Nema nevinih u ludnici, u tom smislu ja nisam iznimka. Među BBB-ovcima sam persona non grata jer sam i fizički bio uz Mamića i čak ga fizički štitio nakon onog atentata u kojem je bio ranjen. Hajdukovcima sam personifikacija nekog Mamićeva zla zbog čega ne smijem nenaoružan proći ispod Svetog Roka. Za Mamića sam izdajnik, ali u njegovoj interpretaciji granice izdajništva su vrlo rastezljive. Premda je izdao zakone svoje zemlje kada je pobjegao preko granice, nakon toga nije imao problema da ostane u statusu Dinamova zaposlenika i prima plaću sve do 15. ožujka 2021. kada mu je potvrđena pravomoćna presuda...
Prošlo je petnaestak minuta prije nego što se Krešimir Antolić opustio i razmahao u razgovoru za Jutarnji. Iako ste na mostarskoj Mamićevoj presici mogli čuti da Antolić pumpa Krušelja, otprilike uigran smo tandem kao Oršić i Petković, stvarnost je cijelo ovo vrijeme bila malo drukčija.
Službeno smo se upoznali u nedjelju ujutro, ovo je naš prvi razgovor licem u lice, a prethodno smo komunicirali gotovo pa subliminalnim porukama. Ja bih mu u Jutarnjem napisao da je preparirani Mamićev murjak, a on bi mi WhatsApp porukom poslao uvrijeđenu litaniju u kojoj odgovara da nisam baš posebno inteligentan i da je, osim toga, on dinamovac od rođenja te usput diplomirani kriminalist. Na sljedećim stupcima otvorili smo sve aktualne Dinamove teme.
Kada i zašto suradnja s Mamićem postaje neprihvatljiva? Je li prijelomnica bio neki izoliran slučaj transfera, ugovora, rizik da kao član uprave potpisujete nešto što možda podliježe kaznenom progonu?
- Mamić je do kraja 2015. godine i formalno i stvarno vodio Dinamo. Onda je zbog toga što drugačije nije mogao izaći iz istražnog zatvora, zbog početka drugog postupka protiv njega i drugih, podnio ostavku i postao savjetnik kluba. Tada, početkom 2016. godine, formirana je uprava koju je vodio Tomislav Svetina i u kojoj su se nalazili Matej Škegro, Vlatka Peras, Amra Peternel i ja. Do 16.03. 2021. Mamić je bio savjetnik kluba, a to je prestao biti zbog pravomoćnosti presude protiv njega i drugih u prvom postupku. Rekao bih da je tada počeo suštinski sukob između nas. Do tada sam akceptirao presumpciju nevinosti koju podrazumijeva nepravomoćna presuda kao temelj nekakvog njegovog utjecaja, uvažavajući sve dobre stvari koje je klub pod njegovim vodstvom napravio. Iako, osobito u operativnom, svakodnevnom smislu, njegov utjecaj je bitno oslabio. Ali ključne dijelove sportske politike on je i do tada želio usmjeravati i imati na njih presudan utjecaj. Smatrao sam da je pravomoćnošću presude nestala i zadnja legalna i zakonita mogućnost da tada već i pravomoćno osuđena osoba upravlja sportskim i poslovnim procesima kluba. Kada je k tome u studenom 2021. odbijena tužba, koju su braća Mamić uputila Ustavnom sudu RH, bilo mi je jasno da Dinamo treba dalje ići svojim putem, bez Zdravka Mamića.
Zašto se taj proces odvija kao agonija u trajanju od više godina?
- Zato što Mamić smatra i vjeruje da je vlasnik Dinama. On nije mogao niti tada, a kako vidimo iz njegovih recentnih monologa niti sada, prihvatiti ovo što sam rekao. On se čak u zadnjem nastupu zaletio pa je čitao neke članke iz Zakona o trgovačkim društvima. Moguće je da u svom paralelnom svijetu smatra kako ima većinski paket Dinamovih dionica. Zato imamo ovo što imamo zadnjih mjesec i pol dana u javnosti, a više od godine dana u stvarnosti. Kada još ovo što sam rekao stavimo u kontekst pokretanja istrage zbog slučaja Varga protiv njega i još dvoje bivših i sadašnjih članova vodstva kluba, sve to nakon 4 godine od događaja, pa stavimo u kontekst zahtjeve upravi oko dovođenja trenera i igrača kojima bi se financijsko poslovanje kluba opteretilo milijunima eura, onda su moj put i moje protivljenje njegovim pokušajima jasni. Nisam i ne želim biti dio Dinama kojim će upravljati pravomoćno osuđena osoba koja bi o svemu odlučivala, a odgovarali bi potpisnici, od kojih sam jedan i ja.
