Iranski mediji prenijeli su prošlog tjedna vijest da je Zlatko Kranjčar (62) smijenjen s mjesta izbornika iranske U-23 reprezentacije, nakon godine dana na toj dužnosti. Bivši trener Persepolisa i Sepahana došao je na tu poziciju prošle godine u travnju, uspio je odvesti reprezentaciju na Azijsko prvenstvo za taj uzrast, koje se održava od 8. do 26. siječnja 2020. u Tajlandu. Najbolje tri momčadi s tog natjecanja izborit će nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju, a iranski nogometaši nisu bili na OI od 1976. godine. Iranci su angažirali Kranjčara upravo zbog toga da ih odvede na Olimpijske igre.
Ta vijest nam je odmah izgledala neobično, posve čudno i zapravo - neshvatljivo. Kako je moguće da je smijenjen izbornik reprezentacije s kojom je napravio uspjeh, odradivši sve ono što je bio cilj? Naravno, znamo da u nogometu ima raznih ljudi i da njihove odluke nisu uvijek shvatljive, ali rijetko se događa da netko bude smijenjen zbog - dobrih i uspješnih rezultata!? Malo bizarno, zar ne?
Naše sumnje u vijest iz Irana bile su opravdane. Jučer nam se Cico javio iz Teherana.
- Nisam dobio otkaz kao izbornik reprezentacije. Radilo se o sporazumnom, obostranom raskidu ugovora - kazao nam je u startu Kranjčar.
Što se zapravo dogodilo, zašto je došlo do obostranog raskida suradnje?
- Predočio sam ljudima iz tamošnjeg saveza program rada za buduće razdoblje. U njemu je bio naveden broj utakmica koje želim igrati s reprezentacijom, broj kampova koje želim organizirati kako bi bili na okupu i pripremali se za daljnje izazove. Dobio sam odgovor da se zbog financijskih razloga taj moj program ne može održati, da ga je nemoguće ostvariti. Jednostavno ga ne mogu pratiti jer su pod embargom. Također, novac zarađen na Svjetskom prvenstvu u Rusiji još im nije stigao do blagajne, upravo zbog blokade. Kazali su mi da smanjuju stručni stožer, da će ostati samo njihovi domaći treneri.
Veli Cico da su mu se nakon tog razgovora zahvalili...
- Rekli su mi kako su zadovoljni i da se zahvaljuju na mom radu koji je bio dobar, jer smo se plasirali u završni dio Azijskog prvenstva. Međutim, već ranije su davali najave da neće moći pratiti financijske zahtjeve, jer da neće biti u mogućnosti ispuniti sve što se trebalo ispuniti. Pa, recimo, nisu još izabrali ni izbornika A selekcije. Zaista imaju velike probleme, pa i s vizama. Dakle, sve je bilo maksimalno dobro, rezultati su ostvareni, ali nakon tog razgovora koji je bio maksimalno profesionalan i poslovan, rekli su mi da me mogu plaćati do kraja 2019. godine, do tada financirati moj program, ali kasnije više ne. Nakon toga sam im rekao: “Čujte, gospodo, onda je bolje da se mirno raziđemo, ali uz odštetu koju tražim.” Nije bilo problema, prihvatili su moja potraživanja i tako smo se rastali. To je cijela i jedina istinita priča oko mog odlaska s klupe iranske U-23 reprezentacije. Da, zaista nije dobro, ovaj embargo “ubija” i nogomet - priča Cico.
Kranjčar je ostao u Teheranu, povratak u Zagreb predvidio je za 20. svibnja.
- Još rješavamo sve pojedinosti obostranog raskida ugovora. Sad mi dolazi supruga Elvira, moramo stvari, poput namještaja, koje smo ponijeli u Iran vratiti u Zagreb. Sva sreća većina je ostala u Ishafanu, nisam ih previše “nacukavao”. Sad trebamo odlučiti kako ćemo ih vratiti natrag, vjerojatno ćemo ih poslati brodom.
Pitali smo Cicu ima li kakvih ponuda s azijskog nogometnog tržišta?
- Ne, nemam nikakvih ponuda. Imao sam prije nekog vremena ponudu iz Albanije, zvali su me da budem izbornik njihove reprezentacije, ali bio sam pod ugovorom s Iranskim savezom pa se to nije moglo dogoditi.
Kakvi su mu planovi nakon povratka u Zagreb? Bi li trenersku karijeru nastavio isključivo kao izbornik ili ga zanima i posao trenera u klubu? Ili bi se malo odmorio od trenerske klupe?
- Sad je kraj sezone, pa ću o tom razmišljati kasnije. Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti. Ne znam hoću li karijeru nastaviti kao izbornik neke reprezentacije ili možda nekog kluba.
Zanima li ga posao isključivo u inozemstvu ili bi radio i u Hrvatskoj?
- Pa, gledajte... U ovom trenutku razmišljam da bih trenerski posao radije nastavio vani, ali ako bi se otvorio neki dobar posao u Hrvatskoj, zašto ne? Dapače. Konačno, predugo sam već u inozemstvu, dugo me nema doma.
Kaže nam Cico da će svakako doći na utakmicu Hrvatska - Wales u Osijeku.
- Svakako dolazim, želim uživo gledati Vatrene.
Sin Niko s Mourinhom komentira Premiership na katarskoj TV
Iskoristili smo priliku i malo porazgovarali o njegovu sinu, Niki Kranjčaru.
- Putuje svijetom. Bio je u Rio de Janieru, Londonu... Završava za trenersku A licencu, ali kako bih vam kazao, u razgovoru s njim sam zaključio da nije baš jako zagrijan da bi postao trener. Veli da bi se radije bavio sportskim menadžmentom. Želi završiti za trenera, imati licencu, ali nekako držim da će završiti u menadžmentu...
Znači, Niko nije na tatu?
- Ha-ha... Mislim da zasad nije. Vidite, govori engleski i njemački, poznaje ljude iz nogometa, može jako puno napraviti u nogometnom menadžmentu. Inače, radi i kao komentator Premiershipa, angažirala ga je jedna katarska televizija za englesko područje. Niko analizira utakmice, komentira, imaju jako dobre emisije, dolaze kao gosti poznati nogometni stručnjaci iz Engleske i drugih dijelova svijeta. Recimo, kao gost je bio i Jose Mourinho. Komentirao je tjedan dana prije nego što je komentator bio Niko. Odlično je to...
S još nekoliko pojačanja Dinamo može u Ligu prvaka
Budući da je bio u Iranu, dugo nije gostovao u hrvatskim medijima, pa nije uspio prokomentirati Dinamove uspjehe ove sezone. Sad je iskoristio priliku.
- Odličan je bio Dinamo ove sezone. Stvarno sam bio sretan kad su dečki bili autori svih onih sjajnih europskih rezultata. Benfica je u osmini finala Europske lige ipak bila za nijansu bolja. Međutim, rezultat koji je ostvaren, zaista je super. Sad bi bilo jako dobro kad bi ova uspješna momčad ostala na okupu, te da se doda još nekoliko pojačanja. Onda bi se Dinamo mogao plasirati u Ligu prvaka, te bi se mogao nositi s još jačim europskim klubovima - zaključio je Zlatko Kranjčar.