Ako je Ivajlo Petev u Zagrebu očekivao dobrodošlicu i srdačnost, na pogrešnom je mjestu! Mediji su ga dočekali na nož, uostalom kao i svojedobno Osvalda Ardilesa, koji je u Ligi prvaka u epskoj utakmici remizirao na Old Traffordu i smijenjen je nakon poraza od Uniteda u Zagrebu (1-2). Peteva su novinari častili ružnim i podmuklim atributima, lijepili su mu etikete da je šarlatan i blefer, a da još nije ni zakoračio na maksimirski teren.
Ivajlo Petev je došao u jednu čangrizavu sredinu, koja pamti velike rezultate, velike pobjede i velike igrače. Ovdje je titule osvajao najveći motivator Ćiro Blažević, Dinamom je kormilario najveći taktičar našeg doba Tomislav Ivić, jednom davno ovdje su bili i treneri Bayerna Branko Zebec i Zlatko Čik Čajkovski. I zato je zagrebačka nogometna publika izbirljiva i kritična prema imenu Ivajla Peteva. Kaj bu taj Bugar?
On nije Einstein modernog nogometa, ne tražite u njemu Guardiolu ili Ancelottija, ponajviše zbog toga jer nema ni Davida Silvu, Kevina de Bruynea, Thomasa Müllera ili Lewandowskog, on ima jedan vrlo skromni nogometni kadar i nabrušene kritičare, njegove metode bit će pod mikroskopom i to zbog činjenice da je stranac, kojih je u Dinamu već ionako previše.
Međutim, ja mu vjerujem! Podsjeća me na doktora za mentalne slabosti, koje su se “nakotile” u Dinamu, snažne je personalnosti i snažnog mišljenja. Naravno, puno toga ovisi i o “savjetniku”, čija je dinamika smjenjivanja trenera - zastrašujuća, i koji obožava lutke na koncu. Ali, da Ivajlu Petevu treba vjerovati, uvjerio me i poznati bugarski novinar Rumen Pajtašev, kojega već godinama susrećem na svjetskim i europskim prvenstvima i do čijeg mišljenja držim.
- Ivajlo Petev je nesumnjivo dobar trener. Njegov karakter sam upoznao kada je preuzeo Ludogorec u drugoj ligi, uveo ga u prvi rang natjecanja i odmah osvojio bugarsko prvenstvo. Smijenjen je, ali jasno vam je da su gazde nogometnih klubova na našim meridijanima nervozni, bahati i nagli tipovi. Kada su ga pozvali u Levski, huligani su ga svukli na press konferenciji i to je jedna od njegovih mrlja u biografiji. Otkazao je reprezentaciji, koja nema perspektive, sam je platio odštetu od 25.000 eura, što je također hrabrost. Kao izbornik je shvatio da pored Francuske, Nizozemske, Švedske, Bjelorusije i Luksemburga nema perspektive.
U nogometnom smislu?
- Dobar je taktičar, nije od velikih emocija, razložan je i miran čovjek, za Dinamo je dobar izbor. Istina, ne znam je li pametno da je krenuo grlom u jagode, da je bez upoznavanja i dublje pripreme prihvatio voditi momčad protiv Hajduka, možda je trebao čekati. I još jedna važna stvar; nije incidentan tip - zaključio je svoju opservaciju Rumen Pajtašev, sasvim drukčije od novinarskih jurišnika, koji su se natjecali u naslovima: “Hvala Bogu da smo ga se riješili i još zaradili 25.000 eura...”
Nije ni skup, Mamić ga je “nabavio” za 250.000 eura, što je uobičajena plaća svih Dinamovih trenera. Talijan Prandelli bio bi puno skuplji, oko 600.000 eura po sezoni, ali, ni bivši izbornik talijanske reprezentacije nije bio dugo bez posla, angažirala ga je Valencia.
Juventus je bio Dinamov “skidajte se do kraja” i Dinamo se razgolitio; danas igra najlošiji nogomet u Ligi prvaka. Dolaskom Ivajla Peteva, nadam se, više neće biti igre skrivača iza odlaska Marka Roga i Marka Pjace i iza imidža Cice Kranjčara. Sada ste sami, ne igrate protiv Juventusa već protiv Hajduka, reći ćete istinu o sebi. Zaslužujete li milijunske ugovore, dok donji dio HNL nema ni za kruh? Ne zaboravite, osim novog trenera, na tribine su se vratili i navijači i oni će biti “čekić”, kojim biste mogli dobiti po glavi...
Najvažniji posao Ivajla Peteva je podići s poda Antu Ćorića, njegova nogometna renesansa značila bi Dinamov povratak u sedlo. Iako se sve češće pitam; nije li on kao Wayne Rooney za Josea Mourinha, uteg za Dinamo? I Ćorićev oporavak će biti pod mikroskopom i nadam se da se više neće samo pisati o zanimaju Liverpoola ili Manchester Cityja, već i o njegovom nogometnom majstorstvu. Ako je Petev stručnjak, kakvog su mi predstavili, on će učiniti Ćorića igračem. Svi dosadašnji treneri u tome nisu uspjeli.
Najteže će u Zagrebu steći karizmu, pored pokojnog Josipa Kužea to nije moguće. On je heroj maksimirskog sjevera i usudili bismo se reći; za vrijeme dok je Kuže bio trener, Dinamo je posljednji put igrao dobar nogomet. Kasnije je bilo velikih pobjeda, poput Mamićeve nad Arsenalom, kada je Dinamo igrao vrlo zrelo, ali, nikad tako dobro kao dok je marširao Kuže.
Zauvijek jedan od njih! Ali, Ivajlo Petev nije u Zagreb došao se natjecati s Ćirom i Barićem, koji će mu biti i najžešći kritičari, niti Kužeovom karizmom, on je tegljač, koji treba sustići Rijeku, koju Dinamov trener jedva nazire dalekozorom...