Slovenaca jest u tome što su preskočili čitavu jednu etapu u razvoju ljudskog društva - kapitalizam. Francuska revolucija je samo ovlaš dotakla ‘turski dio’ Balkana, tako da su ta društva direktno iz feudalizma ušla u komunizam. Taj ‘preskok’ je došao na naplatu - objašnjava Pantić.
Pantić smatra da sadašnja politička “elita” na čelu s Aleksandrom Vučićem Srbiju vodi u mrak.
- Mislim da nema više smisla opisivati tog ‘ništaka’ koji nam je uništio državu držeći godinama Srbiju u raljama svog kriminalnog monstruma zvanog Srpska napredna stranka. Čovjek polovičnog znanja govori o svemu kao da sve zna i to ga vodi direktno u fanatizam. On je zla kob Srbije, nesretnik koji po procjeni Zvezdinih huligana nije bio dostojan ni da bude vođa navijača s Novog Beograda. Sva tragedija Srbije i jest u tome što su te vođe navijačkih bandi sve vrijeme njegove vladavine, kako sam kaže, ‘jače od njega’. Njegovo tračarenje umjesto ozbiljne politike, njegove geste i facijalne ekspresije dok drži svakodnevne višesatne govore postaju odvratne i za gledanje i za slušanje. Može on na predstojećim lažnim izborima osvojiti cijeli srpski parlament, jer mu ionako ništa ne znači. Može okupirati, kao što i je, sve skupštine do mjesne zajednice. Može kupiti stotine botova da mu preko svih TV ekrana plješću dok im drži praznoslovnu propovijed i obećava kule i gradove. Može platiti, našim parama naravno, tisuće ‘sendvičara’ da mu kliču kao da je zaista kralj. Sve on može osvojiti i našim novcima kupiti, ali najvažniju instancu života ne može dobiti, a to je ljudsko srce.
Javnost ne postoji
Ta ljubav slobodnih i čestitih ljudi je ono što mu nedostaje jer je svjestan da sve što su mu omogućili kriminalci kojima se okružio, da je to mjehur od sapunice i čista laž. Nakrao se naših para i misli da je bogat, jak, najjači u Srbiji. Ne vidi jadnik da ga taj naš opljačkani novac razara iznutra, kao i sve ostale njegove lopove. Jer to je bumerang od kojega će stradati. Za razliku od njih, mi smo bogati ljubavlju, što oni nikada nisu imali niti će imati jer su zlikovci kojima je novac sve u životu. On prezire i mrzi naše vrijedne radnike i seljake, privrednike i poljoprivrednike, naše profesore, inženjere, liječnike, pisce, glumce i ozbiljne muzičare. Sve te naše istaknute stvaraoce naziva ‘lažnom elitom’ jer je on po mjeri svog mentaliteta ‘jači i od sudbine’. Zato se i iz njegove ‘plagijat stranke’ sve češće čuje očajnički vapaj: ‘Vaya con dios’ ili ‘Idi s milim Bogom Aleksandre Vučiću’. Kako god ovaj kaos u kojem se našla Srbija završio, a dobro za ‘šefa čipuličkog klana’, kako ja zovem Vučića, završiti neće, jer se s tih mafijaških visina ne silazi nego pada, građani Srbije moraju jednom za svagda urediti svoju državu, odrediti njene granice i prestati sanjati neke teritorije Velike Srbije jer je i bez njih Srbija dovoljna za sve nas. Ne smijemo više nikada ponoviti južnoslavensko nacionalističko ratno ludilo za teritorije i moramo konačno početi misliti na budućnost naše djece. Budućnost Srbije ima tisuću imena, ali nijedno ne smije biti ime njihove djece, jer to bi značilo da se Srbija iz današnje gladijatorske arene pretvorila u zvjerinjak - zaključuje.
Po njemu u Srbiji Aleksandra Vučića javnost više ne postoji. Zato ni ovaj skandal u Zvezdi nije imao odjek u srbijanskoj javnosti kakav zaslužuje.