Gotovo da nema osobe koja se ove subote zatekla na zagrebačkom Dolcu, a da pogledom barem na kratko nije tražila Tihomira Gvardiola, oca hrvatskog reprezentativca Joška kojeg mediji, struka i ljubitelji sporta ne prestaju hvaliti.
Nakon jučerašnje spektakularne pobjede nad Brazilom dolaze mu pružiti ruku, poneki se žele i fotografirati, a tata Gvardiol to sve sa skromnim smiješkom i ponosom rado prihvaća. A odmah kraj njega sjedi još jedan ponosni otac – Jakov Petković.
- Neki dan sam dao izjavu da će, ako Bruno uđe u igru, zabiti gol. I tako je i bilo! Srce mi je, kako ja to volim reći, ko‘ autobus - oduševljeno nam govori. Senzacionalnim pogotkom u 117. minuti upravo je njegov sin izjednačio nakon gola Brazila i Hrvatsku odveo do penala. U kojima smo ponovno bili bolji.
Utakmicu im, priznaju obojica, nije bilo lako gledati. Emocije su bile na vrhuncu, a stres kada se gleda vlastito dijete na terenu još je i veći.
- Lakše je ipak ovako od kuće gledati utakmicu nego kad sam bio u Katru. Tamo se ipak morate malo suzdržati, a ovdje su emocije mogle samo izaći – govori dobro raspoloženi tata Gvardiol.
Petković je utakmicu gledao u kvartovskom kafiću u kojem je nakon pobjede "bila ludnica". Feštalo se do sitnih sati, a Joško je tati poručio da i oni idu "slaviti kao momčad po naški". Puno se slavilo, malo spavalo, a Tihomir Gvardiol jutros je opet, već u pet sati, bio na ribarnici.
- A kad sam ja rođen u malom ribarskom mjestu u okolici Zadra. Mi smo tamo ribari i težaci, ja ne da ne znam drugačije, nego mi je to jednostavno u krvi i tradiciji - pomalo sramežljivo kaže.
- Evo, ja ću sada reći za njegovog sina: mali je super, skroman i pravi na tatu - ne propušta Petković pohvaliti prijatelja s kojim se družio još prije nego su im sinovi zaigrali zajedno.
Prije sedam su se godina upoznali preko zajedničkog prijatelja i od tada ih se često može vidjeti kako zajedno ispijaju kave na Dolcu.
Dok razgovaramo, skromnost i bezrezervna roditeljska ljubav izbija iz svake njihove rečenice. Tata Petković kaže kako se jučer nije znalo tko je taj "veliki" Brazil, tko Hrvatska, a nisu mogli očekivati više od toga da Joško i Bruno budu toliko skromni.
- Ja sam Joška uvijek odgajao da bude dobra osoba i dobar čovjek. Danas, sutra hoće li uspjeti to nema veze. Samo budi ponosan i budi karakter - govori tata Gvardiol. Sebi ne želi pripisivati zasluge za njegov uspjeh. Uz Joškovu ustrajnost, za najveći su dio zaslužni treneri koji su ga naučili svemu o nogometu, a on je tu, kako kaže, samo bio podrška.
Na medijsku pažnju nije navikao, ali mu je drago što se o Joškovom talentu ne prestaje govoriti. Ne propušta ipak spomenuti kako ovo nije njegov prvi veliki uspjeh jer je prošle godine bio najbolji stoper Bundeslige, ali to mediji nisu popratili kao Svjetsko prvenstvo u Katru.
Kada su njihova dvojica sinova bili djeca, nisu mogli ni zamisliti kakav ih uspjeh očekuje. Puštali su ih da uživaju u igri bez ambicija i planova za njihovu budućnost, a sve kasnije što se dogodilo samo su ponosno promatrali. Spremni u bilo kojem trenutku udijeliti savjet, ako se on od njih zatraži.
- S rezervom smo gledali na sve to, ali se na kraju sve obistinilo. Na kraju krajeva, oni su zaslužni za to jer su kroz godine uložili veliki napor da to postignu - kaže tata Petković i nastavlja:
- A što se gola tiče, pa to je njegovo radno mjesto! Kad smo se čuli samo sam mu rekao: ‘Sine, samo udari i zaboravi tko si.‘
Okršaj s Argentinom gledat će s tribina, a Gvardioli još uvijek nisu sigurni hoće li baš svi otići uživo dati podršku najmlađem članu obitelji ili samo neki od njih.
O konkretnom rezultatu ne žele nagađati, ali su sigurni da Hrvatska ne samo da će svladati Argentinu, već da će se kući vratiti sa zlatnim medaljama oko vrata.
