U moskovskim medijima već se danima šale kako su američki izbori jedan od najvažnijih događaja ruske politike, a mnogi gataju i nagađaju koga bi Kremlj želio vidjeti u Ovalnom uredu tijekom sljedeće četiri godine.
"Ta je šala donekle točna", kaže ruska politologinja Tatjana Stanovaja iz moskovskog Carnegie centra. Stanovaja je uvjerena da o ovim izborima ovisi ponašanje Kremlja ne samo na vanjskopolitičkom, nego i na unutarnjem planu. No, dok je prije četiri godine putinovska politička elita otvoreno navijala za Donalda Trumpa, odnosno, bolje reći, više su zazivali poraz Hillary Clinton koju su smatrali glavnom mjernom jedinicom za, kako vole reći, rusofobiju, danas su puno suzdržaniji.
U Moskvi su čak otvarali šampanjac nakon Trumpove pobjede - više zbog poraza Hillary Clinton - zato što on u svojoj kampanji nije nazivao Ruse neprijateljima, slao je pomirljive poruke i hvalio se da će normalizirati odnose s Putinom "dok si rekao keks". No, ti su odnosi s vremenom pali na niže grane nego u Obaminoj epohi, bez obzira na stalne priče o ruskoj umiješanosti i pripomoći Trumpu. Prema nekim analizama Kremlja, Trump je već dokazao i pokazao da nije sposoban svoje namjere i pompozne najave pretvoriti u konkretna rješenja, odnosno da je jak na gestama i simbolima, koji se malo ili nikako ne realiziraju (primjer Sjeverne Koreje ili kako je Srbima i Kosovarima uvalio premještanje ambasade u Jeruzalem kao "rješenje" njihovih međusobnih problema).
No, na koga ipak Moskva tipuje ovaj put? Sada je puno opreznija i ima jasnije poglede na to što bi joj donijela i odnijela pobjeda Donalda Trumpa, a što dolazak Joea Bidena, pogotovo u situaciji kada je Rusija zbog pandemije koronavirusa - koja je izazvala pad cijena energenata - u ekonomskoj recesiji, a ni politički ne stoji nabolje, osobito ne onako kako je na određeni način trijumfirala na globalnoj sceni početkom Trumpova mandata. Sada ima probleme na "svom" postsovjetskom prostoru: rat na Kavkazu, nemire u srednjoazijskim državama, uz bojazan da bi joj i Bjelorusija, kao najvjerniji saveznik, mogla iskliznuti iz ruku poput Ukrajine.
Moskvi je jasno da nema "svog" kandidata, nego mora odvagnuti koji je od njih dvojice manje zlo za ruske interese i položaj koji žele imati na globalnoj sceni. Danas, uoči izbora, Kremlj je tajanstveniji i suzdržaniji, a tamošnji prorežimski mediji zakučastiji u svom opredjeljenju. No, ipak se može iščitati neka blaža naklonost Trumpu, ne zato što bi s njim bili zadovoljni, nego više zato što su uvjereni da bi se s Bidenom vratili svi oni problemi i napetosti za koje su se pripremali u slučaju pobjede Hillary Clinton. Doduše, neki tamošnji analitičari smatraju da bi ipak s Bidenom bilo, "iako teže", puno lakše jer bi sve bilo predvidivo, a ne kao kod Trumpa "predvidivo nepredvidivo" te puno praznih i gromkih najava i ponuda za koje se ne zna hoće li se ikada ostvariti.
Dvojba elite
Sve to izaziva dvojbu kod ruske političke elite prema čijem mišljenju niti jedan ishod neće biti dobitni, ali važe se svaki detalj koji bi mogao biti od koristi za ruske interese. Doduše, u finišu izborne utrke i predsjednik Vladimir Putin je rekao da se neće izjašnjavati o svom "favoritu" jer se svako izjašnjavanje Moskve u Washingtonu, kaže on, "tumači kao miješanje u američke izbore" te je najavio kako je spreman "surađivati sa svakom administracijom koja dođe u Bijelu kuću".
