Obolio sam od leukemije, i u bolnici u Zajčevoj provest ću nekoliko idućih mjeseci na liječenju. Prije nekoliko dana dijagnosticirana mi je teška bolest, ali ulazim u bolnicu mirne glave. Idemo dalje... Ne znam što bih više rekao na tu temu. Imam dojam da svi oko mene spoznaju o bolesti proživljavaju teže nego ja. Vjerojatno stoga što sam osobno prevladao prvotni šok i spreman sam za iskušenja koja donosi liječenje opake bolesti, veoma smireno govorio je prošloga tjedna jedan od najboljih i najcjenjenijih hrvatskih nogometnih trenera Josip Kuže (60), kojem su liječnici u KBC-u Merkur, poznatijoj kao Zajčeva bolnica, dijagnosticirali akutnu leukemiju.
Veoma težak oblik najteže bolesti nije otkriven slučajno. Češće liječničke kontrole uslijedile su zbog zdravstvenih problema, koje su se posebno snažno manifestirale u rujnu 2010., kada je bio izbornik nogometne reprezentacije Albanije, a kada je u hotelskoj sobi u Tirani doživio težak moždani udar.
Kužea ni do tada život nije mazio. Stresan trenerski posao na više kontinenata začinio je dodatnim adrenalinom - ovisnosti o kocki. Vjerojatno baš zbog kockarskog poroka, a usprkos ogromnom trenerskom talentu, nikada nije postao trener najpoznatijih svjetskih nogometnih klubova. Angažirali su ga oni iz svjetske B ili C lige, a ugovorene iznose s poslodavcima ionako je odmah prosljeđivao raznim kamatarima koji su mu novac posuđivali kako bi podmirio dugove po kockarnicama. Zbog toga je još 2006. založio obiteljsku kuću od 500 m2 na četiri etaže u Jurjevskoj u Zagrebu, koju je davno kupio za tadašnjih 1,1 milijun njemačkih maraka, a tek nešto manje od toga uložio je u njezino uređenje, pa je to vjerojatno jedina kuća na Gornjem gradu s bazenom, saunom i teretanom u podrumu. Te, 2006. u banci je za nju dobio kredit od 1,1 milijun švicarskih franaka, koje je proslijedio kamatarima za “saniranje” kockarskih dugova.
No, Kuže nije bio dužan samo kamatarima, zbog kockarskih je dugova od nekoliko milijuna eura posuđivao i od prijatelja glumaca, nogometnih menadžera, ugostitelja, nogometaša, ali i banaka. Među njima su i nogometni menadžeri Dino Pokrovac i Siniša Šošo, glumica Anica Dobrić, nogometaši Nino Bule i Ivica Brico, trgovac cipelama Pollini Ivan Lozušić, kulturni menadžer Duško Ljuština, kontroverzni poduzetnik Dobrislav Rakić...
U kockarskom miljeu i danas se prepričava kako je u samo jednoj noći na kocki izgubio 1,2 milijuna dolara, točno onoliko koliko mu je trebalo pripasti od svojedobnog transfera nogometaša Mirka Hrgovića u japansku Gambu iz Osake, gdje je bio trener...
Životna priča Josipa Kužea, prepuna neočekivanih sekvenci i obrata, zapravo je potpuno atipična za bivšeg nogometaša i trenera. Načinom razmišljanja i vokabularom, a govori četiri svjetska jezika i čita mnogo knjiga, umnogome odudara od nogometnog miljea. Nikad nije odlazio opuštati se na narodnu muziku, njegovo omiljeno mjesto izlaska u Zagrebu godinama je bio kafić kazališta “Gavella” gdje se nalazio s glumcima koji su se okupljali oko njegova prijatelja Zlatka Viteza.
- Tamo sam se družio s ljudima koji su obožavali boemski stil života. Družili smo se i kroz mali nogomet, predstave, a poslije predstava najljepše je glumačko opuštanje, ispričao je svojedobno te otkrio kako se potpuno povukao u sebe otkad je zapao u probleme.
- Ne žalim se, ne tražim potporu... Jednostavno mi je odgovarala samoća i odvojio sam se od tog društva. I danas mi je nerazumljivo otići među ljude, odgovara mi samoća i jedino društvo u kojem uživam je obitelj. Ne postoji lokal u koji zalazim, nema obitelji s kojom se posjećujemo, ne postoje prijatelji s kojima se redovito viđam..., otkrio je prije nekog vremena Kuže razloge zbog kojih ga se, nakon što je upao u ozbiljne financijske probleme, nigdje nije moglo vidjeti.