Nije lako imati 19 godina i biti jedan od najpoželjnijih nogometnih talenata na svijetu. Ante Ćorić to već dvije-tri godine osjeća iz prve ruke. Kada ga gledate izbliza, vidjet ćete vesele oči, ali i tihu, povučenu, gotovo sramežljivu narav. A već neko vrijeme priča se da je svojeglav dečko, često bahat, da prkosi trenerima, direktorima, predsjednicima, da bećari, da slabo trenira, da ga vode novci, da je nesretan u Dinamu...
Što je istina, pokazat će vrijeme, i to vrlo brzo, ali Ante Ćorić je odgojen dečko, vidi se da je živio nekoliko godina u Austriji, tečno govori engleski i njemački. Kada ponovno ode van, ponosit ćemo se njegovim kvalitetama. Do tada ne smijemo zaboraviti da mu je samo 19 godina, da živi pod često nemogućim pritiscima i da mu nije lako. Na koncu, nikako nemojmo zaboraviti da je neizmjerno talentiran, da ne postoji ni stručnjak ni navijač koji to neće odmah podvući. A talente treba njegovati, pažljivo i strpljivo, jer malo je takvih...
Nemam slobodu u igri
Krenimo, međutim, redom. Prije gotovo godinu dana javno ste iskazali veliko nezadovoljstvo onim što doživljavate u Dinamu? Kako danas gledate na taj istup, je li vam pomogao ili vam je donio više štete?
- Tada sam istupio jer se skupilo jako puno negativnih stvari oko mene. Imao sam neke dogovore s klubom koji nisu bili ispoštivani, osjećao sam i neprimjereni ljudski odnos prema meni i smatrao sam da je to pošteno reći svima. Prije tog istupa pokušavao sam u klubu razgovorom riješiti probleme, ali nije bilo pomaka. Je li mi taj istup pomogao? Danas takvih problema nemam...
Danas ste zadovoljni tretmanom koji imate u klubu i momčadi?
- Odnos je u redu, nisam sretan minutažom, ali to je već stvar trenera, a ne kluba. I prije godinu dana jasno sam istaknuo da ne istupam zbog minutaže, nju nikako ne bih želio zasluživati riječima za medije, nego isključivo radom i znanjem.
Već smo bili na novom pitanju kada se Ante još jednom vratio na istup koji je tada bio digao veliku prašinu.
- Nikada nikome nisam rekao da želim otići iz Dinama, što mi i danas neki podmeću. Borio sam se za stvari koje, barem po mom mišljenju, nisu bile u redu, a nikako ne za odlazak. Da jednom zaključimo i tu temu.
Jeste li zadovoljnim svojim igračkim napretkom u tih godinu dana?
- Dijelom jesam, mislim da sam tjelesno značajno spremniji nego što sam bio prošle jeseni, te da sam napravio pomak u fazi obrane, što je, navodno, moja slaba točka u igri. Nisam zadovoljan napretkom u samoj igri, mislim da sam u ovim godinama morao napraviti veći iskorak.
Gdje je problem, zašto niste?
- Teško je reći, tu sam sigurno subjektivan, ali u tih godinu dana nisam dobio veću slobodu ili veće ovlasti na utakmicama, ne osjećam slobodu ni na treninzima, a bez toga se teško opustiti i pokazati sve što znaš.
Pretpostavljamo da vam treneri ne daju slobodu?
- Rekao bih da mi treneri nekako ne vjeruju, barem ne dovoljno da mi daju slobodu.
Jeste li pričali s trenerima na tu temu? Kranjčar je ljetos jasno rekao da će momčad dati vama u ruke, da ste vi taj ključni igrač?
- Pričao sam s trenerom Kranjčarom i meni je to govorio u nekoliko navrata. No, onda bi došla utakmica, a ja bih ostao na klupi.
Je li vam Kranjčar objasnio zašto ste ostali na klupi, umjesto da budete “desetka” na terenu?
- Nije... Nakon što bi me ostavio na klupi uglavnom nismo razgovarali.
Jeste li ga probali pitati što nije u redu, zašto je promijenio mišljenje?
- Nisam... Ja sam ipak među najmlađim igračima u momčadi, imam tek 19 godina i mislim kako nije u redu da pitam trenera zašto sam na klupi. Trener je imao svoju viziju, a moje je da to poštujem i da je radom probam promijeniti, ako mi već ne paše.
Petev ima jako raznovrsne treninge
I Sopić je nakon Kranjčara govorio da će oko vas graditi igru?
- I s njim sam pričao na tu temu, ponovio je to i meni, ali protiv Juventusa mi nije bilo mjesta ni na klupi.
Dobro, prije toga vas je zamijenio već u poluvremenu protiv Lokomotive, uz objašnjenje da niste na terenu radili ono što je bilo dogovoreno?