No, ipak je nedavno u intervjuu za TV postaju Rossija 24 optužio Bidena da "demonstrira prilično oštru antirusku retoriku" te da je Demokratska stranka tradicionalno bliža tzv. liberalnim vrijednostima i idejama socijaldemokracije, a iz socijaldemokratske sredine izrasla je komunistička partija, čime je samo dao na volej protrumpovskim medijima u SAD-u, u prvom redu Fox Newsu, da Bidena optužuju za komunizam. Pogotovo je to znakovito jer je i sam Putin konzervativac i jakih protuliberalnih stavova. Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov, pak, u osvit sadašnjih otvaranja birališta u SAD-u izjavio je kako su najave da Moskva navija za Trumpa netočne jer je on tijekom mandata "napravio cijeli iz neprijateljskih poteza prema Rusiji i imao rusofobne izljeve svake vrste". Pritom zanemaruju pojačanu antizapadnjačku retoriku u vlastitom političkom i javnom prostoru.
Prema posljednjim istraživanjima neovisnog sociološkog instituta Levada centra, više od 60 posto Rusa smatra da SAD vodi "neprijateljsku politiku prema Rusiji". Doduše, 16 posto Rusa i dalje bi Trumpa, a samo oko devet posto Joea Bidena, kojeg ruski mediji, pogotovo posljednjih dana, posprdno prikazuju kao "ostarjelog ljevičara i liberala". (Liberal je u sistemskom i medijskom prostoru Rusije odiozna antidržavna kategorija, a svoje, ruske, liberale otvoreno nazivaju petokolonašima). Naime, Trump ima nekoliko prednosti: on je Kremlju bliži svojim svjetonazorom. Kako kaže ruski politolog Andrej Kortunov, direktor Ruskog vijeća za međunarodne odnose, zbog svog nacionalizma i neokonzervativizma Trump je bliži današnjem putinovskom vrijednosnom sustavu od onoga koji propagira Biden sa svojim liberalizmom te građanskim i ljudskim pravima, čime bi, misle u Moskvi, nova administracija "davila" i prigovarala Kremlju.
Trump to ne radi. On ne kritizira, recimo, promjene ruskog Ustava kojim si je Putin omogućio ostanak na vlasti otprilike doživotno. Trumpa su 2016. godine podržali jer je "nesistemski proizvod" - ne zato što će približiti dvije zemlje, nego zato što je konzervativac sličan Putinu i, ono najvažnije, "jahač apokalipse" koji će dovesti do krize zapadnog svijeta i njihovih vrijednosti te koji je - pokvarivši odnose s EU - donio raskol u dotad jedinstveni zapadnjački štit. Neki čak zlobno kažu kako je pojava Donalda Trumpa "osveta i povijesna pravda" zbog američke "pobjede" u hladnom ratu te zadovoljština zbog rušenja i raspada SSSR-a te se sada, preko Trumpa, sve plaća i vraća - Americi i Zapadu.
Skandalozan ton
Neki ruski analitičari smatraju da bi baš zbog toga Putinu (kratkoročno) najviše odgovaralo da se prebrojavanje glasova odulji, da sve bude u skandaloznom tonu, da padaju međusobne optužbe ili da Trump u slučaju poraza odbije predati vlast jer bi to dodatno uzdrmalo američki demokratski sustav te potvrdilo Putinove opservacije o "krizi demokracije" i "liberalizmu kao zastarjelom modelu koji odumire". Dio kremaljskog establishmenta radije bi Trumpa, i to ne zato što su s njim mogući "veliki dogovor" i nova "rusko-američka" podjela interesnih sfera, nego zato što je unio nemir u odnose među zapadnim saveznicima koji su od Drugoga svjetskog rata do pojave Trumpa funkcionirali po istom obrascu: Rusije (SSSR-a) kao Carstva zla.
Trump je onaj koji je potkopao moć SAD-a iznutra i po ideološkoj i političkoj i svjetonazorskoj potki te je sklon američkom izolacionizmu, što Rusiji opet otvara vrata utjecaja i veće globalne prisutnosti. Trump vladajućoj kremaljskoj konzervativnoj eliti služi i kao dokaz degradacije liberalne demokracije te kompromitira SAD kao vodeću svjetsku silu i lidera "demokratskog svijeta". Naime, Moskva je baš to ideološko zaoštravanje unutar SAD-a, pa i raskol u odnosima Trumpa i Bruxellesa smatrala svojom najvećom prednošću koja joj otvara više mogućnosti i manevarskog prostora te joj je posredno omogućila da ojača svoju međunarodnu poziciju. Trump je, prema njihovu mišljenju, oslabio političku moć i SAD-a i Zapada u cjelini svojom nedosljednošću, nepredvidivošću, populizmom i antisistemskim ponašanjem. Pukla je ta os SAD-EU kao stabilizirajući faktor unutar zapadne civilizacije, što je (ne)izravno Rusiji išlo u prilog.
