Čovjek koji je pokorio HNL, drugi inozemni trener u povijesti našega prvenstva koji se okitio naslovom prvaka. Prvi je bio Vahid Halilhodžić, drugi je, eto, Matjaž Kek. Slovenca mnogi doživljavaju kao ozbiljnog, čak i preozbiljnog tipa, koji ne diže glavu od nogometa, kojemu se svijet vrti samo oko taktike i idućeg suparnika. No s kim smo god razgovarali, Keka su nam opisivali kao sasvim drugačijeg lika, čovjeka širokih afiniteta i interesa.
Primjerice, nije tolika nepoznanica da je Rijekin trener veliki ljubitelj vina. U svojoj kući u Mariboru ima i vinoteku, a njegovi prijatelji kažu da je toliki poznavatelj vina da bi komotno mogao raditi kao sommelier. U Opatiju, gdje živi otkako je na riječkoj klupi, znaju mu doći upravo prijatelji vinari iz Slovenije i onda se druže na čašici razgovora, s odmakom od nogometa, guštajući u božanskoj tekućini.
Nekad davno, dok još ni približno nije bio tako poznat u nogometu, Matjaž Kek bio je i radijski voditelj. Osim nogometa i vina, treća mu je ljubav jazz, pa je na jednoj radiopostaji puštao uglavnom tu vrstu glazbe. I imao dobre kritike, ali put ga je ipak odveo dublje u nogomet, kojemu se potpuno posvetio. Nogometaš je bio dobar, ne tako uspješan kao trener, premda, reći se nam slovenski kolege, ozljede su također odigrale veliku ulogu u toj priči.
Predložio Keka
- Ja sam ga trenirao i mogu reći da je već kao igrač pokazivao liderske osobine. Zato ga i jesam izabrao za svoga pomoćnika u Mariboru, kad je završio karijeru, postao mi je desna ruka i na klupi. Tako je sve krenulo - priča Bojan Prašnikar, koji je najzaslužniji za Kekovu trenersku karijeru, ali i za njegov dolazak u Rijeku. Naime, nije tajna da je Prašnikar bio jedan od prvih izbora riječke struke, Srećko Juričić nazvao ga je i pitao bi li želio doći na tadašnju Kantridu.
- Razgovarali smo ugodno i iskreno. Rekao sam da sam baš bio na operaciji i da nisam spreman za rad, a onda smo u razgovoru došli do Keka kao idealnog trenera za Rijeku. Dalje znate - kaže Prašnikar, koji i Keka igrača prikazuje kao vrlo važnu kariku u tadašnjem Mariboru s kraja devedesetih.
- Imao je već tada vrhunske komunikacijske sposobnosti, sjajno je surađivao sa svima, imao je liderske osobine. Kao igrač na terenu počeo je u napadu, zatim se, kako mu je karijera odmicala i bližila se kraju, pomicao prema zadnjoj liniji. Igrao je zadnjeg veznog, potom i libera. Imao je odličan pregled igre, bio je inteligentan, discipliniran igrač, a posebno ga je krasio jak, topovski udarac. Koliko se sjećam, znao je zabijati iz slobodnjaka, to mu je bila specijalnost.
10 godina u Austriji
Igrao je Kek čak 10 godina u Austriji, prvo u Spittalu, gdje je svlačionicu dijelio s legendarnim Branom Oblakom, koji je tada završavao karijeru, a potom i u GAK-u. Vratio se u Maribor 1995, kad se tamo počela stvarati momčad koja je potom igrala i u Ligi prvaka. Njegov karakter možda će najbolje oslikati jedan detalj s utakmice Maribora i Olimpije, najvećih slovenskih rivala. Kad su navijači Olimpije Green Dragonsi u teren bacili baklju, Kek ju je uzeo i vratio nazad na suparničku tribinu. Dakako, Ljubljančani su mu to zamjerili, dugo u glavnom gradu nije bio baš omiljen lik. Ipak, kao izbornik koji je Sloveniju 2010. odveo na Svjetsko prvenstvo preko moćne Hiddinkove Rusije imao je simpatije čitave Slovenije, pa tako i nogometnih ljubitelja u Ljubljani. Bio je taj plasman u JAR veliki uspjeh, naravno, Slovenija je tamo pobijedila Alžir, bila i blizu plasmanu u drugi krug.
Smijenio ga Čeferin
No, svejedno, Kek nije ostao izbornik, a jedan od krivaca bio je i današnji UEFA-in predsjednik Aleksander Čeferin. Keku je naime istjecao ugovor, atmosfera oko reprezentacije nije bila najbolja i današnji Rijekin trener bio je ionako vrlo blizu odluci da nakon SP-a ode s klupe. A Čeferin je tu odluku ubrzao jer je u svojoj kampanji za dolazak na mjesto predsjednika Saveza kao glavni zadatak isticao povratak Srečka Kataneca na klupu reprezentacije. Koliko je god Kek tada bio obožavan zbog plasmana na SP i igara na njemu, Katanec je i dalje bio glavna trenerska zvijezda i autoritet. Kažu upućeni da je razgovor Čeferina i Keka trajao kratko, da su stisnuli ruke jedan drugome i potom je Kek otišao drugim putem.
Prijatelj Zahović
Inače, zanimljiva je jedna anegdota iz Kekove ere u Mariboru. Kad je Prašnikar otišao s klupe, Kek je, kao njegov pomoćnik, preuzeo funkciju i tri godine bio trenerom Maribora. Maribor je tada polako padao u tešku financijsku situaciju, nije bio tako moćan kao nekoliko godina ranije i 2004. su najradikalniji Mariborovi navijači tražili da Kek odstupi s mjesta trenera. Vikali su mu svašta i s tribine, nosili transparente protiv njega, a onda su otišli i korak dalje. Naime, Kek je poručio da tko god ima nešto prigovoriti dođe osobno i kaže mu to u lice, a navijači su ga poslušali. Došli su na stadion, zaključali se zajedno s njime u kancelariju i dva je sata trajalo natezanje koje je okončano tek dolaskom policije. Kek je odbio odstupiti pod navijačkom prisilom, no mjesec dana kasnije ipak je otišao s klupe, ostavivši Maribor na devetom mjestu.
- Tada sam naučio lekciju. Bio sam glasan pa sam dobio svoje - kazao je nekoliko godina poslije Kek. Poslije se više nije vraćao u Maribor kao trener, premda nam slovenski kolege kažu da ga je Zlatko Zahovič nedavno zvao u Ljudski vrt. Prije no što je odlučio angažirati Krunu Jurčića, Zahovič je okrenuo broj Matjaža Keka.