Šestorica izbornika vodila su prije Ante Čačića Hrvatsku na Svjetskom ili Europskom prvenstvu, niti jedan se nije prodao na tom velikom natjecanju. Slaven Bilić otišao je nakon Poljske 2012. godine u moskovski Lokomotiv, ali taj transfer dogovoren je već ranije, a Igor Štimac znao je da preuzima njegovu funkciju.
Od devet turnira Hrvatska je u Francuskoj četvrti put prošla skupinu. Dugo je vrijedila praksa - tko to ne učini dobije otkaz. Sve do Brazila gdje je Niko Kovač eliminiran po porazu od Meksika, ali je ostao još godinu i tri mjeseca. Jedini koju su nakon prvog turnira odradili i čitav sljedeći ciklus bili su Blažević i Bilić. Svaki još dva.
Joziću dosta stresa
Blažević je u Engleskoj 1996. ispao od Njemačke u četvrtfinalu, ostao je na klupi Vatrenih, te ih 1998. godine doveo do bronce na Coupe du Mondeu. No, u kvalifikacijama za Francusku opasno je visio nakon 3:3 u Splitu sa Slovenijom. Radilo mu se o glavi. Osvajanjem medalje postao je jači nego ikad, ali u trećem ciklusu nije prošao izlučne borbe za Belgiju i Nizozemsku, posrnuo je protiv SR Jugoslavije. Odradio je još dva kola ciklusa za Japan i Južnu Koreju i podnio ostavku pod teretom političkih pritisaka u vrlo turbulentnim danima 2000. godine. Imao je tada dva remija s Belgijom i Škotskom.
Mirko Jozić, Otto Barić i Zlatko Kranjčar redom su doživjeli neuspjeh i poslani su kroz izlazna vrata. Jozić je najavio odlazak i prije Mundiala u Japanu, Barić i Kranjčar su silno htjeli ostati, nakon Portugala odnosno Njemačke, tvrdeći da će tek tada napraviti vrhunski posao, ali HNS nije imao milosti premda je Kranjčaru ponuđeno, koliko iskreno ostalo je otvoreno, da zadrži izbornički stolac ako se riješi pomoćnika Tomislava Ivkovića. Što je odbio. Nisu ih čekala sigurna rada mjesta, međutim, prije ili kasnije svi su našli novi posao. Najmanje je radio Jozić, zasitio se stresa koji nosi trenerska klupa i na nju se nije vratio.
Slaven Bilić imao je jake ponude klubova po Euru 2008. godine, kad je na šokantan način ispao od Turaka. Nije ih prihvatio, kao niti dvije godine kasnije. Unatoč eliminaciji u utrci za Južnu Afriku oko njega se spominjalo podosta zainteresiranih imena, a Bilić je kazao:
- Izbornik sam sada i vjerojatno nikad više. Želim prvo napraviti s reprezentacijom najviše što mogu, a onda se posvetiti klupskom nogometu. Hrvatska mi je dala šansu i to silno cijenim.
Poljska mu je bila posljednja akcija, još tijekom proljeća dogovorio se s predsjednicom moskovskog Lokomotiva Olgom Smorodskajom da krene u rusku ligu.
Otvaraju se mogućnosti
Niko Kovač “uletio” je u finiš kvalifikacija, svladao Island i izborio Brazil. Vjerojatno zato, zbog kratkog staža, HNS ga nije odmah “dekapitirao”, učinio je to u finišu izlučnih nadmetanja za Francusku. Premda su se salve kritika slijevale na njegov račun nakon Meksika. Pogotovo brutalno “gazio” ga je Eduardo da Silva, negdašnji mu suigrač, nakon što u rodnoj zemlji nije uživao status kakvom se nadao.
Reprezentacija ima rejting, Euro ili Mundial su sjajne pozornice, tko na njima vodi Hrvatsku otvaraju mu se mogućnosti da kad-tad nađe angažman u inozemstvu. Premda ga je samo Bilić imao odmah, a jedino Mirko Jozić nije ga prihvatio. Miroslav Blažević je 2001. preuzeo Iran kojeg je vodio u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, ali nisu prošli protiv Republike Irske. Mirko Jozić je klupu napustio 2002., no 2006. je preuzeo vođenje Dinamove omladinske škole. Relativno kratko, na ponudama za povratak u Južnu Ameriku se zahvalio.
Otto Barić je dvije godine nakon odlaska iz reprezentacije dobio mjesto izbornika Albanije, Zlatko Kranjčar je sjeo na klupu Croatije iz Sesveta, da bi 2007. otišao u Al Shaab iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Igor Štimac, koji jedini nije dočekao zaključni turnir, trebao je nešto vremena do poziva iz iranskog Sepahana, u međuvremenu je vodio Zadar, Niko Kovač imao je mogućnost preuzeti Eintracht dok je trenirao Hrvatsku, no htio je zaključiti posao s nacionalnom vrstom, a po otkazu bio je šest mjeseci bez posla dok mu se nije opet otvorilo mjesto u Eintrachtu.
Čačić je poput Blaževića i Bilića prošao skupinu, no u promijenjenim sustavom natjecanja to je značilo tek ulazak među šesnaest u Europi, gdje su na ranijim turnirima bili oni koji su igrali u skupini. Četvrtfinale nije dohvatio.
Brojna opravdanja
Mnogi su, ne svi, nakon ispadanja tražili opravdanja. Po komentarima izbornika ispadalo je da Hrvatska masovno nema sreće na završnim turnirima. Ili su joj izvučeni najteži protivnici, ili ju je pokrao sudac, ili lopta nije htjela u gol. A kako bi Ante Čačić prije Portugala kazao:
- Sreću imaju pobjednici, nesreću gubitnici.
Međutim, uvijek se nađe s ponudom netko kome je dovoljno da u biografiji piše “head coach of Croatia”. Ako ne istog časa, u dogledno vrijeme.