Je li moglo lakše? Sigurno jest. No je li moglo slađe? Nipošto. I neka je. Neka je ovako. Ali ono što ovaj veletrijumf, ekstatični osjećaj sreće, ovaj orgazmički osjećaj ponosa čini većim jest jedan čovjek koji je do ovoga došao ne zaobilaznim putem, ne ulazom za poslugu, već je u jednome času karijere uletio u slijepu ulicu, iz koje praktički nema izlaza. Ali, na jedan je poziv iz daleke Koreje ubacio u "rikverc", vratio se u Dinamo i, eto, s 29 godina, nakon što je lagano ušetao u legendu Dinama, postao i "pepeljugom" hrvatske reprezentacije...
Igrom slučaja, poznajemo ga još kad je stasao u zaprešićkog Interu. Pod paskom, između ostalog, i Ilije Lončarevića, brzo je uhvatio pažnju, ali nije imao čovjeka koji će ga gurnuti. Događalo se to i u doba...