Francuzi su definitivno velika, ali i vrlo neozbiljna nacija. Njihova socijalna crta i borba za radnička prava kulminirala je baš na startu Europskog prvenstva, što sam osjetio na vlastitoj koži. Ili je to bio ciljani štrajk, opomena vlastima. No, otkad znam za sebe, Air France je uvijek u nekakvom štrajku. Tako sam u petak, kada sam trebao poletjeti za Pariz, "poljubio" vrata zagrebačkog aerodroma, jer avion iz Pariza nije doletio u Zagreb. Neće ni u subotu, rekli su mi na šalteru, ali, pokušat ćemo vas ugurati u Croatijin let za Pariz. Jedva su me ugurali, avion je bio krcat, bojao sam se da će pasti...
Onda je uslijedio novi šok. Kada smo sletjeli na "Charles de Gaulle", zatvorili su nas, jer je dojavljeno da je negdje na aerodromu - bomba. Nikad ne znaš je li u pitanju "šaljivdžija", sijač panike ili je bomba stvarno tu. Nakon dva sata njuškanja, pas je "mahnuo repom", bila je to lažna dojava o lažnoj bombi.
Onda taksi i pariška gužva. Dulje od sat vremena vozio sam se do hotela, utakmica je davno završena i jedino zadovoljstvo je bilo da je Hrvatska, ne pobijedila, nego razmontirala Turke. Iskreno sam ih se bojao. Tek oko devet navečer sjeo sam u restaurant pored hotela "Mercure" i s Dragom Ćosićem i Tomislavom Židakom porazgovarao o utakmici. Uz dobro francusko vino i sir skromno smo proslavili prvu hrvatsku pobjedu na Europskom prvenstvu. Nismo se dugo zadržavali, šampanjac nismo otvorili, jer, idućeg jutra, u pola šest, već sam morao biti u vlaku za Toulouse, jer sam popodne zbog izborničkih obveza prema Azerbajdžanu morao "odraditi" meč Češka - Španjolska.
Zanimljivo za moje Azere, zanimljivo i za Jutarnji list, jer će se Hrvatska sudariti s obje reprezentacije. Nije mi bilo teško ustati u praskozorje, jer ću u Toulouseu susresti i svog bivšeg trenera iz Reala, Vicentea del Bosquea, kojega pamtim po rečenici. "Kako ću danas sastaviti momčad? Igrat će najskuplji, jer su ti vjerojatno i najbolji..." No, vratimo se na utakmicu Hrvatske i Turske.
Očekivao sam da će Luka Modrić biti ključna figura utakmice. Očekivao sam i bolju Tursku, Fatih Terim očito nije uspio pripremiti i motivirati Ardu Turana, za kojega mi kažu da je bio "mrtvo puhalo". Gledao sam ga protiv Slovenije, gdje je također bio jedan od najlošijih turskih igrača, ali sam mislio - ili ga Terim skriva, ili se tek zagrijava. Niti ga je Terim skrivao, Arda Turan je platio ceh neigranju u Barceloni. Ni najbolji prekid u Europi, Hakan Çalhanoğlu nije se iskazao...
Danas svi govore o maestralnoj utakmici Luke Modrića, koji je Hrvatsku doveo u dobru poziciju, za plasman u drugi krug treba uzeti bod Česima. Ali, treba ići na sve tri pobjede, ma kako to iluzorno izgledalo, jer, želimo li dobar rezultat, a blizu smo mu, treba nam što bolja pozicija uoči drugog kruga. Zašto ne i prvo mjesto? Čuo sam od Fernanda Hierra, svog suigrača iz Reala, a danas trenera Ovieda, da je "la roja" uzdrmana seks-skandalom Davida de Gee...
Igrao sam i ja 1996. godine protiv Turaka, kada su nas držali u šahu sve do zadnjih minuta. Igrali smo katastrofalno, dobili smo u zadnjim minutama, zahvaljujući hrabrom Vlaoviću i Turčinu Alpayu, kojemu je važniji bio fair play od rezultata. Svaka čast, ali, sjećam se i Joea Šimunića, koji se u Beogradu žrtvovao za momčad i "ubio" Sulejmanija. Svi su pljeskali "Bravo Joe", očito Šimunić i Alpay ne gledaju nogomet kroz iste naočale.
Na žalost, malo vam mogu reći o utakmici koju nisam vidio, osim, hvala Luka, hvala Čarli, hvala Srna. "Čarli" se herojski tukao protiv Turaka, triput su mu zamatali glavu. Na žalost, Mandžukić je zakazao. Bio sam igrač, ima takvih dana. No, važna je činjenica da smo Turcima trebali zabiti barem tri komada i da je Hrvatska danas u Parizu priča dana...
Moji favoriti se muče. Francuzi su sretnim pogotkom dobili Rumunje, "moji" Slovaci, koje posebno simpatiziram, poginuli su od Velšana, a i Nijemci su osigurali pobjedu tek u 90. minuti. Dobri stari Schweinsteiger...