Desa je nakon rata završila u Beogradu, postala prostitutka i porno glumica, a nakon više godina života u, najblaže rečeno, odurnim uvjetima, od svodnika je kupuje ratni veteran iz Hrvatske za 50.000 eura. Tako počinje ljubavna priča u Brešanovu najnovijem filmu “Nije kraj”, gdje se u glavnoj ulozi istaknula izvrsna srpska glumica
Nada Šajrgin.
Ljubav i prostitucija
“Nije kraj” nije film o prostituciji, ali je prostitucija vrlo bitan element bez kojeg bi priča bila neprepoznatljiva. Prostitucija kao tema ili samo dio priče stara je koliko i film, a glumice koje igraju prostitutke, čak i u doba najžešćeg konzervativizma, odmah postaju simboli erotičnosti - treba li nas to čuditi - i, dakako, slavne. Oscar, taj najpoželjniji pozlaćeni kipić u svijetu filma, “poštene žene” dobivaju puno teže nego “prostitutke”. Filmske dive Elizabeth Taylor i Jane Fonda, pa Charlize Theron i Kim Basinger osvojile su Oscare upravo glumeći prostitutke. Taylor je, zahvaljujući ulozi u filmu “Butterfield 8”, pokupila svojeg prvog Oscara.
Po drugi put prostitutka
Doduše, danas bismo njezin lik nazvali sponzorušom, no 1960. godine bili su puno oštriji prema djevojkama lakog morala. Desetak godina kasnije Jane Fonda je drugi put glumila pravu prostitutku te s ulogom u kriminalističkom filmu “Klute” dobila tu najprestižniju nagradu američke akademije.
Elizabeth Shue, Jodie Foster, Julia Roberts i Nicole Kidman, glumeći “dame noći”, nisu bile iste sreće. No, Julia se devedesetih, nakon filma “Zgodna žena” i uloge prostituke koja se najednom pretvara u Pepeljugu koja osvaja svog princa, uspjela nametnuti kao jedna od najbolje plaćenih hollywoodskih glumica.
Nicole Kidman s ulogom pariške prostituke iz kluba Moulin Rouge Oscara je 2001. godine teškom mukom preotela Halle Berry sa zapaženom ulogom u filmu “Monster’s Ball”. I Shirely MacLaine bila je nominirana za Oscara za ulogu Slatke Irme, pariške ljepotice noći sa zlatnim srcem i toplinom kojoj pravi muškarac ne može odoljeti. Ukratko, uloga prostitutke jedna je od najpoželjnijih uloga na filmu.
Tu ulogu uglavnom dobivaju ili privlačne i slavne glumice ili nove velike nade filmske industrije. Nije ništa drugačije ni u europskoj i azijskoj filmskoj industriji. Dovoljno je spomenuti divu Catherine Deneuve i film “Belle de Jour”, dobitnik Zlatnog lava, u kojem se prostituira žena iz situirane građanske obitelji željna uzbuđenja. Mlada ruska glumica Oksana Akinšina nakon švedskog filma o traffickingu “Ljilja zauvijek” dobila je mnoštvo uloga, barem desetak, i njezina je karijera procvala.
Zlatno srce
Zašto se scenaristi i redatelji uvijek iznova odlučuju pričati o kurvama zlatnog srca ili seksualnim predatoricama koje mogu uništiti život poštenim muškarcima? Zašto ih publika masovno gleda? Reklo bi se, seks sve prodaje. No, u tim filmovima seks nije uvijek u prvom planu, a često ga ni nema. Ima redatelja koji su prostituciju prikazali bez ikakvog glamura i iluzije, želeći javno progovoriti o onome što je još i danas tabu. U tome su uspjeli japanski redatelji Shohei Imamura i Seijun Suzuki.
Kod Shoheia Imamure u nagrađivanom filmu “Žena insekt” (1963.) protagonisticu odvode u vojnu jedinicu kako bi “opsluživala” vojnike. I Japanac Kenji Mizoguchi pedesetih se vrlo studiozno bavio problematikom prostitucije te isticao da zakonska zabrana protitucije neće spasiti žene.
