Zagriženi, "diehard" fanovi, ali i mnogi novinari (autor uključen) imaju dosta specifičan pogled na boks. Taj pogled obilježavaju dva glavna elementa.
Prvi je penzionerski pogled na boks nekad i boks danas u kojem je "nekad", jasno, sve bilo bolje. Boksači su bili face, menadžeri bi svake godine dogovorili bar nekoliko mečeva koji su bili boksački pandan obračuna kod O.K. Corrala, a skoro svaki fajt je bio antologijski. Dobro, mafija je neko (dugo) vrijeme kontrolira, namještala i ucjenjivala na sve strane, ali nitko zbog toga nije bio uskraćen za prolijevanje krvi u ringu. "Danas" (termin rastezljiv proporcionalno broju godina zagriženog fana) je sve gore. Boksači su mekane primadone, menadžeri/promotori su nesposobnjakovići koji više brinu o neporaženom skoru svojeg borca nego dogovaranju kvalitetnog meča, a dobre borbe mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Mafija srećom ima pametnijeg i unosnijeg posla od boksa, ali čovjek ponekad skoro zažali za promotorskim vještinama onog "Made in America" prevaranta i bivšeg kamatara Dona Kinga koji je u moru sranja znao ugovoriti i nekoliko vrhunskih borbi.
Usprkos čangrizavosti u stilu starkelja s balkona Muppet Showa, fanovi i novinari su ipak nepopravljivi optimisti. Jer ako se o nečemu u boksu voli pričati više nego o prošlosti, to je budućnost. Naročito kad se tiče mladih nada, ali najviše kad se tiče novih mečeva, bilo onih koji su već dogovoreni ili onih koje želimo da budu dogovoreni.
Na tom tragu je i ovaj tekst, uz to da ćemo onaj prvi, penzionerski dio preskočiti. Prošla 2016. godina bila je grozna za boks i nema potrebe da se to više ponavlja kad smo to s muppetovskim guštom već napravili u barem tri teksta. Ali 2017. je sasvim druga priča i to velikim dijelom zahvaljujući prethodnoj godini.
"Buđenje" PBC-a
Loši mečevi, to jest loši match-upovi, popili su živce i najstrpljivijim fanovima te su brojke posjećenosti i još više brojke gledanosti mečeva znatno pale. Poput malog Ivice, promotri su za bezvezne borbe toliko puta vikali "vuk" da je selo naposljetku ignoriralo i pravi, odličan meč između Kovaleva i Warda koji je u konačnici kupilo jedva 150 000 ljudi. Na PPV-u je na kraju najbolje prošao Canelov mis-match s Khanom koji je kupilo nešto više od pola milijuna gledatelja, što je mizerna brojka u usporedbi s prijašnjim godinama. Golovkin i Kovalev su povukli HBO preko milijun gledatelja u dva navrata, dok je najviše ljudi gledalo za njih mečeve Haymonove PBC serije koja se besplatno (za gledatelja) prikazuje na najvećim tv mrežama u SAD-u. Tako je pobjedu talentiranog Errola Spencea protiv Leonarda Bundua na NBC-u prosječno gledalo 4.5 milijuna ljudi u neočekivano najgledanijem meču prethodne godine.
Ukratko, pad kvalitete realiziranih mečeva doveo je do pada interesa fanova, što je dovelo do pada zarade. A nitko uključen u bilo kakav biznis ne voli pad zarade. Prvo se trgnuo promotorsko-savjetnički mag Al Haymon i pod pritiskom investitora koji su utukli desetke milijuna dolara u njegov Premier Boxing Championship bez da su doživjeli povratak investicije, napokon dogovorio nekoliko odličnih mečeva, počevši s ogledom Britanca Jamesa DeGalea i Šveđanina Badou Jacka. Oni će noćas u njujorškoj Barclays Areni odrediti pravog šampiona super-srednje kategorije (DeGale inače drži IBF, a Jack WBC svjetski pojas), budući da je riječ o trenutno najboljim borcima u kategoriji (koje u stopu prati WBO "prvak" Gilberto Ramirez).
Samo dva tjedna kasnije serija seli u Las Vegas gdje će se Carl Frampton i Leo Santa Cruz boriti u nastavku njihovog klasika iz prošle godine u kojem je Frampton pomalo iznenađujuće osvojio WBA naslov u pero-lakoj kategoriji. Prije njih će pred navijače u MGM Areni ući povratnik Mikey Garcia koji će se protiv dosad neporaženog Crnogorca Dejana Zlatičanina boriti za WBC naslov u lakoj kategoriji. S obzirom na to da se radi o agresivnim boksačima koji su u svojih 57 mečeva nokautirali 44 protivnika, vatromet je praktički garantiran.
Nakon osjetno slabijeg drugog mjeseca u kojem će Deontay Wilder još jednom braniti svoju WBC teškašku titulu protiv potpunog anonimca, 4. ožujka na rasporedu je posljednji i najiščekivaniji od zasad najavljenih mečeva u seriji. Za prestiž i dva naslova (WBC i WBA) u uvijek atraktivnoj i talentom punoj velter kategoriji borit će se dva neporažena, mlada i etablirana boksača, Amerikanci Keith Thurman i Danny Garica. Thurman je prošle godine slavio u odličnom meču protiv Shawna Portera, dok se talentirani Garica nije susreo s pravim suparnikom još otkad je u kategoriji niže prije tri i pol godine svladao Argentinca Lucasa Matthyssea (uz dužno poštovanje Mauriciju Herreri koji je zaslužio pobjedu nad Garciom u sudačkoj pljački prije dvije i pol godine u Portoriku).
