Danas se, deveti put uzastopno, diljem svijeta 14. studenoga obilježava kao Svjetski dan dijabetesa, a inicijativa za to dolazi od Međunarodne dijabetičke federacije koja ovime želi upozoriti javnost kako ova bolest poprima epidemijske razmjere unatoč izrazito velikim mogućnostima u prevenciji i poboljšanju kvalitete života oboljelih.
Dijabetes je kronična bolest u kojoj su razine glukoze (šećera) u krvi povišene. Većina hrane koju jedemo pretvara se u glukozu koju naš organizam koristi za energiju. Gušterača proizvodi inzulin, hormon koji regulira razinu šećera u krvi i to tako da omogućava ulazak šećera u stanice gdje se pretvara u energiju za tijelo. Osim toga, višak šećera pohranjuje se pomoću inzulina u mišiće i jetru. Ako inzulina nema ili ga je nedovoljno, šećer ne može ući u stanice, ostaje u krvi i dolazi do povišene razine šećera u krvi i razvoja bolesti.
Broj oboljelih od dijabetesa u svijetu se iz godine u godinu povećava. Prema podacima koje objavljuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo, u svijetu je 425 milijuna dijabetičara, a još 352 milijuna je podložno riziku od obolijevanja. U Hrvatskoj je 2018. bilo 303.992 oboljela. Dijabetes dakako nije baš ni bezazlena bolest jer od te svake godine umire oko 4 milijuna ljudi diljem svijeta, a u Hrvatskoj je prije dvije godine primjerice preminula 2331 osoba.
Svakodnevna kontrola
Međutim, nije sve baš tako crno. To je bolest koja se ispravnim, discipliniranim načinom života i uz obveznu svakodnevnu kontrolu može držati pod nadzorom. Štoviše, kada je o sportu riječ, pa i onom vrhunskom, dijabetes nije sputavajući čimbenik u razvoju uspješne i trofejne karijere. Kako je dijabetes bolest koja ne “bira” spol, dob, ali niti ikoji dio svijeta, kontinent, državu, sve je veći i broj sportaša koji obolijevaju od ove bolesti. U Hrvatskoj je jedan od najpoznatijih i najtrofejniji sportaš-dijabetičar vaterpolski vratar Ivan Marcelić. Ovaj kapetan zagrebačke Mladosti je s hrvatskom reprezentacijom postao svjetski prvak 2017, a godinu dana ranije je osvojio olimpijsko srebro. Sljedeće će godine “juriti” i po zlato, na Igrama u Tokiju.
- Meni je dijabetes utvrđen prije 15 godina, dakle imao sam 10 tada i taman sam se počeo baviti vaterpolom. Drugim riječima, kako sam počeo trenirati tako sam se usporedno počeo nositi i s ovom bolešću. U biti, ja ni ne znam kako je to trenirati, baviti se ikojim sportom bez autoimune bolesti - veli danas Ivan Marcelić i nastavlja. - Ne mogu reći da sam ostao nešto zakinut. Odrastao sam, školovao se, trenirao sasvim normalno. Nikada nisam zbog dijabetesa morao nešto bitno propustiti.
Popularni Marca, kako ga zovu kolege u klubu i reprezentaciji jasno, pomno drži šećer pod nadzorom, svakodnevno ga mjeri 7-8 puta, injekcije inzulina moraju nužno i uvijek biti pri ruci.
- Jednom mi se na pripremama reprezentacije samo dogodilo da mi je tijekom pucačkog treninga pao šećer, a nisam nikome rekao. Izgledalo je dosta ružno na kraju jer sam doslovno plazio, ali nisam htio nikome reći jer sam mislio da će me gledati sa sažaljenjem. Nakon toga sam naravno “popio” par lekcija od izbornika Tucka i shvatio da nikome nije na korist kada se tako ponašam. Tucak mi je rekao: “Ako ti je nizak šećer, staneš sa strane, uzmeš što moraš, pričekaš par minuta i kreneš nazad dalje. Nitko ti ništa neće reći, niti prigovarati!!”. Od tada u biti svi u momčadi, klubu i reprezentaciji ne samo da znaju da imam dijabetes već i znaju što bi trebali činiti, kako reagirati ako ne daj Bože padnem u inzulinski šok ili tako neko stanje u kojem si ne mogu sam pomoći.
Jedan od najsvježijih primjera vrhunskog sportaša/sportašice s dijabetesom je Kristina Tomić. Ova simpatična mlada 24-godišnja taekwondoašica, ovog je ljeta osvojila naslov prvakinje Europe, a samo koji tjedan ranije ju je “dohvatio” dijabetes. - U lipnju su mi utvrdili dijagnozu, tako da je meni sve to novo.
Postoji li neko medicinsko objašnjenje što je bio u vašem slučaju “okidač” dijabetesa, jer kod mladih ljudi, koliko je nama znano, on se češće pojavljuje u dječjoj dobi?