Kinez Yonggang Wu 1934. godine snimio je vrlo realističan film ironičnog naslova “Božica” o samohranoj majci koja se prostituira za puko preživljavanje. Već spomenuti švedski film “Ljilja zauvijek” redatelja Lukasa Moodyssona bolno je realističan, pa briše svaku ideju prostitucije kao glamurozne, erotične. Ima i onih koji su lik prostitutke upotrijebili kao polazišnu točku bizarnih događaja, poput nekih filmova izvrsnog južnokorejskog redatelja Kima Ki Duka ili kontoverznog Španjolca Pedra Almodovara.
Bez uljepšavanja
Svim tim filmovima zajedničko je osnovno polazište: ženski lik postavljen kao ponižena prostitutka najlakše dočarava žensku ranjivost. Upravo suprotno, filmovi poput “Sjećanja jedne gejše”, “Plava Venera” s Marlene Dietrich, “Moulin Rouge”, ali i “Sin City” u kojem se istaknula tamnoputa Rosario Dawson u ulozi glavne prostitutke u Zabranjenom gradu, sugeriraju nestvarnu lakoću života lakih žena.
Nešto manje glamurozno obrađeni su životi povijesnih ličnosti koje su živjele od seksa ili ga koristile za određene svrhe, poput Venecijanke Veronice Franco u “Ljubavnici Venecije” s Catherine McCormack u glavnoj ulozi i Mate Hari u istoimenom filmu s velikom Gretom Garbo. U tim filmovima često je prisutna i ideja povezanosti prostitucije s protoemancipacijom, odnosno ženskom odlukom da će živjeti po svome bez obzira na društvena pravila i muškarce, što je rijetko utemeljeno u stvarnosti tih žena.
Nema ničega lijepog u iskorištavanju tuđeg tijela, komentirao je redatelj Dalibor Matanić hollywoodske filmove u kojima se prostitutke vrlo često prikazuje idealizirano, kao da u prostituciji postoji nešto romantično. Na žalost, uočio je Matanić, hollywoodski filmovi odaju dojam da je nanošenje boli drugome i držanje druge osobe protiv njezine volje nešto poželjno.
- Užasno brutalno zanimanje se mistificira, a tu nema puno ljepote i smatram da je ne treba tražiti u nečem tako mračnom. Prostitucija u realnosti je daleko od idealiziranog francuskog bordela s lijepom madam i njezinim jakim ženama koje se prostitucijom bave jer to same žele. Vrlo je upitno zašto se žene počinju time baviti, a najčešće su na to prisiljene kada više ne vide drugi izlaz. Mnogima još jedino to preostaje - objasnio je Matanić, redatelj koji je filmski lik studentice prostitutke u “Finim mrtvim djevojkama” (igrala ga je Jadranka Đokić) temeljio na poznatim, već istraženim pričama iz zagrebačke stvarnosti.
Matanić priznaje da ga ta tematika još zanima, filmski je poticajna, smatra, no nikako na “hollywoodski način”.
- Golica me da obradim temu tzv. legalnog eskorta, sponzoruše manekenke koja traži bogatog nogometaša za udaju. Zanima me zašto to čine? Jesu li na to bile prisiljene - najavljuje Matanić te dodaje kako sumnja da u bilo kojoj životnoj priči prostitutke postoji sretan kraj. Iako se Matanić odlučio prikloniti redateljima koji temu prostitucije prikazuju kakvom ona jest u stvarnosti, dakle azijskim i europskim filmašima, smatra da je jednu od najboljih interpretacija prostitutke dala Jodie Foster u legendarnom Scorsesejevu “Taksistu”. - Sve oko njezina lika vrlo je realno i dobro po-kazuje Ameriku sedamdesetih, a da ne spominjem da se mlada Jodie u toj ulozi izvrsno snašla - ustvrdio je Matanić. Među najgorim glumačkim interpretacijama prostituke istaknuo bih Juliju Roberts u “Zgodnoj ženi” jer i scenarij smatram nerealnim , gotovo iskrivljenim.
