Dramatične fotografije kojima ovih dana svjedočimo nakon razornog potresa u Petrinji uglavnom prikazuju srušene kuće u jezgri i centru toga banovinskog grada. Veći dio starih zgrada u srcu maloga grada stropoštao se u utorak u nekoliko beskrajnih sekundi.
No istini na volju, malo nas doista zna kako je Petrinja izgledala i koji su to dijelovi grada izgubljeni, čije fotografije sada izazivaju u svima toliko boli, uz izgubljene živote.
Jezgru grada čini Trg Franje Tuđmana s kućama starim oko 150 - 200 godina, čija se starinska fronta skladnih zgrada u baroknom, klasicističkom, historicističkom i secesijskom stilu protezala oko velikog Perivoja biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
Na zapadnom dijelu perivoja nalaze se galerija Krsto Hegedušić i crkva Sv. Lovre, starinskog izgleda. Većina kuća na trgu je sada srušena, taj je dio najviše u gradu stradao u potresu, dok crkva stoji gotovo netaknuta. Upravo nas je taj iznenađujući kontrastni detalj odveo natrag prema ratnim godinama i obnovi Petrinje nakon okupacije. Crkva Sv. Lovre iz 1780. godine u Domovinskom ratu je minirana i srušena do temelja, dok su stare kuće trga tada bile oštećene, devastirane i oronule, ali su ga izdržale i opstale.
- U Petrinju sam se vratio nakon rata i na mjestu gdje je bila crkva Sv. Lovre dočekala nas je samo ledina s korovom. Djelovao sam sa svojim arhitektonskim biroom, projektantom arhitekture Renatom Cottierom, konstruktorom Berislavom Medićem i svojim nadzornim inženjerom Ivom Maljevcem.
Proveli smo rekonstrukciju crkve po modelu obnove geometrije prostora i površinske teksture, a to znači da je ona izvana ostala svojim tijelom i pojavom ista, duh oblika je „reinkarniran“ kako ja to metaforički nazivam, sa svodovima, lukovima, profilacijama, kapitelima, ali je konstrukcija suvremena; to je zidana građevina s armirano-betonskim skeletom, što ju je sada sačuvalo od potresa… - govori nam Davor Salopek, poznati hrvatski arhitekt iz Petrinje, koji je bio glavni projektant obnove crkve završene 2004. godine.
Slijepo crijevo
Crkva je u potresu ostala samo bez križa na vrhu čiji je drveni nosač pukao i pao, a bio je pričvršćen na toranj, puklo je nešto žbuke u unutrašnjosti, te je manji dio crijepa kliznuo s krova, znači bez štete na konstrukciji. U starim povijesnim kućama Trga Franje Tuđmana se stanovalo, dok su u prizemlju bili lokali, a u zgradi nekadašnjeg Magistrata je bila gruntovnica. Nakon rata te su kuće obnavljane uglavnom samo tako da su dobile nove krovove, i da nije bilo potresa opstale bi daljnjih od 50 do 100 godina.
Davor Salopek autor je i zgrade robne kuće, tržnice i jedne stambene zgrade u centru Petrinje koje se nalaze u blizini stare jezgre, a koje su također prošle u utorak bez oštećenja. Sve su to građevine s protupotresnim konstrukcijama. Salopek se Petrinjom bavi, kako kaže, od rođenja te osjeća prostor grada kao svoj. Arhitekturu u Zagrebu završio je 1964. godine.
- Kad sam 1977. dobio zadatak projektiranja robne kuće, za poziciju je odabran nekadašnji autobusni kolodvor na kojem je ranije bila pravoslavna crkva. Na tom sam prostoru stvorio suvremeni trg koji se nalazi 200 metara od stare jezgre i perivoja, dakle lociran je izvan njega i tako smo sačuvali staru jezgru, jer bilo je nekih ranijih urbanističkih promišljanja da stara jezgra postane budući gradski centar. Robna kuća je danas prazna, ali to je prostor upotrebljiv i može ga se prenamijeniti za razne sadržaje. A zašto je prazna? Zato što je Petrinja slijepo crijevo privrede i razvoja - kaže Davor Salopek.