Pravi suparnik za Golovkina
HBO nije ni približno pokazao inicijativu poput konkurentske mreže Showtime koja će prikazivati neke od gore navedenih mečeva PBC serije, ali će u New Yorku ipak postaviti odličnu PPV večer s uigranim duom Golovkin-Gonzalez. Nakon dugih i napornih pregovora Golovkinov promotor Tom Loeffler (iz K2 Promotions kuće braće Kličko) i Al Haymon, promotor/menadžer/savjetnik/bog-te-pitaj-što-sve-ne drugog najboljeg boksača u srednjoj kategoriji, Daniela Jacobsa, napokon su dogovorili meč svojih pulena.
Tako će kazahstanski nokauter Golovkin nakon 36 profi-mečeva i 33 nokauta 18. ožujka u Madison Square Gardenu konačno dobiti pravog i potencijalno opasnog suparnika čija karijerni skor (32-1, 29 KO) je gotovo jednako impresivan kao i njegov. Golovkin će protiv Jacobsa (koji se prije nekoliko godina uspješno vratio boksu nakon što je pobijedio rak) braniti WBA/WBC/IBF titule, a ako bude uspješan u rujnu bi se napokon trebao boriti s primadonom Canelom Alvarezom za pravu, linearnu titulu šampiona.
Osim Golovkina i Jacobsa, u ring će te večere zakoračiti i još uvijek najbolji boksač današnjice, Roman "Chocolatito" Gonzalez koji će svoju teškom mukom stečenu WBC titulu u super-muha kategoriji braniti protiv respektabilnog Tajlanđanina Srisaketa Sora Rungvisaija. Želja je bila da to zapravo bude revanš sjajnog meča s Carlosom Cuadrasom prošlog rujna, ali je Meksikanac navodno tražio više novaca nego je Chocolatitov menadžer bio spreman platiti. Inače, bit će to prvi meč Gonzaleza nakon što je krajem prošle godine od infarkta preminuo njegov dugogodišnji trener Arnulfo Obando.
Za kraj velikog početka godine (ako travanj možemo tako zvati) u Londonu nas 29. travnja čeka mega ogled Anthonyja Joshue i Vladimira Klička, o čemu smo već pisali prije. Plan je da se na Wembley smjesti 90 000 fanova (!), a Sky Sports bi mogao porušiti PPV rekorde na Otoku za meč koji će odrediti budućnost teške kategorije. Ako Joshua pobijedi, a izgledi za to su u najmanju ruku 50/50, ima potencijal postati najvećom zvijezdom boksa nakon umirovljenja Floyda Mayweathera.
Canelo i Oscar u svojem svijetu
Kad smo kod najvećih zvijezda, meč je najavio i ranije spominjani Canelo Alvarez. Podsjetimo, Canelo je 2015. osvojio naslov u srednjoj kategoriji protiv Miguela Cotta na težini dvije kile manjoj ispod limita (na vaganju, u ring je ušao gotovo kao poluteškaš) pa potom izbjegavao obranu protiv Golovkina nokautiravši znatno lakše i znatno manje suparnike poput Amira Khana i Liama Smitha, što je njegov promotor Oscar De La Hoya masno naplatio fanovima. I kad je duo Canelo-Oscar shvatio da više ne može niže, napravili su nekoliko koraka više. Ali u kilogramima, ne kvaliteti.
Za vikend kad pada blagdan Cinco De Mayo (6. svibnja) najavili su borbu protiv Julia Cesara Chaveza Jr., sina istoimenog i najvećeg meksičkog boksača u povijesti. I dok nema sumnje da će i ovaj ogled vjerna meksička publika spremno prihvatiti i platiti, radi se o meču koji je neizvjestan poput sudara tenka i Toyote Prius. Istina, Chavez Jr. nekad je obećavao i čak figurirao kao jedan od najboljih boraca iz The boksačke zemlje svijeta. No, danas je riječ o oronulom borcu koji nakon poraza od Sergia Martineza prije više od četiri godine ni jednom nije pokazao da spada u top 10 srednje ili super-srednje kategorije, a kamoli među samu elitu kakvoj pripada Canelo. Imao je problema s kilama, drogom, treniranjem i zalaganjem u ringu, a kako će smanjiti težinu na dogovorenih 74.6 kila sam Bog zna.
S druge strane, Canelo najednom više nije čovjek koji se bori u polu-srednjoj i za kojeg je Golovkin "prevelik i pretežak boksač", iako se bori na limitu manjem nego onom koji je dogovoren s Chavezom. Zaboravit ćemo sad svu neiskrenost i nedosljednost koja se ovim pokazuje i ponadati se da je meč s Chavezom zadnja bezvezarija prije nego Canelo u rujnu napokon uđe u ring s Golovkinom.