Samo nekoliko tjedana trebalo je hrvatskoj reprezentativki Antoniji Sandrić (prije Mišura) da nesigurno tursko okruženje zamijeni novom europskom destinacijom. Nakon Samsuna i obala Crnog mora 29-godišnja Šibenčanka skrasila se na sjeveru Španjolske, u mirnom baskijskom gradiću Guernici. Tamo je potpisala ugovor s domaćim prvoligaškim klubom, u kojem je nekada igrala i Mirna Mazić, koji je trenutno treći u jakom španjolskom prvenstvu.
- Španjolsku sam prihvatila zbog velikih ambicija kluba, borit će se u Final Fouru kupa i među prva tri kluba su u Španjolskoj ligi. Bilo je tu i drugih opcija, ali ovu sam prihvatila. Mirna mi je pojednostavila odluku nahvalivši ih i nije mi žao - poručuje Antonija iz Baskije.
Odlazak u francuski Toulouse bio joj je prvi inozemni angažman, a ovaj u španjolskom malom klubu već treći izvan Lijepe Naše.
- Ovo je moja već četvrta sezona vani. Upoznaš druge kulture, jezike i načine života, ali i stil košarke. Osim igračkog iskustva, igranje u inozemstvu ima i drugih prednosti jer pričam francuski, španjolski razumijem jako dobro, jedino turski znam slabo, ha-ha.
Antonijina sadašnjost je po vlastitim riječima prilično lijepa.
- Prvi dojmovi u Španjolskoj su doista super. Uprava, trener i suigračice su me prihvatile kao svoju, jedna pozitivna i topla atmosfera zbog čega sam presretna. Uživam!
Trener Guernice Bizkai Gomez od hrvatske košarkašice ima velika očekivanja, tranziciju, energiju, ali i vanjski šut.
- Pa eto, to što je trener rekao novinarima je i meni rekao. Očekuje brzu igru, agresivniju obranu i trčanje kontranapada u čemu sam ja dosta jaka.
Da se Šibenčanka ekspresno snašla, svjedoče i činjenice. U svom debiju postigla je 16 poena, a zatim je u pobjedi nad Araskijem za čak 38 minuta ubacila 13 poena, uz 2 skoka i 2 asistencije.
- Moja prva utakmica nakon samo dva odrađena treninga, hvala dragom Bogu, bila je dobra, ali, nažalost, nismo dobili. Ali smo nakon toga igrali jako važnu utakmicu za ostanak na 3. poziciji i to u gostima i dobili u produžetku s dva razlike. Trener je bio zadovoljan jer smo igrali i disali kao ekipa.
Prilikom dolaska u Španjolsku tamošnji novinari podsjetili su da Antonija dolazi iz grada Dražena Petrovića. Nezaboravni Mozart s Baldekina i danas je nakon gotovo 30 godina igranja na Pirenejima jako popularan.
- Pa naravno, uvijek te pitaju odakle si, i naravno da ja uvijek, s velikim ponosom, naglasim da je to grad našeg Dražena Petrovića.
Plavokosoj košarkašici odgovara grad.
- Grad je super, ima dušu kao moj Šibenik, puno malih restorana u kojem možete isprobavat njihove delicije. Španjolska je katolička zemlja, što mi je bitno, pa mogu otići nedjeljom na misu. Bilbao je udaljen svega 20 minuta vožnje pa mi je time još draže.
Otvorili smo i bolnu temu - reprezentaciju.
- Naravno da mi je žao što se nismo uspjele kvalificirati na Eurobasket. Ipak smo često zadnjih godina nastupale na velikim natjecanjima, jer imamo kvalitetu, ali jednostavno nekad se stvari ne poklope baš onako kako bismo htjele. Ali, sve se događa s razlogom pa tako i to, svaka utakmica je bitna pa i ona kad mislimo da smo puno kvalitetnije. Jer na kraju zbog te jedne izgubljene utakmice protiv Nizozemske ne idemo na EP. Vratit ćemo se mi na veliko natjecanje, ja u to vjerujem, a znam da i ostale cure isto misle. Moj daljnji nastup za Hrvatsku nije upitan. Uvijek sam igrala za reprezentaciju, od svoje 14. godine, tako ću i nastaviti - kazala nam je na kraju Antonija, koja uživa u svom novom klubu.
Htjeli smo je pitati i za njen politički angažman (prije nekoliko godina izabrana je na listi HDZ-a u šibensko Gradsko vijeće), što misli o majčinstvu i ostalo. Ali, Antonija nas je ljubazno zamolila da te teme zaobiđemo.
- Previše se toga pojavljivalo po raznim medijima, ipak sam ja prvo sportašica - istaknula je Antonija.