Bude li sve kako sad izgleda, Eduardo Carvalho u srijedu će zadnji put stajati na Dinamovim vratima. Na terenu s kojega ga i pamtimo otprije dvije godine; bila je ta utakmica protiv Red Bulla, zapravo, cijela Eduardova era u Dinamu sažeta u 90 minuta. Modri su izgubili 2:4, on je s nekoliko maestralnih obrana spriječio teži poraz. Međutim, svejedno, bilo je onih nezadovoljnih, jer branio je dobro nakon 4:0, prije toga nije bio na istoj razini.
Kažemo, čitave i dvije i pol sezone u jednoj utakmici, jer uvijek su oko njega bile polemike, je li doista kvaliteta za Dinamo, je li opravdao ono zbog čega je došao. Sjetimo se, u Moldeu je obranio kazneni udarac, ali je dva bez veze skrivio. U Pireju je također obranio udarac s bijele točke, ali je možda kod oba gola domaćina mogao bolje reagirati. Nećemo ni spominjati onaj gol koji mu je Olympiacos zabio u Maksimiru, u bliži kut, gol koji je, praktički, Dinamo udaljio od snova o europskom proljeću, gol koji nije smio primiti. I gol koji je još uvijek najjača asocijacija na njegove utakmice u Dinamovu dresu. Bilo je odličnih obrana, nesumnjivo, ali taj gol, u svijesti Dinamova navijača, ipak je najnezaboravniji trenutak. Premda, jedna, samo jedna velika, odlučujuća obrana u Salzburgu mogla bi prebrisati taj crni trenutak, obrana vrijedna Lige prvaka sigurno bi učinila mnogo da Eduardo napusti Maksimir kao junak.
Pogreške u zaborav
- Znam da je s golmanima tako, uvijek nas pamte po jednoj pogrešci, dulje se pamti neki primljeni gol nego velika obrana. S time se nosimo i nastojimo što prije zaboraviti loše stvari i u svakoj novoj utakmici biti što bolji. Samo tako možemo naprijed - rekao nam je u jednom od svojih intervjua Eduardo, koji nikad nije djelovao kao netko koga će pogreška ili kiks-gol izbaciti iz takta. Barem ne jako.
Prihvaćao je to kao specifičnost svog posla, ali u Dinamu je oduvijek tako, jedna lopta, jedna greška, mogu biti kobne za čitavu sezonu. Tako je bilo s njim i Olympiacosom. Dvaput ga je zbog lošije forme, u protekle dvije godine, Zoran Mamić posjeo na klupu i dao šansu Ježini. Ipak, kad je Dinamov trener trebao presuditi tko će mu biti “jedinica”, odlučio se za Eduarda. Kao i Cico Kranjčar ovoga ljeta, čim je Eduardo rekao da će barem do kraja kvalifikacija ostati u Maksimiru, Kranjčar se odrekao Ježine i poslao ga u drugu momčad. Iako, prekršaj koji je počinio, objektivno, nije bio za “najstrožu kaznu”.
Međutim, ovoga je ljeta Eduardo jedan od najboljih Dinamovih igrača. Pouzdan, siguran, vođa na terenu, zamjenik kapetana, koji je u više navrata imao i kapetansku vrpcu na ruci. Svakako, jedan od najzaslužnijih što Dinamo u prvom susretu nije izgubio od Red Bulla, obrana Hintereggerova udarca glavom s pet metara bila je prava bravura. Možda i najbolja obrana u njegovu mandatu u Dinamu. Jedna od najvažnijih sigurno, obrana koja je Modrima ostavila velike izglede za Ligu prvaka u uzvratu. Imao je još dvije-tri odlične reakcije u Maksimiru, bez dvojbe, ovog ljeta pokazuje najbolju formu otkad je u Dinamovu dresu.
Treći u Chelseaju
I, bude li sve normalno, kako bi trebalo biti, Eduardo će već krajem tjedna biti u Londonu, u ulozi trećeg vratara Chelseaja, Dinamova vrata prepustit će Adrianu Šemperu. Krenut će nova era u kojoj će mladi golman dobiti priliku prezentirati svoj ekstra talent na domaćem i inozemnom planu. Ali, prije toga, Eduarda čeka “labuđi pjev” u Salzburgu. Okitio se ljetos naslovom europskom prvaka s Portugalom, sad može zasjati kao čovjek koji će Dinamu donijeti još jednu Ligu prvaka, njegova uloga u Salzburgu može biti ključna, jedna obrana ili jedna greška mogu presuditi kakva će nadalje biti Dinamova sezona. Prije dvije godine branio je jako dobro na tom travnjaku, zašto ne bi i ovaj put, sad kad je u velikoj formi? Naravno, ne nakon 4:0, ranije, odmah otpočetka!
- Naš san traje, sad nas čekaju utakmice karijere. Dat ćemo sve od sebe da vidimo još jednom Ligu prvaka - rekao je Eduardo nakon pobjede u Tbilisiju, kojom je Dinamo osigurao play-off. Analogno tome, ova u Salzburgu je utakmica karijere, utakmica generacije, sigurno.