Na posljednjoj presici Mamić vam je zalijepio etiketu izdajnika optužujući vas između ostalog za uzimanje mita u vrijednosti 300 tisuća eura?
- Već sam rekao da je sve što je Mamić iznio u svojem monologu laž, pa tako i ovo o 300 000 eura, kao i optužba za moje podnošenja kaznenih prijava protiv Ivana Mijača, Tamare Despot, članova Skupštine ili oko mojeg navodnog maltretiranja zaposlenika. Ako je netko nekoga izdao, onda je on izdao mene svojim ponašanjem, prljavom kampanjom koju vodi protiv mene, moje djevojke Ive Cigrovskij koja je došla u klub prije mene, brata Tomislava, a po novome i njegovog sina. To je dno dna, ali kako sam rekao, u to njegovo blato se neću spuštati. Način mojeg života, moje osobne financije i imovina su lako provjerljivi. Već sam rekao da živim u stanu kupljenom na višegodišnji kredit moje djevojke. Imam tri kredita u banci i sve je to lako provjerljivo. Neka provjere oni kojima je to posao ako tamo još ima netko ozbiljan tko vjeruje tom čovjeku. A kada već spominjete presicu – nevjerojatna je spoznaja da su tamo bile tri nacionalne televizije iz Hrvatske, i da je jedna od njih HRT kao javna televizija te da su snimile preko sat i pol vremena luđačkog ponašanja jednog čovjeka koji ni po čemu ne bi trebao biti relevantan u javnom životu. I kao vrhunac svega, još nisu mogli postavljati pitanja. To je poraz civilizirane Hrvatske.
Možete li biti alternativa Mamiću ako ste kompromitirani tijekom godina zajedničke suradnje? Jeste li se u ovaj rat upustili kao eksponent nekog igrača iz sjene, imate li moćnog zaštitnika?
- Načelno sam svakako kompromitiran. Došao sam u klub 2013. i znao sam iz javnosti kakav je Mamić – i divlji, i često neciviliziran i da je svojim ponašanjem privatizirao klub koji nije njegov. Već dolaskom u takvo okruženje i pod takvo vodstvo sam se kompromitirao. Međutim, ne smatram se konkretno kompromitiran jer su on i ostali osuđeni i optuženi za dijelove poslovanja od 2002. do kraja 2015. godine, kada ja nisam bio niti potpisnik dokumenata, niti osoba ovlaštena za zastupanje niti sam bio upoznat s poslovnim procesima, osobito transferne politike. Od ožujka 2019., kao dio tročlane uprave, ja sam drugi potpisnik u ime kluba i mogu reći da sam odgovoran. Alternativa? Nisam niti to želim biti. Ja sam u ovu situaciju napada na mene i meni bliske osobe uveden radeći svoj posao člana Uprave za koji imam ugovor do 31.05. 2025. Pokušalo me se staviti u kontekst nečijih interesa, nekih grupacija, menadžerskih agencija … Čak su izmislili da sam organizirao otvaranje agencije za prodaju igrača. Da nije ozbiljna situacija, bilo bi smiješno.
Kako izgleda pogled insajdera u retrovizor, na Mamićeve kriminalne operacije u kojima je klub oštećen za stotine milijuna kuna? U klubu ste već desetak godina, je li moguće da niste znali ili barem sumnjali da novac "dobiva noge" i prije nego što su na dnevni red došle ove po Mamićevu diktatu napuhane menadžerske provizije u posljednjih nekoliko prijelaznih rokova?
- Odgovorio sam vam: nisam bio dio procesa odlučivanja oko transfera sve do 2019. pa nisam niti mogao imati informacije o mogućem muljanju. No, jedan od bitnih elemenata napada na mene i jest taj što nisam htio sudjelovati u provođenju Mamićevih ideja jer sam kao potpisnik imao pravo sumnjati da se iza kulisa krije potreba za nekom njegovom financijskom koristi.
Što očekujete sljedećih dana i tjedana? Stječe se dojam da vašu stranu tiho podržava politika, ali postoje signali da traje potraga za trećim čovjekom, nekim budućim frontmanom Dinama? Što znate o tome?
