Ante Ćorić (19) mogao je uz Marka Roga i Marka Pjacu biti velika zvijezda ljetnog prijelaznog roka. Imao je raznih ponuda, između ostalih željeli su ga Manchester City, Liverpool, Porto, Borussia Dortmund...
To je već stara priča, o njoj se dosta pisalo. Ćorić je ostao u plavom klubu, a bivši trener Zlatko Kranjčar najavio je da će oko tog mladića graditi momčad, da je on taj koji treba postati vođa momčadi.
Samo jedna utakmica
Međutim, od toga nije bilo ništa. Ne da Ćorić nije postao vođa momčadi, već se taj super talentirani igrač, veznjak fantazist polako gasi. Na posljednjoj utakmici s Lokomotivom, trener Sopić ga je izvadio iz igre već nakon 45 minuta... Statistika zaista ponekad ne otkriva sve i može navesti na krivi put i loš zaključak, ali u slučaju Ante Ćorića zaista je zanimljiva i može biti odrednica za neka promišljanja.
Dakle, ove sezone Ćorić je u HNL-u i u Europi odigrao samo jednu kompletnu utakmicu, svih 90 minuta odigrao je samo protiv Slavena Belupa u Maksimiru! Na svim ostalim ogledima izlazio je ili ulazio u igru! Na dosadašnjem Dinamovu europskom putu odigrao je samo 194 minute... Zašto je napisano “samo”? Pa zbog toga što igrač za kojeg su u Maksimiru izvjesili prodajnu cijenu od oko 20 milijuna eura ne može imati takvu statistiku. Takvu slabašnu statistiku.
Mlađahni Ante je od početka sezone kao kuglica flipera, stalno se odbija od klupe za pričuve do travnjaka i obratno. Kad pogledamo cijenu koja se za njega traži, te njegove mlade godine, može se ustvrditi da je Ćorić najskuplja pričuva na svijetu u tim godinama! Mora se, naravno, i ustvrditi da njegove igre nisu na razini onih koje je javnost očekivala, s obzirom na bogomdani talent, s pravom se traži više, bolje, jače...
Gdje je zapelo kod Ćorića? Da se odmah razumijemo, taj mladić je zaista nogometni majstor, tu nema dvojbe i nije upitno. Također, sasvim je jasno da je tek počeo sazrijevati, s 19 godina se ne može, osim kod posebnih izuzetaka koji potvrđuju pravilo, biti stalno među najboljima u momčadi, biti lider, jer nogometna mladost je podložna oscilacijama. Tako da, s jedne strane, ovosezonske slabije partije ne trebaju značiti ništa posebno, možda tek jednu malu krizu, etapu u razvoju. Konačno, Ćorić je “čista desetka”, klasični playmaker, centralni vezni igrač, a znalo ga se seliti u veznoj liniji, posebno na lijevu stranu, što ipak nije njegov forte.
Ali čini se da pravi problem leži negdje drugdje, te da ga ne treba tražiti u nogometnom znanju i vještinama koje Ćorić posjeduje u velikim količinama. Priča ima dublje korijenje, a počela je onog trenutka kad je Ante sazvao onu press konferenciju u obiteljskom kafiću i kazao kako želi otići iz Dinama, kako drži da u Maksimiru više nije potreban. Bilo je to, vjerojatno znate, u vrijeme Zorana Mamića kad mladić nije bio zadovoljan svojim statusom. Nakon toga sve se izgladilo, Ante je ostao u plavom domu, ali nije sve bilo prebrisano krpom, nije se krenulo ispočetka, neke stvari nisu zaboravljene.
Nema optimizma
Odnos kluba i Ante Ćorića ostao je nekako nategnut, negdje u zraku stalno tinja neko nezadovoljstvo, kao da tu nema sreće, kao da mladić jednostavno ne uživa u tom okruženju. Sve nekako djeluje kao brak u kojem partneri leže u bračnom krevetu, ali jedan drugome okrenu leđa. Po našem sudu, to je najveći problem ovosezonske priče tog mladog igrača, priče koja u ovom trenutku ne nudi neki optimizam. Kako to vole kazati nogometni treneri, “problem je u glavi”.
Ne u nogama... A to se često jako teško rješava. Iako volimo kazati kako bi Dinamo svoju strategiju i viziju trebao graditi na domaćim dečkima, kako bi se trebao stvarati “domaći Dinamo”, u ovom slučaju nekako se čini da bi možda danas-sutra bilo najbolje za sve da Ante Ćorić što prije karijeru nastavi u inozemstvu. Možda se varamo, možda je to pogrešan sud, ali nekako se čini da nije...