Središnjim prostorom grada potom se bavio vezano za repliciranje crkve Sv. Lovre suvremenim materijalima. I nešto kasnije 1987. u vrijeme Univerzijade prilikom adaptaciju stare zgrade vatrogasnog doma u Galeriju Krsto Hegedušić, jer je slikar rođen u Petrinji.
Do crkve Sv. Lovre se dolazi dijelom perivoja koji naziva duhovnom osi. U apsidi je raspelo rad petrinjskog kipara Lovre Findrika, a u osi glazbeni paviljon i vodoskok kipara Ferde Ćusa, secesijska fontana, zdenac postavljena uoči Prvoga svjetskog rata, koja je vrhunsko ostvarenje. No mladi umjetnik nedugo potom bio je prva žrtva rata na srpskom bojištu u bitki na Crnom vrhu 1914. godine te je ovo jedina njegova velika realizacija. Fontana je bila prvi javni gradski spomenik i postavljena je u šetalištu 1912. godine, zabilježila je to Olga Vujović, povjesničarka umjetnosti.
- Za obnovu crkve Sv. Lovre napravili smo idejni projekt rekonstrukcije u Sisku još prije Oluje, u progonstvu, računajući da ćemo je obnoviti kad se vratimo. U to sam vrijeme u Udruženju prognanika bio urednik Petrinjskog obzora, te smo tada izdali 30 brojeva, bila je to naša borba perom za povratak u Petrinju - prisjeća se Salopek.
Sačuvati identitet
S obzirom na to da je gotovo pola starinskih kuća u jezgri sada srušeno, zanimalo nas je koji je njegov stav u vezi s budućom obnovom ovog povijesnog prostora. Uvjeti za izgradnju grada nastali su razvojem gospodarstva kroz jačanje mesarskog ceha potaknutog prisutnošću vojske u banskoj pukovniji Austrougarske Monarhije, u drugoj polovici 18. stoljeća, kada nastaje današnja povijesna jezgra koja je od 1962. zaštićena kao kulturno dobro. Obodno su zasađene lipe uz šetalište u doba Napoleonove Ilirije.
- Smatram da se taj trg i njegov identitet moraju sačuvati i vratiti. Jedan od načina je rekonstrukcija vanjske slike trga, no gradnjom suvremenim konstrukcijama, slično kako smo obnovili crkvu Sv. Lovre. To je metoda slična onoj kojom su Poljaci obnavljali Varšavu. Bila bi greška ulaziti u zelenu gradsku jezgru novim modernim oblicima po obodu trga, jer za arhitektonsko svjedočenje svoga vremena ima puno prostora i drugdje - ističe D. Salopek, te dodaje da je ovdje riječ o povijesnoj karakteristici Petrinje koja se ne smije izgubiti, pa je svakako treba restaurirati.
Sam perivoj jedan je od najvrednijih povijesnih manjih javnih parkova u Hrvatskoj.
- Poseban je po tome što je pozicioniran u samo središte grada da služi kao dnevne dijagonale pješačke komunikacije, on sve bitno u gradu povezuje. To je iznimno kvalitetan zeleni gradski prostor i s trgom je mjesto posebnog intenziteta društvenosti, koji oplemenjuje život stanovnika grada i gostiju. Postoji i moj treći zahvat u tom prostoru grada, projekt obodne granitne bordure za revitalizaciju perivoja, kojom se uspostavlja odnos perivoja s obodnim prometnicama. Ne znam zašto je realizirana samo početna betonska faza - kaže arhitekt Salopek, koji stanuje u centru Petrinje.
Svoju je obiteljsku kuću blizu tržnice rekonstruirao prije nekog vremena, ona je protupotresno građena, od cigle je, ali s betonskim serklažama i također je u potresu dobro prošla. Inače, u širem centru grada stradalo je još dosta kuća, ali uglavnom ne tako dramatično kao one u jezgri.
Salopek nam na kraju priča i da su posljednjih godina Petrinju sve više počeli otkrivati Zagrepčani koji su se redom čudili ljepoti stare gradske jezgre, no puni razvoj turizma tek se očekivao, a možda se desi baš nakon obnove. Petrinja je nekoć, dodaje, bila izletište Sisku kao što je Samobor Zagrebu.