- Nisam dio nikakvih političkih lobija, niti sam član neke političke strane da bih imao dubinski uvid u stavove političkih aktera u državi, tako da ne znam ništa o mogućoj trećoj osobi. Mogu pretpostaviti da podršku politike ima svatko tko je suprotstavljen onima koji smatraju da je legalno i legitimno da zastupaju stavove pravomoćno osuđene osobe, koja je još k tome bjegunac od svoje države. Civilizacijsko je pitanje da u jednoj zemlji Europske unije, najvažnijim sportskim klubom upravlja netko nelegitiman, koji želi imati presudnu kontrolu financijskih tijekova vrijednih 60–ak milijuna eura godišnje.
Koliko je za rasplet cijele priče bitan projekt izgradnje novog stadiona? Kako dugo Dinamo uopće može računati na Uefinu licencu za igranje europskih utakmica na ovoj ruševini od Maksimira?
- Poznato je da je stadion u lošem stanju, sa zatvorenom istočnom tribinom. U tijeku je postupak licenciranja za iduću sezonu, licencu izdaje Hrvatski nogometni savez. Nadam se da će tu biti sve u redu. Izgradnja novog stadiona je ključno strateško pitanje za budućnost kluba i bez toga Dinamo neće moći ići naprijed. To je sigurno. Kao član radne skupine kluba za izgradnju stadiona i razgovore s gradom smatram da sve ide u dobrom pravcu, i da su pod zajedničkim nazivnikom svi – i gradska vlast i državna vlast i nogometne organizacije, dakle HNS i UEFA. Definitivno smo u situaciji da svi zajedno pitanje stadiona, ne samo u Zagrebu, možemo riješiti.
Nekoliko puta ste naglasili da nemate ambiciju biti sljedeći Mamić? Kakvi su vaši planovi u klubu?
- Rekao sam i kod toga ostajem – član Uprave je najviša pozicija na kojoj želim biti u Dinamu. Imam mandat do 2025. godine i želim da nastavimo graditi klub u smjeru financijske stabilnosti, rasta broja članova, povećanja varijabilnog dijela prihoda. Uprava na čelu s Vlatkom Peras je u zadnje četiri godine napravila 225 milijuna eura prihoda i tri godine zaredom smo u porezu na dobit. Dvije tvrtke u klupskom vlasništvu i klupska zaklada posluju pozitivno i s dobiti. Uz stabilan sportski sektor i struku, ovo su sve elementi s kojima treba nastaviti i koji čine uspješan klub. I u ovim otežanim okolnostima imamo stabilan sustav donošenja poslovnih odluka, predsjednica Peras, članica Uprave Peternel i ja svaki dan radimo zajedno i donosimo poslovne odluke u svim segmentima kluba. A što se mojih osobnih planova tiče, nemam problem u budućnosti maknuti se u korist zdravih, kvalitetnih kadrova. Ali ovima iza kojih stoji Mamić i njegova politika se ne mičem i do zadnje sekunde ću raditi svoj posao.
Kakav je vaš odnos s navijačima u kontekstu nekih prethodnih nesporazuma? Optuživali su vas da ste sastavljali crne liste?
- Ja sam u kontaktu s navijačima svaki dan i mislim da ako ne mogu pomoći niti ne odmažem. U klub sam došao u trenutku kada je protiv Dinama pokrenut trostupanjski postupak zbog rasizma, koji je naposljetku imao realne izglede završiti isključenjem Dinama iz europskih natjecanja. Naime, UEFA je smatrala da je uzvik "Mamiću cigane odlazi iz svetinje", rasizam. Koristio sam sve zakonske mehanizme da one koji rade nered i tu vrstu ponašanja isključimo sa stadiona. I tu se stvara taj naziv "crne liste". To je mjera isključenja sa stadiona, a uporište za to i danas postoji u Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, u dijelu koji govori o saznanju za ranija protupravna ponašanja. Da li je to bila represivna metoda? Da. Je li to dobro? Nije, kao što nije niti jedna represija. Tada sam smatrao da štitim interese kluba i da je to loša varijanta koja je ipak bolja od izbacivanja Dinama iz natjecanja. Kasnije, od 2016. nadalje sam napravio prve korake približavanja kluba i navijača, izgradio sustav komunikacije s njima i ovu i prošlu sezonu je momčad imala punu i jaku podršku s tribina. Nemam neposrednih kontakata s predstavnicima grupe već preko dvije godine i to me ne smeta. Nije mi važno što o meni misle, važno je da momčad na terenu ima njihovu podršku i da svojim ponašanjem ne ugrožavaju klub.
