Dok hrvatske stranke ubrzavaju pripreme za lokalne izbore, a Vlada pošto-poto pokušava pokrenuti investicijski ciklus, ispod površine otkucava prava socijalna bomba.
Hrvatska već petu godinu zaredom obara crne ekonomske rekorde , a njihove posljedice na vlastitoj koži najbolje osjećaju obični građani.
Blokirane milijarde
Koliko je situacija u Hrvatskoj već gotovo alarmantna, možda najbolje govori podatak da smo s jučerašnjim danom imali više od 375.000 nezaposlenih. Istodobno, u ponudi je bilo samo malo više od 8000 radnih mjesta, što znači da na jedno dolazi 45 potencijalnih kandidata.
No, i onim sretnicima koji (još) rade, stanje je daleko od dobroga. S prosječnom plaćom manjom od 5500 kuna i cijenama u uzletu, malo je onih koji uspijevaju skrpati početak i kraj mjeseca.
Prosječno je hrvatsko kućanstvo, pokazalo je nedavno istraživanje GfK, mjesečno raspolagalo sa 6300 kuna i bilo kratko za gotovo 2700 kuna kada je riječ o pokrivanju osnovnih životnih potreba. Umirovljenicima, koji čine lavovski dio hrvatske populacije, situacija je još teža: s prosječnom mirovinom manjom od 2200 kuna, mnogi od njih doslovno nemaju ni za kruh!
Ne treba se stoga čuditi što, u uvjetima stalnih poskupljenja i otkaza, mnogi završavaju u blokadi. Takvih je, prema podacima Fine, krajem prošle godine bilo više od 245.000, a oni su vjerovnicima dugovali gotovo 17,7 milijardi kuna.
No, podacima o naciji u bankrotu tu nije kraj s obzirom na to da iz mjeseca u mjesec rastu i broj blokiranih dužnika i iznosi njihovih dugovanja. Svako gašenje radnog mjesta dodatno pogoršava ionako crnu socijalnu sliku zemlje.
Godina urušavanja
- U prošloj je godini životni standard u Hrvatskoj potonuo za pet do šest posto, a u ovoj se godini očekuje da će se srozati za još tri do četiri. To znači da je pad kumulativno u dvije godine otprilike deset posto, što je jako puno. Trebat će nam barem četiri godine značajnijeg gospodarskog rasta samo da bismo se vratili na razinu na kojoj smo bili krajem 2011. godine - upozorava Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.
No, koliko će stvarno biti dubok ponor u kojem ćemo završiti ovu godinu, nitko sa sigurnošću ne zna.
To će ovisiti o nizu stvari, među kojima su i najavljeno uvođenje poreza na imovinu i ograničavanje minusa po tekućim računima , kojima stotine tisuća kućanstava doslovno krpaju kućne budžete. Obje mjere nesumnjivo će se odraziti na kućna primanja, pitanje je samo u kojoj mjeri. Kako god bilo, 2012. i 2013. Hrvati će upamtiti, ocjenuje Lovrinčević, kao godine brutalnog urušavanja standarda. Kada se tome dodaju i druge krizne godine, kroz koje prolazimo od kraja 2008., cijena recesije mogla bi se pokazati vrlo skupom, ne samo za nas nego i za buduće generacije.
- Tek bismo se 2017. mogli vratiti na razinu na kojoj smo bili 2007. godine. Možda zvuči paradoksalno, ali o tim bismo godinama sada već mogli govoriti kao o zlatnim godinama. No, ono čega nismo svjesni jest da je sadašnja situacija takva da zapravo stvaramo buduću sirotinju, koja će se teško izvući iz kruga siromaštva - smatra Lovrinčević. Pritom nam slabu utjehu može predstavljati činjenica da ni drugdje na Starom kontinentu ne cvatu ruže.
Poziv Josipoviću
Ekonomska je kriza u nizu zemalja s kojima ćemo se uskoro naći u zajedničkom europskom društvu rezultirala masovnim prosvjedima i nemirima. Hrvatskoj zasad ne prijeti takav crni scenarij, no sve je više onih koji misle da bi se u cijelu priču trebao umiješati i šef države.
- Predsjednik Republike trebao bi sazvati izvanrednu sjednicu Vlade na temu teške socijalne situacije, na kojoj bi se ocijenilo što se zapravo događa i što se može učiniti da se stanje poboljša - zaključuje Lovrinčević.
Ipak, valja reći da će puno toga ovisiti o tome hoće li Vlada uspjeti u svojoj namjeri da pokrene investicije, kako one državnih poduzeća tako i privatne.
Pokretanje investicijskog ciklusa pokazalo bi se kao lijek za rješavanje barem dijela problema nezaposlenosti, a Hrvatsku bi, prvi put od 2008., vratilo na put ekonomskog rasta. U tom bi se slučaju zaustavio i pad standarda građana.
Dvaput više loših kredita građana
Hrvati već sada teško vraćaju ili ne vraćaju gotovo svaku sedmu kunu koju su im pozajmile banke, pokazuju podaci HNB-a s kraja prošle godine. Najteže je stanje s tvrtkama, koje muku muče gotovo sa svakim četvrtim kreditom, dok građani ne vraćaju ili vraćaju otežano svaku desetu kunu koju su posudili od banaka.
Gubitak posla, smanjenje prihoda i dubina gospodarske krize glavni su razlozi eksplozije loših kredita u Hrvatskoj. Usporedbe radi, krajem 2008. u kategoriju loših ulazilo je manje od pet posto kredita.
Iseljavanje visokoobrazovanih bit će pravi ekonomski tsunami
Opće osiromašenje i urušavanje životnog standarda uvelike priječi i provedbu reformi, bez kojih ne možemo naprijed. To se posebno odnosi na problem nezaposlenosti: s jedne strane, jasno je da bez liberalizacije radnoga zakonodavstva nije realno očekivati novi val zapošljavanja, dok su, s druge strane, takve promjene politički vrlo škakljive, posebno u uvjetima visoke nezaposlenosti. Mnogi nezaposleni izlaz će stoga potražiti u emigraciji.
- Hrvatskoj će se dogoditi iseljavanje, tako će se riješiti bar dio problema nezaposlenih. Naše će probleme rješavati vlade Njemačke, Austrije i Kanade. No, za razliku od prijašnjih valova iseljavanja, kada su odlazili uglavnom slabije obrazovani, sada će odlaziti visokoobrazovana radna snaga, što je ekonomski znatno pogubnije - kaže Lovrinčević.