S porušenim kućama koje su se na Baniji u potresu raspadale kao kule od karata hrvatska se javnost suočila s činjenicom da grozna materijalna šteta nije samo posljedica elementarne katastrofe nego skandalozno loše poslijeratne obnove, zanemarivanja Banije i Korduna proteklih desetljeća.
Zbog devastirane Petrinje, Gline i Siska, svjedočanstva ljudi da su im se kuće obnavljale na kriminalan način, počesto bez armature, premijer Andrej Plenković zaključio je da treba ispitati zašto su neke kuće nakon Domovinskog rata nekvalitetno obnovljene, kako se to i zašto dogodilo, tko je radio, bio nadzor, tko je davao konačne uporabne dozvole.
Što se tiče uloge sadašnjeg sisačko-moslavačkog župana Ive Žinića koji je bio zadužen za obnovu tog područja od 1995. Plenković je u ponedjeljak rekao da "nije bilo vremena za tu raspravu, ali da je siguran da župan sam može pojasniti bilo što". Istragu je najavio i ministar graditeljstva Darko Horvat. Na noge se digao i USKOK koji je javnost obavijestio da će hitno zatražiti od policije provođenje kriminalističkog istraživanja kako bi se utvrdilo je li tijekom obnove kuća nakon rata bilo kriminala.
Prema riječima državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Nikole Mažara, nakon rata je obnovljeno više od 156.000 obiteljskih kuća, obnova je trajala od 1995. do 2000. godine i u njoj je sudjelovalo više od 150 tvrtki.
- Sve je rađeno u skladu sa Zakonom o obnovu, Zakonom o graditeljstvu. Postoji dokumentacija tko je bio izvođač radova, nadzor, projektant, vlasnik, korisnik. Sve je rađeno uz pisane ovlasti korisnika tih nekretnina. Postojale su i određene garancije i rokovi - poručio je uznemirenoj javnosti Mažar.
Kakve su šanse da se odgovorni za lošu gradnju koja je u potresu na Baniji ugrozila živote i lišila ljude krova nad glavom privedu pravdi? Gotovo nikakve - čak i da istraga vrlo detaljno ustanovi i krivce i način na koji su izigravali propise gradeći kuće mimo standarda - nastupila je zastara! Tako tvrde pravni stručnjaci koje smo pitali po kojoj bi zakonskoj osnovi četvrt stoljeća post festum od gradnje krivci mogli odgovarati kazneno.
Kaznena osnova postoji, ali u ovom slučaju je samo teoretska, smatra odvjetnik Anto Nobilo i tumači da bi golemi propusti u obnovi potpadali pod kaznenu odgovornost zloupotrebe položaja ili ako je tvrtka napravila prevaru u gospodarskom poslovanju. - Dakle, ako se tvrtka obvezala da će sagraditi kuću po točno određenim tehničkim zakonski propisanim standardima, država ju je za to platila, ali ona nije izvela radove kao što je ugovorno određeno, nego po nekim manjim gorim standardima, s manjim utroškom materijala, onda je to kazneno djelo. No, za to kazneno djelo zastara je 20 godina - tumači Nobilo.
Varaždinski župan Radimir Čačić uvjeren je da se posljedice korupcije dobro vide u naselju Strašnik gdje su se srušile kuće, obnavljane do 1999. Čačić sugerira da to "spada u ratno profiterstvo i tu nema zastare i da se traže ugovori, otkrije tko su bili voditelji gradilišta, nadzorna tijela i njihovi supervizori". Nobilo međutim smatra da se nezakonitosti u poslovima obnove teško mogu tretirati kao kazneno djelo ratnog profiterstva i to iz jednostavnog razloga: obnova se nije događala u ratu nego poslije rata pa bi to bilo postratno profiterstvo, a ono nije regulirano zakonski.
Iako pozdravlja načelno stajalište premijera da obnovu treba istražiti, Veljko Miljević smatra de će istraga udariti u zid zastare. Uz ogradu da bi mogao govoriti o raznim mogućnostima pravnih kvalifikacija tek kad istraga utvrdi o čemu je riječ, Miljević sumnja da bi mogla biti obuhvaćena kaznenim djelima "koja su propala Zakonom o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, jer su zakon pokopali isti ljudi koji su donijeli ustavne odluke da ne zastarijevaju djela koja su počinjena za vrijeme pretvorbe i privatizacije i ratnog stanja".
Taj je zakon, podsjetimo, izazvao brojne kontroverze. Sabor je u lipnju 2010. unio u Ustav odredbu prema kojoj kaznena djela ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala ne zastarijevaju. To je de facto značilo da DORH može kazneno progoniti i ona djela ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala koja su do 16. lipnja 2010. već bila pala u zastaru. Ta je ustavna odredba pretočena u kolokvijalno prozvan Zakon o ratnom profiterstvu u lipnju 2011., godinu dana nakon promjene Ustava.
Međutim, prvu pravomoćnu presudu o nezastarijevanju ratnog profiterstva, onu o Sanaderovu uzimanju mita od Hypo banke, Ustavni je sud u srpnju 2015. ukinuo. Zauzeo je stajalište da se odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva ne može tumačiti onako kako ju je vidio Sabor. Ustavni sud je zaključio da se odredba o nezastarijevanju treba odnositi samo na ona djela koja do 16. lipnja 2010., kad su ustavne promjene stupile na snagu, još nisu pala u zastaru, a nikako na ona za koje je do tog datuma zastara već nastupila.
Razvoj istrage, stoga procjenjuje Miljević, ići će u pravcu zastare.
Ne bi li USKOK trebao znati da je najavio istragu koja nema puno šanse završiti optužnicom, pitamo. - Bojim se da je ovdje riječ o sinkronizaciji politike i institucija. - Kud politika okom, tud DORH skokom. Takva bliskost nikako nije nešto što može biti dobro za građane i državu - tvrdi Nobilo.
Sam Žinić je novinarima rekao da je on ponosan na projekt obnove i da ne osjeća odgovornost. Sve su se kuće obnavljale u skladu s tada aktualnim pravilima, ustrajao je Žinić i dodao: ''Pa i ja sam odavde, i moja je obiteljska kuća stradala u potresu. Nisam ja pao iz svemira ovdje. Nisam ja iz Zagreba. To što kuća ima crvenu naljepnicu ne znači da je ugroza''.