Cristiano Ronaldo je u našem razgovoru djelovao iskren i jednostavan. Imao sam podosta privilegije intervjuirati brojne zvijezde nogometa, i ne samo nogometa, ali Ronaldo je jedan od rijetkih koji je tako koncentrirano slušao svako pitanje i opširno odgovarao. Sve vrijeme gleda vas u oči i nijednom nije pogledao prema satu, nijednom gestom nije odavao da mu je dosta.
Je li to samo tipično profi odrađivanje? Meni se učinilo, i u odgovorima na pitanja o obitelji, životnim nedaćama, odnosu prema novcu i pritisku slave i medija, posebno pričom o svojim prijateljima iz djetinjstva, da je djelovao iskreno. I da, djelovao je normalno za nekog tko živi apsolutno nenormalan život. Govorio mi je sa sjetom kako nikad neće zaboraviti trenutak kad se opraštao od prijatelja na prašnjavom igralištu i kako je možda tog dana zaključeno njegovo neispunjeno djetinjstvo. Trauma odvajanja od kuće i roditelja bila je duboka i nju je, očito, morao popunjavati snovima o karijeri, pa ambicijom i potom trkom za rekordima i uspjesima.
Gotovo točno u sekundu Ronaldo je stigao i odmah je prišao i pomalo me zatekao srdačnošću. Ispričao se za prošli tjedan još jednom i dok smo čekali lift da se spustimo u press-sobu, potrudio se čak pitati kako je bilo na putu, kako je u Hrvatskoj i slično. Od tog uvodnog dijela idućih oko sat vremena Cristiano Ronaldo maksimalno je koncentrirano, ali i pristupačno odgovarao na sva moja pitanja. Jest, bilo je predrasude i s moje strane, jer fama o aroganciji portugalske legende hrani se u medijima na dnevnoj bazi...
- Ah, ljudi misle ono što žele misliti i teško je na to utjecati. Oni koji o meni govore, čine to a da me ne poznaju, procjenjuju temeljem predrasuda, ali se ne zamaram time. Pokušavam biti svoj, onakav kakav uistinu jesam, držeći se uvjerenja koja sam si stvorio kroz život.
Prema vama su, mnogo više prijašnjih godina, oduvijek mnogi bili kritični. Teško ste to živjeli?
- Nije sigurno bilo lako kada te na gostovanjima kontinuirano vrijeđaju, pogotovo kada su mi spominjali majku. Čovjek sam od krvi i mesa, imam svoje probleme i teške trenutke kao svaki čovjek, reakcije i način da se nekako od svega toga obraniš. Istina je da je toga u posljednje vrijeme ipak manje, iako mi i danas štošta uvredljivog dobacuju. Navikao sam se, zreliji sam i iskusniji.
Koju vrlinu najviše cijenite kod ljudi?
- Izuzetno respektiram ljude koji su skromni bez obzira na ono što su napravili ili imaju u životu.
Poznati ste kao veliki humanitarac?
- Zaista ne volim o tome pričati jer kad želiš pomoći, onda nije bitno da to drugi znaju. Pomažem i to činim s čvrstim uvjerenjima, tako sam i odgajan. Moji roditelji su mi od malih nogu govorili da će čovjeku koji pomaže potrebitima Bog uvijek dobrim uzvratiti. Meni je Bog dao sve, zdravlje, prekrasnu obitelj, profesionalni uspjeh, privilegiran sam čovjek. Zato se osjećam jako dobro i u miru sa sobom kada pomognem ljudima kojima je zbilja potrebno. Mi nogometaši smo poznati i ono što promičemo u javnosti ima dobre odjeke i vibracije. Zato je na nama, ali i svim drugim ljudima koji su u mogućnosti, da pomognemo onima koji nisu imali sreću kao i mi.
CIJELI RAZGOVOR S JEDNIM OD NAJVEĆIH NOGOMETAŠA SVIH VREMENA MOŽETE PROČITATI U DVOBROJU SPORTSKIH NOVOSTI.