U novom postavu Laube postoji jedan simpatičan detalj koji govori o tome da ovaj prostor pripada privatnom kolekcionaru; od razvaljenih kolica za prijevoz betona koja su se našla na gradilištu kada se još adaptirala Lauba, kipar Ivan Fijolić napravio je improviziranu fotelju za Tomislava Klička, vlasnika Filip Tradea, dodavši farove motora koje je negdje usput našao te kožni prekrivač. Ova fotelja-umjetnički rad okrenuta je prema slici Lovre Artukovića, čija je naracija naveliko eksploatirana, pa je o njoj snimljen i film.
Ipak ziheraški
Novi postav Laube potpisuje i nova kustosica; Vanja Žanko je otišla, na njezino je mjesto došla Morana Matković, koja je prije toga radila u Muzeju suvremene umjetnosti.
Iako su se, kada su izložili otkup zbirke, mogla vidjeti i neka nova imena, primjerice mladi i talentirani Stipan Tadić (trenutačno izlaže u Greti jednu jedinu, no jako zanimljivu sliku na kojoj parodira “Dolazak Hrvata na more” Otona Ivekovića), novi je postav mnogo više ziheraški, ukus kustosice nije još toliko došao do izražaja.
Izlažu se vrhunci zbirke, radovi duhovitih i ironičnih umjetnika koji su se najbolje uklopili u senzibilitet kolekcije. Nažalost, nisam mogla biti u Laubi na večer otvaranja kad su posjetitelje sat i pol vodili kroz postav Boro Dežulović i Predrag Lucić, no sigurno je bilo zabavno.
Nedostaje Gospa
Ne nedostaje niti klasičnih radova iz povijesti umjetnosti, primjerice EXAT-ovca 51, Jurja Dobrovića. Od protagonista Nove slike iz 80-ih godina treba izdvojiti brodove Nine Ivančić, neke od prvih njezinih radova na ovu temu.
Pretežitom dijelu umjetnika izloženih u Laubi mnogo se toga zbiva u karijeri; Puma 34, koji je svoj identitet otkrio upravo u Laubi, sada je na poslijediplomskom studiju na Kolumbiji, Zlatan Vehabović će ponovno izlagati u galeriji Marc Straus u New Yorku, dok će “Jovanka” Ivana Fijolića biti izložena u Kući cvijeća u Beogradu 29. studenoga. Ima mnogo radova Kristijana Kožula, koji se, pak, vratio iz New Yorka. Nedostaje jedino njegov kip “Gospe sa suzama na pumpicu”, koji bi se dobro uklopio u aktualni trenutak.
Zlatan Vehabović: Odlazak
Vehabović se trenutačno u svojem ateljeu bavi novim ciklusom inspiriranim jednom škotskom narodnom pjesmom i priprema se za izložbu u njujorškoj galeriji Marc Straus. U načinu na koji promišlja slikarstvo, ovom umjetniku među mlađom generacijom danas nema premca; slika “Odlazak” zadnja je u seriji u kojoj se bavi nekim od aspekata ljubavne veze koja je krenula u krivom smjeru. Lik koji vidimo s leđa umjetnikov je kolega, Puma34. Slika je triptih, događaji su poredani kronološki, slijeva nadesno; prvi dio triptiha prikazuje stvari koje su stajale u zajedničkom prostoru ljubavnog para prije kolapsa njihove veze (vidimo tu mnoge knjige te nekoliko biljaka), u centralnom je dijelu protagonist, uhvaćen u trenutku pakiranja i selidbe, treći je dio triptiha prazan prostor, ostale su samo dvije prazne kutije.
Ivan Fijolić: Jovanka
Izložba Ivana Fijolića koja je bila inspirirana podatkom o tri tisuće uništenih spomenika NOB-u, a mogli smo je vidjeti u Laubi, otvorit će se 29. studenog u Beogradu u Kući cvijeća. Centralni prostor zauzima “Jovanka”. Zapravo, grubo obrađen kip posve nalikuje Augustinčićevom Josipu Brozu Titu u Kumrovcu, koji stoji ispred njegove rodne kuće; u visokim čizmama i dugačkom kaputu, on samouvjereno korača prema nama, držeći ruke iza leđa. No, kad mu se približite, iznenadit će vas jedan “detalj”; lice nije Titovo, već je to Jovanka, s kosom podignutom u pundžu korača prema nama. Ovaj izvrstan spoj suprotnosti prikazuje tipičan način razmišljanja ovog umjetnika, koji često spaja nezamislivo na prvi pogled (ružičasto i Bruce Lee, metak i srce...). A opet, sve je nekako sjelo na mjesto.
Kristijan Kožul: Discoware collection
Više je izloženih radova Kristijana Kožula. Doduše, u skladu s trenutkom, najupečatljivije bi bilo da je izložen kip “Gospe s lažnim suzama”, koji je također u kolekciji.
Izložene su skulpture iz kolekcije Discoware, s kojim je Kožul prvi put na sebe privukao pozornost, kada je na Trijenalu kiparstva dobio i prvu nagradu. Invalidska kolica, štake i noćne posude za urin, predmeti povezani sa starosti i nemoći, on izrađuje od posve neočekivanih materijala; lažnih dragulja, ogrlica, štrasa, metaliziranih perlica i zrcala, tako da nadaleko blješte.
Ratko Petrić: Ritual
Radovi prerano preminulog Ratka Petrića jedini su koji su izloženi, a da nisu u vlasništvu Laube, nego umjetnikove obitelji, iako postoji namjera da ih se otkupi.
“Ritual” je rad koji je nastao 1975. godine, visok je 128 centimetara, i izuzetno je duhovit; prikazuje muškarca koji je u isto vrijeme sjedi na WC školjki i masturbira. Tu je i “Pečat” iz 1973.; crvena silueta čovjeka koji leži na podu bez znakova života, prekriven velikim pečatom.
“Kraljica” je kip, zapravo totem, sačinjen od ženskih grudi.
Puma 34: Priča o Jacku Trbosjeku
Slike “Priča o Jacku Trbosjeku” i “Porinuće Titanika” u tehnici su akrila, laka, asfalta i kolofonija na platnu; ulična umjetnost prenesena u galeriju u najboljem smislu te riječi.
Inače, Puma34, koji je dugo skrivao svoj identitet, zapravo je Bruno Pogačnik i trenutačno je na poslijediplomskom studiju na Kolumbiji. “Želim bezobzirnost ulice, punk element slobode koji postoji na cesti prenijeti u zrelost galerijskog prostora”, ova umjetnikova izjava najbolje opisuje dvije slike u Laubi.