Jasminka Komar
Ljubav i prostitucija
“Nije kraj” nije film o prostituciji, ali je prostitucija vrlo bitan element bez kojeg bi priča bila neprepoznatljiva. Prostitucija kao tema ili samo dio priče stara je koliko i film, a glumice koje igraju prostitutke, čak i u doba najžešćeg konzervativizma, odmah postaju simboli erotičnosti - treba li nas to čuditi - i, dakako, slavne. Oscar, taj najpoželjniji pozlaćeni kipić u svijetu filma, “poštene žene” dobivaju puno teže nego “prostitutke”. Filmske dive Elizabeth Taylor i Jane Fonda, pa Charlize Theron i Kim Basinger osvojile su Oscare upravo glumeći prostitutke. Taylor je, zahvaljujući ulozi u filmu “Butterfield 8”, pokupila svojeg prvog Oscara.
Po drugi put prostitutka
Doduše, danas bismo njezin lik nazvali sponzorušom, no 1960. godine bili su puno oštriji prema djevojkama lakog morala. Desetak godina kasnije Jane Fonda je drugi put glumila pravu prostitutku te s ulogom u kriminalističkom filmu “Klute” dobila tu najprestižniju nagradu američke akademije.
Elizabeth Shue, Jodie Foster, Julia Roberts i Nicole Kidman, glumeći “dame noći”, nisu bile iste sreće. No, Julia se devedesetih, nakon filma “Zgodna žena” i uloge prostituke koja se najednom pretvara u Pepeljugu koja osvaja svog princa, uspjela nametnuti kao jedna od najbolje plaćenih hollywoodskih glumica.
Nicole Kidman s ulogom pariške prostituke iz kluba Moulin Rouge Oscara je 2001. godine teškom mukom preotela Halle Berry sa zapaženom ulogom u filmu “Monster’s Ball”. I Shirely MacLaine bila je nominirana za Oscara za ulogu Slatke Irme, pariške ljepotice noći sa zlatnim srcem i toplinom kojoj pravi muškarac ne može odoljeti. Ukratko, uloga prostitutke jedna je od najpoželjnijih uloga na filmu.
Tu ulogu uglavnom dobivaju ili privlačne i slavne glumice ili nove velike nade filmske industrije. Nije ništa drugačije ni u europskoj i azijskoj filmskoj industriji. Dovoljno je spomenuti divu Catherine Deneuve i film “Belle de Jour”, dobitnik Zlatnog lava, u kojem se prostituira žena iz situirane građanske obitelji željna uzbuđenja. Mlada ruska glumica Oksana Akinšina nakon švedskog filma o traffickingu “Ljilja zauvijek” dobila je mnoštvo uloga, barem desetak, i njezina je karijera procvala.
Zlatno srce
Zašto se scenaristi i redatelji uvijek iznova odlučuju pričati o kurvama zlatnog srca ili seksualnim predatoricama koje mogu uništiti život poštenim muškarcima? Zašto ih publika masovno gleda? Reklo bi se, seks sve prodaje. No, u tim filmovima seks nije uvijek u prvom planu, a često ga ni nema. Ima redatelja koji su prostituciju prikazali bez ikakvog glamura i iluzije, želeći javno progovoriti o onome što je još i danas tabu. U tome su uspjeli japanski redatelji Shohei Imamura i Seijun Suzuki.
|
|
Kod Shoheia Imamure u nagrađivanom filmu “Žena insekt” (1963.) protagonisticu odvode u vojnu jedinicu kako bi “opsluživala” vojnike. I Japanac Kenji Mizoguchi pedesetih se vrlo studiozno bavio problematikom prostitucije te isticao da zakonska zabrana protitucije neće spasiti žene.
