Carigradska Ekumenska patrijaršija prihvatila je danas kanonski u pravoslavno crkveno zajedništvo dosadašnju Makedonsku pravoslavnu crkvu pod nazivom Ohridske arhiepiskopije i priznala Sjevernu Makedoniju kao njezin kanonski teritorij. Time je Ekumenska patrijaršija, nakon točno četverogodišnjeg proučavanja, od svibnja 2018, prihvatila zahtjev Ohridske arhiepiskopije da je Ekumenska patrijaršija prihvati (zapravo: ponovno prihvati) u crkveno zajedništvo.
Tome je danas udovoljeno odlukom na zasjedanju Presvetoga arhijerejskog sinoda Ekumenske patrijaršije pod predsjedanjem patrijarha Vartholomaíosa. U obznani na internetskim stranicama Ekumenske patrijaršije se precizira da je Patrijaršija u zajedništvo primila arhiepiskopa Stefana, njegove hijerarhe i njegov kler, te njihove vjernike. Navodi se da je tako izliječen raskol i obranjeno postojanje Crkve kao "svete i jedne" (što je citat iz nicejsko-carigradskog Vjerovanja).
Raskol sa SPC-om
Pod raskolom (shizmom) valja razumjeti raskid između Srpske pravoslavne crkve (u čiji je kanonski teritorij pripadala teritorija današnje Sjeverne Makedonije od 1919), i dosadašnje Makedonske pravoslavne crkve. Ona se, dok je bila u sastavu Srpske pravoslavne crkve, izborila za autonomiju 1959, na teritoriji tadašnje Narodne Republike Makedonije, ali joj dosad nije bila priznata autokefalnost koju je jednostrano proglasila 1967 i koju joj nisu kanonski priznale ostale nacionalne pravoslavne crkve. Skopska Nova Makedonija na svom portalu s velikom radošću navodi da njihova nacionalna crkva više nije raskolnička, da je Presveti sinod "izlio vino i miru na ranu raskola da je zaliječi" (kako se crkvenim jezikom kaže u odluci) i da će njezini svećenici smjeti činodejstvovati sa svećenicima drugih, bratskih pravoslavnih crkava.
U odluci carigradskoga Presvetog sinoda ne spominje se pojam "autokefalnost", naime odluka još ne spominje tomos kojim bi Ohridskoj pravoslavnoj crkvi bila zajamčena autokefalnost (potpuna kanonska samostalnost), ali se Stefanu priznaje čin arhiepiskopa, koji u grčkoj pravoslavnoj tradiciji nose poglavari autokefalnih crkava.
Istodobno se u odluci sjevernomakedonskoj pravoslavnoj crkvi zabranjuje korištenje u svom nazivu imenice Makedonija i pridjeva makedonski. Na taj način je Ekumenska patrijaršija udovoljila protimbi Grčke pravoslavne crkve, koja naziv Makedonija smatra povijesno grčkim i primjenjuje ga na grčku Makedoniju (sa Solunom kao povijesnim i upravnim središtem).
Pitanje samostalnosti
Makedonske državne vlasti nisu od 1945 nikada prestajale insistirati na samostalnosti svoje nacionalne pravoslavne crkve. Srpska pravoslavna crkva je naknadno predbacivala svome tadašnjem patrijarhu Germanu da je popustio pod pritiskom vladajućih komunista odobrivši autonomiju. Makedonska odnosno sjevernomakedonska državna politika nije se mijenjala ni kasnije. Podrška crkvenoj samostalnosti je prevladavala oštre političke podjele među strankama u skopskom Sobranju. Preklani u siječnju su se na carigradski Fanar u posjet patrijarhu Vartholomaíosu zajedno popeli tadašnji premijer Oliver Spasovski i njegov prethodnik Zoran Zaev, da bi urgirali priznanje svoje nacionalne crkve sa strane Ekumenske patrijaršije.
Ponovi li se isti obrazac koji je primijećen pošto je Ekumenska patrijaršija povratila u svoju nadležnost Kijevsku mitropoliju i priznala autokefalnost Pravoslavne crkve Ukrajine, treba vjerovati da će primjer iz Ekumenske patrijaršije slijediti ostale autokefalne grčke crkve (u Grčkoj, na Cipru i u Aleksandriji), a da će se nećkati crkve vezane uz Rusku pravoslavnu crkvu, poput Srpske i Bugarske.
U obznani se napominje da je Patrijaršija kontaktirala Presvetu crkvu srpsku kako bi u duhu hijerokanonskog poretka i crkvene tradicije regulirala podjelu upravnih poslova između nje i Crkve Sjeverne Makedonije.
Ohridskoj pravoslavnoj crkvi je zasad donekle i komotnije ostati pod okriljem Ekumenske patrijaršije. Do autokefalnosti trebat će još podulji pregovori, prvo s Beogradom.
Ohridska arhiepiskopija ima u Sjevernoj Makedoniji oko 1200 parohija organiziranih u osam eparhija. Okuplja svoje vjernike i izvan državnih granica, pa tako djeluje i u Hrvatskoj. Na čelu joj je od 1999 arhiepiskop Stefan (67), rođen kao Stojan Veljanovski.