Ustaljena kolotečina
No, razlog što se u Rusiji, zapravo, najviše boje Bidenove pobjede jest to što bi on stvari koje su u Trumpovo vrijeme iskočile iz ustaljene kolotečine mogao vratiti u normalu, odnosno boje se da će on opet ujediniti Zapad. Boje se da će popraviti narušene odnose s EU, u prvom redu s Njemačkom, i da će opet zapadne zemlje prema Rusiji djelovati "jedinstvenim frontom" te joj zajednički konkurirati u svim svjetskim žarištima, a pogotovo intenzivirati ukrajinsko i bjelorusko "odvajanje" od Rusije, što u Moskvi smatraju napadom na "životne i egzistencijalne" interese Rusije kao velike sile. Smatraju da bi se Bidenovom pobjedom štafeta lidera slobodnog svijeta, koju je Obama uoči kraja svog mandata predao Angeli Merkel, opet vratila u Washington.
Naravno, tu je i vječni ruski strah od energetske izolacije jer Rusija živi i puni proračun gotovo isključivo od prodaje svojih neiscrpnih zaliha nafte, plina i ugljena. Kremlj se pribojava tog ponovnog, kako kažu, "antiruskog" približavanja SAD-a i EU te vraćanja Washingtona na vodeću poziciju svjetske velesile. Svjesni su da će u tom slučaju biti još više odgurnuti u stranu. Doduše, nisu ni stvari s Trumpom jednostavne i jednoznačne. I on ima svoje, govoreći ruskim političkim jezikom, "antiruske ispade".
Tako je Trump protivnik njemačko-ruskog strateškog plinovoda Sjeverni tok 2, kojim bi EU definitivno povećala svoju ovisnost o ruskom plinu, a time bi se povećao ruski politički utjecaj na Europu i Njemačku učinilo jednim od glavnih igrača na energetskom polju Europe. Istodobno Trump podržava i istočno-srednjoeuropsku Inicijativu triju mora, koja se zalaže za ulazak američkog plina u Europu koji bi istisnuo Gazprom s tih tržišta. S jedne strane to ugrožava ekonomske i energetske interese Rusije, ali s druge strane Rusiji ide u korist jer dovodi do produbljivanja raskola unutar EU, na "stare" i "nove" članice, odnosno podjelu na protrumpovske i pronjemačke zemlje, čime bi ekonomska i politička funkcionalnost EU oslabjela.
Bidenovi aduti
No, Tatjana Stanovaja govori i o nekim "prednostima" Joea Bidena. Napominje kako bi njegovim dolaskom Rusija prestala biti objekt američke unutarnje politike (misli se na umiješanost u izbore) te bi se smanjila toksičnost dijaloga, u prvom redu s američke strane. I Kortunov daje neke adute Bidenu, smatrajući da bi mu "Kina mogla postati prioritet" pa bi Rusija "pala u drugi plan". To, kako smatraju i neki drugi ruski analitičari, "ne bi bilo loše za Rusiju i rusko-američke odnose, ali i za približavanje Rusije i Kine zbog toga".
Dakle, na jednoj strani s Trumpom dobivaju, a na drugoj gube. Biden bi, pak, bio protiv Sjevernog toka 2, ali bi normalizirao odnose s EU pa Kremlj nije načisto što oni tu dobivaju. Naime, svjesni su da u ovim okolnostima, kada žele biti konkurent i alternativa SAD-u, nikad neće postići punu normalizaciju odnosa jer će im "opasnost koja prijeti od SAD-a" uvijek odgovarati i za njihove unutarnje potrebe. Naravno, to važi i u suprotnom smjeru, po principu spojenih posuda. Naime, političke elite najbolje funkcioniraju na stalnoj prijetnji vanjskog neprijatelja, a to su već gotovo stotinu godina SAD i Rusija, kao najdraži i najkorisniji neprijatelji.