Statut kluba je točka oko koje se lomi puno stvari? U njemu opravdanje za svoje postupke danas pronalazi i većina u Skupštini i predsjednik Barišić s većinom u IO-u. Navijači godinama agitiraju za promjenu Statuta tako da dopusti demokratizaciju Dinama, izbore itd? Što u tome smislu treba poduzeti da klub za početak zdravije prodiše?
- Činjenica je da je Statut je usklađen sa Zakonom o udrugama. Druga je činjenica da on ne omogućava sudjelovanje većine članova u odlučivanju, jer većina niti ne sudjeluje u upravljanju klubom. Već prije su bili prijepori oko toga da je to zatvoreni sustav upravljanja, u kojem jedni biraju druge. I to nije dobro, i ljudi oko mene znaju da je to moj stav već nekoliko godina. Kao što znaju da nisam za sustav "jedan član, jedan glas". Ali jesam za drugačije kriterije odabira članova upravljačkih tijela, da jedan dio tih tijela bude predmet izbora svih članova. Ovaj postojeći Statutu nije valjan zbog oprečnih rješenja koje ima u svojem sadržaju ali i zato što nije usklađen sa Zakonom o sportu. Samo primjer – iako u statutu jasno piše da Upravu imenuje i razrješuje izvršni odbor, za što je temelj u Zakonu o udrugama, Nadzorni odbor kluba to tumači dijametralno suprotno, dovodeći u zabludu javnost i članove kluba. I stvoren je kaos. Statut nije namijenjen da svojim sadržajem radi podjele i stvara pravnu nesigurnost. I zbog svega toga ga treba mijenjati.
U perspektivi, veće pitanje od Statuta jest može li Dinamo uspješno funkcionirati kao udruga građana. Treba li klub privatizirati? Kada bi se u tako što krenulo koliko bi uopće koštao Dinamo?
- Svojedobno, prije 6-7 godina, klupsko vodstvo je donijelo odluku o pokretanju privatizacijskog procesa. Tada je klub procijenjen na 30-ak milijuna eura. Proces ja zaustavljen zbog toga što nije bilo sakupljanja OIB-a članova, pa se nisu mogla personalizirati njihova vlasnička prava. Jedan od poslovnih modela svakako jest privatizacija, transparentna i sa zdravim kapitalom. Mislim da takva odluka treba biti predmet odlučivanja svih članova, takvu stratešku odluku ne smije donijeti uski krug ljudi.
Iz vašeg upravljačkog iskustva, što bi trebali biti prioriteti kluba u sljedećih desetak godina? Ima li za Dinamo mjesta u reformiranoj Ligi prvaka koja prerasta u elitni klub superbogatih? Koliki je realni proračun, kako ga puniti, gdje ima prostora za rast itd?
- Prioritet broj jedan treba biti novi stadion. On je ključno pitanje za budućnost kluba jer bi njegova izgradnja omogućila povećanje prihoda kluba van onoga koji dolazi iz prodaje igrača i igranja europskih natjecanja. Danas je to 80% klupskih prihoda, a stadionom bi se povećale mogućnosti povećanja različitih vrsta prihoda i klupske financije ne bi toliko bile izložene sportskom rezultatu i transfernoj politici. Na to treba nadodati proširenje kapaciteta nogometne škole, klub ima potencijal rasta. Svakako ostvariv cilj jest i treba biti igranje u Ligi prvaka od sezone 2024/2025., jer će donijeti dugoročnu stabilnost, bez nužne prodaje igrača prije vremena.
Što će se događati s Dinamom ako usprkos svemu na koncu pobijedi Mamićeva struja?
- Mislim da bi to bilo loše za klub i da bi se progres u kojem smo bili zaustavio i vratio nas nazad. Preuzimanje kluba od takvih ljudi ugrozilo bi i potencijal kluba i njegovu percepciju da funkcionira transparentno i zakonito. Isto tako mislim da i Vladi i gradskoj vlasti ne bi bilo prihvatljivo dati ozbiljan kapital i vrijedno zemljište u ruke ljudima iza kojih stoji čovjek koje je sve koji su za stadion nazvao slučajevima za psihijatriju.