- Ja sam oboljela od dijabetesa, tip 1. On je inače nasljedan, odnosno nosila sam taj gen u sebi, samo je pitanje bilo hoće li se aktivirati ili kada. Za razliku od tipa 2 koji se može s vremenom, idemo reći dobiti, tip 1 je urođen.
Problemi s kilogramima
Idemo malo pojasniti za šire čitateljstvo, dijabetes tip 1 i tip 2. U čemu je razlika?
- Tip 1 je ovisan o inzulinu, injekcijama, dok je tip 2 lakši i on se može kontrolirati i tabletama. Veli se da je uglavnom tip 2 dijabetes starijih ljudi, a za tip 1 kažu da je dječji jer se najčešće javi baš u toj dobi - pojašnjava Kristina Tomić.
Jedna od daljnjih karakteristika dijabetesa je i manji problem s kilogramima uslijed redovnog uzimanja inzulina. U sportu poput taekwondoa kojim se sjajno bavi Kristina Tomić, koja je sad već 99% naša olimpijka u Tokiju, problem s kilogramima može biti tim veći jer valja ostati u “svojoj” kategoriji.
- Ono što mi je i inače bilo teško, sada mi je dijabetes dodatno malo više otežao. Sada više ne trebam paziti da mi je kilaža u redu, već i šećer itd. Sad mi je primarno da mi je razina šećera u redu. U početku je bilo zahtjevno, ali sada sam već pronašla alternative kako bih si davala što manje inzulina dok “skidam” kilograme. Izvedivo.
Koliko ste promijenili ishranu?
- Izbacila sam dosta slatko, što mi je najteže palo, ali ostalo se i nije toliko promijenilo jer sam i ranije pazila, relativno zdravo se hranila - veli Kristina.
Slična je po tom pitanju i priča Ivana Marcelića koji nam je u vezi s hranom jednom spomenuo.
- Mamin rižoto od teletine i zelena salata čine čudo! No, da se ne bismo varali, volim ja pojesti i biftek, popiti jednu pivu, Colu zero... Samo sve, jasno, umjereno i kontrolirano.
Popiti malo elektrolita
Zanimalo nas je kakvo je stanje na natjecanjima kod oboje sugovornika, dakle na utakmicama, turniru. Naime, iščekivanje nastupa, pa sama borba/utakmica, stres, sve to podiže razinu šećera... Još kada se tomu doda i energetska potrošnja, umor, dojma smo da je za dijabetičare zapravo sam sportski nastup najteži ili najkritičniji.
- Ne samo na natjecanju već i na treningu. Tada se isto dosta podigne razina šećera, od adrenalina itd. Kod svih je tako, samo što ja to moram kontrolirati. Vidim na aparatiću kojim mjerim šećer kako se razina podiže jako 10-ak minuta prije borbe i takva je još 10-ak minuta nakon, a onda pada. No, sve se da iskontrolirati - veli Kristina.
Marcelić ima svoj “recept”.
- Moj recept je tijekom suhog razgibavanja uoči treninga ili utakmice, gdje je još sve mirno u glavi, popiti malo elektrolita koje nam naš Damba (Damir Luketić, fizioterapeut Mladosti i reprezentacije) mučka. Onda skačem u bazen na daljnje razgibavanje i po potrebi gucnem još tu i tamo. Dosta je važno prije tekme, barem od ručka, krenuti s prehranom koja je tvom tijelu poznata, od koje znaš kakvu reakciju možeš očekivati - napominje Marcelić.
U biti, upravo su i priče ovo dvoje naših mladih vrhunskih sportaša-dijabetičara dokaz kako ova bolest nije istina bezazlena, ali s malo samo discipline se da držati pod nadzorom, te ono osobito važno, dijabetes vas ne sputava u dostizanju najviših ciljeva, postizanju najvećih uspjeha. U sportu ili bilo kojoj drugoj djelatnosti.
- Poručio bih drugima da se ne opterećuju previše, dijabetes nije ništa strašno ako se uvažavaju savjeti liječnika i ljudi koji vam žele dobro. Tada nema stvari koju ne možete ostvariti. Poručujem svima da se odvaže i krenu baviti sportom i onim što vole, dijabetes vas ne može spriječiti u toj namjeri. Štoviše, dijabetes vam može pomoći da kroz njega naučite samodisciplinu i kako se baviti svojim tijelom - nadovezao se Ivan Marcelić, inače jedan od najboljih pet vaterpolskih vratara na svijetu.
I da, za ovu smo priliku izdvojili Kristinu i Ivana, ali jednako tako smo mogli i Patriciju Špoljarić iz Varaždina koja je srpnju ove godine osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu u kickboksu, ili Anamariju Runtić, koja je prije četiri godine osvojila naslov juniorske prvakinje Europe u taekwondou...
