Zaključak je gotovo jedinstven, Franko Andrijašević ponajbolji je igrač dosadašnjeg dijela HNL-a. Ofenzivni veznjak koji je ponikao u Hajduku na Rujevici je dočekao priliku za potpunu potvrdu igračke kvalitete koju neosporno posjeduje. Ambiciozna sredina i kvalitetna momčad kao da su bili okidač da se Andrijašević prometne u vođu riječkog pohoda prema naslovu prvaka. Ne samo zbog golova kojima je potpisao posljednje tri pobjede, veći i uloge u momčadi koju mu je namijenio Matjaž Kek.
Andrijašević je na Rujevici razigravač i strijelac, ali sam kaže samo jedan od kotačića u riječkom mehanizmu.
- Lijepo je to čuti i pročitati pohvale, lagao bih kada bih rekao da ne gode, ali naglasak je na momčadi. Svi smo mi zajedno zaslužni za ovo što se događa klubu i svakome od nas pojedinačno. Nisam samo ja Rijeka, Rijeka smo svi mi zajedno i zato bih volio da se ističe i moje suigrače. Nogomet nije tenis, to što mi pokažemo subotom ili nedjeljom posljedica je rada od gospođa koje čiste svlačionice pa do predsjednika.
Slažemo se, ali zadržimo se još malo na vašim igrama. One zapravo nisu novost, i prošle sezone ste u Lokomotivi igrali na visokoj razini, zabijali puno golova, ali sve je nekako prolazilo “ispod radara”.
- Veličina kluba i rezultati koje imamo sigurno su razlog što je fokus sada na meni. O Lokomotivi se rijetko kada piše osim kada su u Europi, mi se sada borimo za prvo mjesto pa su i te moje igre medijski malo bolje popraćene.
Je li Andrijašević danas u Rijeci bolji igrač nego što je bio u Lokomotivi?
- Mislim da jesam, da sa sam napredovao. Zbog treninga koji mi odgovaraju, zbog suigrača s kojima se odlično slažem i na terenu i van terena. Kada se te stvari poslože u takvom jednom ambijentu, možeš samo napredovati.
Nije vam strano zabijati bivšim klubovima, pogodak Hajduku na Poljudu niste slavili, sada ni protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj. Hoće li isto vrijediti i za Dinamo kada i ako se dogodi?
- S Hajdukom i Lokomotivom sam stvarno vezan. U Hajduku mi je, bez obzira na sve, bilo stvarno odlično, u Lokomotivi je smo bili prava momčad, od prvog dana sam bio sjajno prihvaćen. Ne kažem da u Dinamu nije tako, ali s tim klubom se nikada nisam povezao. Nisam nikada dobio pravu priliku, stalno se pričalo da se na mene računa, a ja bih svaki prijelazni rok ostao u Lokomotivi, tako da ako zabijem pogodak protiv Dinama mislim da ću ga proslaviti.
Zato sada sa zadovoljstvom gledate na ljestvicu i Dinamo koji je na minus šest.
- Sigurno da je gušt što smo ispred Dinama. Kada te netko smatra nedovoljno dobrim, a ti vjeruješ u sebe, onda znaš da ćeš dočekati neku svoju zadovoljštinu. Ne kažem da sam je ja već i dočekao, ali osjećam da mi se neke stvari vraćaju u životu, što kroz rezultate Rijeke, što kroz ovo što proživljavam uz sjajne suigrače.
I Rijeka će, po svemu sudeći, u skupinu s Hajdukom i Lokomotivom, dolazak na Kvarner pokazao se punim pogotkom.
- Od treninga, suigrača, atmosfere, nakon dvije godine napokon imam i navijače… Čovjek se jednostavno dobro osjeća kada sve funkcionira na pravi način, nema nervoze, tenzija, zamaranja, hoće li doći plaća ili zašto igramo pred praznim tribinama. Sve je podređeno igračima, Rijeka pokazuje da je na pravom putu i mislim da će u budućnosti samo rasti.
Kroz medije su se spominjale dosta inozemne ponude, ranije Kina, ljetos Izrael… Niste željeli pod svaku cijenu otići van iz HNL-a?
- Veliku ulogu imala je i obitelj, supruga i kćer, na njih moram gledati i važno mi je da se oni dobro osjećaju kada dođem kući nakon treninga. Ponuda iz Izraela bila je ozbiljna, ali imao sam osjećaj da Rijeka može biti pravi potez.
Na kraju krajeva, Rijeka se pokazala i dobrim izlogom, mnogi su s Kantride i Rujevice otišli u jače klubove.
- Ja u ovome trenutku ne razmišljam o tome. Kada sam bio mlađi i neiskusniji, gledao sam da se treba prodati u inozemstvo, ali s vremenom sam shvatio kako je važno biti tamo gdje se dobro osjećaš. A sve ostalo će onda kad-tad doći. U ovom se trenutku ne zamaram transferom, želim što više napraviti s Rijekom, iskorak na ono što je do sada napravljeno, i na to sam fokusiran.