Majka sam dvoje odrasle djece sa 100-postotnim invaliditetom. U ovo vrijeme najnemoćnije osobe prepuštene su same sebi i ostavljene bez adekvatne liječničke i ljudske skrbi. Naime, ovih dana osobno sam se uvjerila u apsurdnost i bezizlaznost situacije u kojoj se nalazimo zbog koronakrize. Moj suprug i ja smo roditelji koji se 30 godina u vlastitom domu brinu o svojim blizancima koji su potpuno ovisni o tuđoj pomoći.
Oboje smo izgubili zdravlje, no ne želimo odustati od brige o našoj djeci. Moj suprug je prije dva dana dobio temperaturu i istog trena naša su djeca ostala bez kompletne potpore (medicinsko osoblje iz Ustanove za kućnu njegu, osobni asistenti, fizioterapeuti... više nam ne dolaze u kuću jer je takav protokol)."
To je samo dio pisma koje je Nevenka Baran, sutkinja Visokoga trgovačkog suda, uputila Saboru, Vladi i ministru zdravstva Viliju Berošu, a kojim želi, kako kaže, poduzeti nešto da se nadležne institucije osvijeste i riješe takve probleme.
Nemoć i strah
- Naši blizanci, sin i kći u dobi od 30 godina, 100-postotni su invalidi i ovisni su o tuđoj pomoći.
Suprug je ovaj tjedan dobio temperaturu (nema još rezultat testa na covid-19), ali otkad je prijavio da ima povišenu temperaturu, našoj djeci prestali su dolaziti i osobni asistent i fizijatar. Ja ću se nekako izboriti za prava svoje djece, ali što je s onima koji su nemoćni i u sličnoj poziciji. Znate, meni je sin koji ima 30 godina rekao da želi da ga eutanaziraju jer ga je strah tko će se brinuti o njemu ako ja to ne budem mogla. Što bi se dogodilo da ja dobijem povišenu temperaturu, tko bi se brinuo o njima - kaže nam Nevenka Baran.
U pismu Vladi i ministru Berošu navela je u kakvoj su se situaciji našli. - U isto vrijeme sve navedene osobe uredno su plaćene za rad/nerad. Kao majku hvata me panika jer razmišljam što će biti s mojom djecom kad ja dobijem temperaturu ili dospijem u bolnicu.
Ovo društvo vodi brigu o kućnim ljubimcima, što je lijepo i humano, ali nikoga nije briga što će se dogoditi s osobama koje nisu u stanju ustati iz kreveta, uzeti si hranu i vodu, otići na toalet. Dok nemoćni pate, osobe koje su kod njih zaposlene sjede u svojim kućama, samoizoliraju se i primaju plaće. Kao roditelj, čovjek i osoba koja razumije način funkcioniranja sustava, jer mi je to struka, smatram da sve ovo nije u redu i da stvari treba postaviti na zdrave temelje.
Ova zemlja je u ozbiljnim problemima i smatram da svi oni koji mogu, pokretni i bez temperature, trebaju zasukati rukave, odjenuti zaštitnu opremu i staviti se na raspolaganju sustavu te pomoći zbrinuti bolesne i nemoćne, a državne institucije u ovim vremenima moraju biti na raspolaganju gospodarstvenicima i svim građanima - naglašava Nevenka Baran.
Bez nužnih usluga
Dodaje da je trenutačna situacija besmislena jer medicinski djelatnici, umjesto da liječe bolesne, moraju telefonirati i zvati kontakte, osobni asistenti sjede doma umjesto da se brinu o bolesnima, državni službenici, umjesto da rade svoj posao, "rade od doma", a gospodarstvenici i građani ne mogu dobiti usluge koje su im nužne. - U ime svih nemoćnih molim vas da što prije poduzmete mjere kako bi ova apsurdna situacija što prije bila sanirana - apelira gospođa Baran. Odgovor na pitanje što misle poduzeti u konkretnom, ali i u svim sličnim slučajevima zatražili smo od Ministarstva zdravstva i Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
U odgovoru Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike navodi se kako, imajući u vidu kriterij rizičnosti, zaposlene roditelje upućuju da zatraže da im poslodavac omogući rad od kuće. Svim domovima i centrima za socijalnu skrb Ministarstvo je uputilo preporuku o potrebi osiguravanja smještaja u kriznim situacijama, odnosno situacijama kada je kod korisnika prisutan visok rizik zbog kojega su ugroženi njegova sigurnost i zdravlje, drže u Ministarstvu.
"U navedenom slučaju potrebno je obratiti se nadležnom Centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta, koji će u pojedinom slučaju iznaći rješenje privremenog smještaja djeteta kod pružatelja usluga u sustavu socijalne skrb", navodi se u odgovoru Ministarstva.
Riječju, zasad problem nije riješen jer činjenica je da mogući smještaj, konkretno blizanaca Baran, u neku instituciju za njih samo povećava opasnost od zaraze. Drugim riječima, nema prepreke da u slučaju i kad je jedan član obitelji zaražen, zdravi članovi dobiju skrb koju svakodnevno trebaju. Za HZZO nema dvojbe da korisnici trebaju dobiti usluge za koje su izvršitelji plaćeni sredstvima Zavoda jer postoji zaštitna oprema s kojom se treba odraditi njega u kući ili fizioterapija.
"To što je član neke obitelji moguće zaražen koronavirusom ne znači da se usluge ostalima ne mogu pružati. Zaraženi član sigurno je izoliran u drugoj prostoriji. Postoji zaštitna oprema, a edukacijom su se u ovih gotovo godinu dana svi mogli educirati o skrbi i za zaražene kad je to potrebno. U suprotnom liječnici i medicinske sestre uopće ne bi trebali raditi jer uvijek postoji mogućnost zaraze, čak i ako ne rade na covid-odjelima jer netko tko je danas negativan, sutra može postati pozitivan", naglašava dr. Lucian Vukelić, direktor HZZO-a.
Naime, svi oni koji pružaju njegu u kući moraju, dok traje epidemija, koristiti zaštitne mjere ne samo da ne bi zarazili sebe, nego i da sami ne bi zarazili druge korisnike. I za ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", dr. Zvonimira Šostara, nema dvojbe da zdravstveni djelatnici i u ovim kriznim vremenima moraju raditi svoj posao. "Nismo se školovali da ne radimo.
Ova krizna vremena traže samo dodatni napor od svih zdravstvenih djelatnika", naglašava Šostar. Očito je da protokoli za neke djelatnosti nisu dorečeni, a onda ne treba čuditi što se poseže za linijom manjeg otpora i koristi prilika da se radi puno manje od mogućeg i, dakako, potrebnog.
Nismo se školovali da ne radimo. Ova krizna vremena traže samo dodatni napor, kaže Zvonimir Šostar
Usluge se moraju pružati i u slučaju da je neki član obitelji zaražen, postoje zaštitna odijela, kažu u HZZO-u