- To sam pročitao, ali meni nije ništa rekao, a ja opet nisam pitao...
Kako stojite s Petevom?
- S njim stalno pričam, to mi se jako sviđa, jer znam da imam 19 godina i da još jako puno toga tek moram naučiti. Lakše je kada ti trener riječima ukazuje na stvari koje radiš loše ili koje radiš dobro. Kod Peteva su treninzi raznovrsni, užitak je trenirati.
No, i kod njega ste češće na klupi nego na terenu?
- Tu nemam što reći, to je samo u njegovoj domeni.
A što vi mislite o svojim igrama ove sezone?
- Nisam ni ja zadovoljan, svjestan sam da to nije ono što svi očekujemo, ali i znam da je to daleko od toga što bih doista mogao igrati.
Što vas najviše sputava?
- Nemam kontinuitet utakmica, nikako da uhvatim pravi ritam, a bez ritma je teško odigrati dobru utakmicu. Protiv Bjelovara sam u utorak u Kupu prvi puta ove sezone odigrao svih 90 minuta, do tada ili nisam igrao, ili bih ušao s klupe, ili bih bio prvi zamijenjen. Ne znam zašto je to stalno tako, ali znam da me to sputava.
Vjerojatno bi minutaža bila veća i konstantnija da su vaše igre bolje?
- Tako vjerojatno rezonira svatko, ali bilo je tu nekih stvari koje mi je teško objasniti.
Slušamo vas?
- Protiv Dinama iz Tbilisija budem igrač utakmice, zabijem gol i namjestim drugi. Igramo uzvrat, dobijem zadnjih 13 minuta. Prije toga protiv Vardara u Skoplju dobijem samo 20-ak minuta, svi kažu da sam ih dobro odigrao, u Zagrebu ne dobijem ni minute. Na jednom treningu napravili su mjerenja, koliko je tko pretrčao, kažu mi da sam bio najbolji, da sam super odradio, dođe utakmica, a ja opet na klupi... S druge strane stalno slušam kako bih trebao biti vođa momčadi, kako moram odlučivati utakmice, više zabijati.
Od toga dana nisam probao alkohol
Tri gola i četiri asistencije u 973 odigrane minute nisu uopće loš učinak. Dapače, daleko ste najbolji Dinamov veznjak po statistici. Međutim, vidljivo je i da vrlo malo igrate “desetku”, uglavnom ste na lijevoj strani?
- To je opet stvar trenera i taktike, ali znam da se daleko najugodnije osjećam u sredini terena. Moja je kvaliteta prvih nekoliko koraka, jer imam eksplozivnost, a na krilu se traže duže sprinterske dionice. Tu već nisam tako dobar.
Jeste li ljuti kada ostanete na klupi ili kada vas trener mijenja?
- Mislim da ljutnja nije najbolja riječ koja bi opisala moje stanje, ali pogođen sam kada ne igram. Doduše, na takav je način pogođen svaki igrač koji nije u startnoj postavi, to je normalna reakcija. Pitate li mene, igrao bih sve utakmice svih 90 minuta.
U zadnje vrijeme počelo se po medijima provlačiti da ste pomalo bahat tip, da je sjedenje na klupi u nekim slučajevima bilo odgojna mjera trenera?
- Uh, to mi je grozna stvar, to mi najviše smeta. Meni je tek 19 godina, ništa još nisam napravio u životu, a već se ponašam bahato!? Svaki normalan čovjek će me zbog toga poprijeko pogledati, to je čak i meni jasno, to bih i ja napravio. Međutim, nisam nimalo bahat tip, grozim se takvih, nije bitno koliko im je godina. Volio bih da netko javno dođe i kaže po čemu sam bahat, što to radim na krivi ili na bahati način. Nema treninga na kojem ne dajem sve od sebe, nema te utakmice na kojoj ne želim biti najbolji, na kojoj ne želim pobijediti. Ne dobivam kartone zbog prigovora, nikada nisam napravi incident na treningu, još manje u gradu. Držim da sam običan dečko koji obožava nogomet i kojem je nogomet praktički sve u životu.
U jednom trenutku bili ste prozvani i zbog nesportskog načina života, zbog konzumiranja alkohola?
- Moj je otac neko vrijeme pio, bilo je dana kad je znao i pretjerati. Onda je u 50. godini odlučio da više nikada neće okusiti alkohol. Ja sam toga dana obećao da ga neću okusiti u životu. I nisam ga okusio. Što se izlazaka tiče, jako sam rijeko vani i nikada do nekih kasnijih sati. Toliko o mojem nesportskom životu. Ne znam tko širi priče o mom bahatom stavu ili nesportskom životu, ali to nema veze s istinom. Dapače...
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI