Marin Tomasov (30) zablistao je na malonogometnom turniru “4 kafića”, njegov Tropic je “ispeglao” svoje rivale, dok je sjajni napadač iz Dobropoljane na otoku Pašmanu bio najbolji strijelac s četiri postignuta gola (uz još tri asistencije). Tomasov je iz Zadra preko Hajduka, Münchena 1860, Rijeke i Al Nassra došao do Kazahstana.
- Ovog ljeta potpisao sam za Astanu, i mogu kazati da je to bio pravi potez. Jer, klub je savršeno organiziran, glavni grad Kazahstana je zadivljujući, a imam i dobre uvjete - rekao je Tomasov.
Jeste li mogli u karijeri više u odnosu na talent?
- Zadovoljan sam postignutim, a time jesam li propustio nešto, jesam li mogao više, uopće se ne opterećujem. Ipak, kad me već pitate, moram priznati da sam u karijeri imao neke da tako kažem mrtve periode, kao u Münchenu 1860. Tamo mi je bilo baš teško. Nisam se naigrao, treneri su se mijenjali, čak više nego u Hajduku, stalno su forsirali svoje igrače... Spasio sam se kad sam otišao u Rijeku.
Tamo ste se probudili?
- U Rijeci, pod trenerom Kekom, oporavio sam se, vratio... Malo mi je žao što nisam bio u momčadi koja je u prošlom prvenstvu osvojila duplu krunu, ali držim da je u tim uspjesima jedan dio i mojih zasluga. I to zato jer je Kek stvarao šampionsku momčad u kojoj sam sudjelovao. Uostalom, ne zaboravite, svoj trofej sam osvojio kad sam u anketi prvoligaških kapetana proglašen za najboljeg igrača HNL za 2015.
Sjećanja na Hajduk?
- Vidite, došao sam iz Zadra pun entuzijazma, držao sam da je taj prijelaz za mene ‘skalina’ na više. Jedan trener me dočekao riječima: Ti sad misliš da si zvijezda... A ja se tako nisam ponašao, nikad, ni u Hajduku ni u bilo kojem klubu. I umjesto da me treneri podrže, da od mene naprave ovo što su uradili s Vlašićem, da su me gurali kao njega sigurno bih dao mnogo više. Zbog nekih ratova kluba s menadžerima ja sam ispaštao. U dragom dresu Hajduka dao sam svega 20 posto od svojih kapaciteta.
Onda je došao taj krivi korak, odlazak u München 1860?
- Rekao sam vam da sam ušao u tunel. Mogao sam zajedno sa Subašićem otići u Monaco, odbio sam, jer je to tada bio klub na rubu ispadanja iz druge lige. A onda sam bio prisiljen otići u Njemačku, u klub druge lige. U međuvremenu kad su me poslali iz Hajduka sve sam dogovorio s Dinamom, pa i potpisao ugovor. Žao mi je što nisam ostao, morao sam u München 1860.
Iz Rijeke u Saudijsku Arabiju pa u Kazahstan?
- Zadovoljan sam, sigurno bih potpisao za Al Nassr na tri godine da je ostao trener Zoran Mamić. No, otišao sam na bolje, barem što se tiče standarda života, uopće uvjeta. Astana je klub velike budućnosti, igram sve bolje.
U ovo vrijeme neophodno je pitanje o našoj reprezentaciji i šansama na Svjetskom prvenstvu?
- Eto, odigrao sam jednu utakmicu za reprezentaciju, protiv Južne Koreje. Sigurno sam u nekim drugim okolnostima mogao i više. Ali konkurencija je bila jaka... Imamo sjajnu momčad, mislim na skupinu od oko 25, 26 igrača. Sad sam razgovarao s izbornikom Zlatkom Dalićem, ostavlja sjajan dojam, smiren, siguran. To je bitno, jer će odlučnost u igri biti možda i najvažnija komponenta. Moramo se postaviti beskompromisno, vjerujem da su Luka Modrić i drugi toga svjesni.