Čuli smo da je među zadnjima otišao sa stadiona, zaštitari su već gasili svjetla, Maksimir je spuštao zavjesu na još jednu “normalnu” europsku utakmicu. A Ante Ćorić tek je krenuo kući, sam sa svojim mislima. Razočaran što ni protiv Seville nije upisao nijednu minutu.
Eto, za petnaestak dana proći će čitava godina od one utakmice u Pireju, nakon koje je razočarani Ćorić objavio kako odlazi iz Dinama jer ovdje nema dovoljnu minutažu. Dosta se toga promijenilo, samo je Ćorićevo razočaranje ostalo isto. Očekivao je da će igrati, imati barem ponešto minuta, pogotovo kad je u Koprivnici izišao prije kraja, no Ćorić je utakmicu odgledao s klupe.
Priča ide kraju
Puno je toga napisano o Anti Ćoriću, specifičnom odnosu njega i kluba, natezanjima i zahtjevima, raznoraznim pričama... Ne treba sve to ponavljati. Stoji i dalje teza da Ćorić ne može biti pretplaćen na išta, da svojim igrama i formom dosad i nije zaslužio imati zajamčeno mjesto u momčadi, da mora pokazati i davati više. Ali i da svi trebaju poduzeti nešto da taj talent konačno eksplodira, ne samo sportski, već i strateški je zadatak Ivajla Peteva probuditi Antu Ćorića.
Ante Ćorić Dinamo
Stoga je dodatno iznenađujuća odluka da Ćorić ne dobije ni sekundu, iako su većinu momčadi činili njegovi vršnjaci ili momci tek koju godinu stariji od njega. Mnogi od njih i manje iskusni. Ako je odluka kluba da u prvi plan gura dojučer golobrade mladiće, tu bi negdje trebalo biti mjesta za Ćorića, zar ne? Osim ako... Ma, teško je pomisliti da su se i Dinamo i Ćorić pomirili kako tu više nema spasa, kako su digli ruke jedni od drugih i da će Ćorić na zimu ipak napustiti Maksimir.
Ali, ovaj Dinamo kakav je istrčao protiv Seville doista izgleda kao poruka. Kao neki test za “Dinamo budućnosti”. Mladići plus Schildenfeld, Soudani i Fernandes. Naravno, ako baš svi od njih ostanu. Pivarića i Machada Petev je odlučio odmoriti (!), ali i taj se detalj uklapa u priču o “tajnoj oporuci”, jer i hrvatski reprezentativac i Portugalac na zimu bi mogli napustiti svlačionicu.
Sosin najdublji pečat
Na sve to i rana ozljeda Antolića, umjesto koga je ušao Fiolić. Još jedna kockica mozaika o “bivšem” i “sadašnjem”. Prvi smo put gledali taj sastav, vjerojatno ne i zadnji put, tendencija je i trenera Peteva i kluba ‘gurati’ ih što više u prvi plan. Bez obzira što su pojačanja na zimu neizbježna i što ćemo na proljeće opet u svlačionici imati dosta novih igrača.
A kako su odigrali ti koji su zamijenili Pivarića, Machada, Jonasa, Ćorića? “Mali” Sosa od svih njih ostavio je najbolji dojam, da je onaj udarac odsjeo u mreži, bio bi to jedan od najljepših golova koje smo vidjeli ua Maksimiru zadnjih o-ho-ho godina.
Josip Pivarić
Pavičić je i dalje u “jednoj brzini”, nikako da doda gas i spoji dvije-tri dobre utakmice (može li to), Knežević se trošio trkom, od njega uvijek očekujemo dozu kreative. Fiolić je ušao motiviran, imao dva napadačka pokušaja iz kojih se na kraju nije “rodilo” ništa.
Strašno puno posla
I, još jedan detalj koji otkriva smjer u kojemu idu Modri. Izlaskom Domagoja Antolića kapetansku je vrpcu preuzeo Filip Benković. Stasiti stoper svakim danom kao da preuzima ulogu Ante Ćorića, inače svog velikoj i najboljeg prijatelja. Predodređen da, dok je ovdje, bude vođa “novog vala”. Sve više Benković postaje prva mlada zvijezda, dečko kojega u Maksimiru ističu kad god mogu. Ponašanjem, odgojem, igračkim predispozicijama, on ima potencijala biti “taj”.
Očito je da mu je ta “rola” u Dinamu namijenjena, nije slučajno baš on nosio vrpcu oko ruke. Ispalo je da je baš on pogriješio kod Sevillina pogotka, također kao dokaz da je pred Petevom puno posla, tone potrošenih živaca da ovu momčad dovede na zavidnu, očekivanu razinu! Vremena nema puno jer, koliko god je on kratko ovdje i nije kriv za anomalije, rezultat i dojam uskoro će biti sve bitniji. Kao i sadašnjost, a ne budućnost.