Kinez Yonggang Wu 1934. godine snimio je vrlo realističan film ironičnog naslova “Božica” o samohranoj majci koja se prostituira za puko preživljavanje. Već spomenuti švedski film “Ljilja zauvijek” redatelja Lukasa Moodyssona bolno je realističan, pa briše svaku ideju prostitucije kao glamurozne, erotične. Ima i onih koji su lik prostitutke upotrijebili kao polazišnu točku bizarnih događaja, poput nekih filmova izvrsnog južnokorejskog redatelja Kima Ki Duka ili kontoverznog Španjolca Pedra Almodovara.
Bez uljepšavanja
Svim tim filmovima zajedničko je osnovno polazište: ženski lik postavljen kao ponižena prostitutka najlakše dočarava žensku ranjivost. Upravo suprotno, filmovi poput “Sjećanja jedne gejše”, “Plava Venera” s Marlene Dietrich, “Moulin Rouge”, ali i “Sin City” u kojem se istaknula tamnoputa Rosario Dawson u ulozi glavne prostitutke u Zabranjenom gradu, sugeriraju nestvarnu lakoću života lakih žena.
|
|
Nešto manje glamurozno obrađeni su životi povijesnih ličnosti koje su živjele od seksa ili ga koristile za određene svrhe, poput Venecijanke Veronice Franco u “Ljubavnici Venecije” s Catherine McCormack u glavnoj ulozi i Mate Hari u istoimenom filmu s velikom Gretom Garbo. U tim filmovima često je prisutna i ideja povezanosti prostitucije s protoemancipacijom, odnosno ženskom odlukom da će živjeti po svome bez obzira na društvena pravila i muškarce, što je rijetko utemeljeno u stvarnosti tih žena.
Nema ničega lijepog u iskorištavanju tuđeg tijela, komentirao je redatelj Dalibor Matanić hollywoodske filmove u kojima se prostitutke vrlo često prikazuje idealizirano, kao da u prostituciji postoji nešto romantično. Na žalost, uočio je Matanić, hollywoodski filmovi odaju dojam da je nanošenje boli drugome i držanje druge osobe protiv njezine volje nešto poželjno.
- Užasno brutalno zanimanje se mistificira, a tu nema puno ljepote i smatram da je ne treba tražiti u nečem tako mračnom. Prostitucija u realnosti je daleko od idealiziranog francuskog bordela s lijepom madam i njezinim jakim ženama koje se prostitucijom bave jer to same žele. Vrlo je upitno zašto se žene počinju time baviti, a najčešće su na to prisiljene kada više ne vide drugi izlaz. Mnogima još jedino to preostaje - objasnio je Matanić, redatelj koji je filmski lik studentice prostitutke u “Finim mrtvim djevojkama” (igrala ga je Jadranka Đokić) temeljio na poznatim, već istraženim pričama iz zagrebačke stvarnosti.
Matanić priznaje da ga ta tematika još zanima, filmski je poticajna, smatra, no nikako na “hollywoodski način”.
- Golica me da obradim temu tzv. legalnog eskorta, sponzoruše manekenke koja traži bogatog nogometaša za udaju. Zanima me zašto to čine? Jesu li na to bile prisiljene - najavljuje Matanić te dodaje kako sumnja da u bilo kojoj životnoj priči prostitutke postoji sretan kraj. Iako se Matanić odlučio prikloniti redateljima koji temu prostitucije prikazuju kakvom ona jest u stvarnosti, dakle azijskim i europskim filmašima, smatra da je jednu od najboljih interpretacija prostitutke dala Jodie Foster u legendarnom Scorsesejevu “Taksistu”. - Sve oko njezina lika vrlo je realno i dobro po-kazuje Ameriku sedamdesetih, a da ne spominjem da se mlada Jodie u toj ulozi izvrsno snašla - ustvrdio je Matanić. Među najgorim glumačkim interpretacijama prostituke istaknuo bih Juliju Roberts u “Zgodnoj ženi” jer i scenarij smatram nerealnim , gotovo iskrivljenim.
|
‘U prostituciji ne treba tražiti ljepotu’
|
Jasminka Komar