Marko Livaja zabio je dva gola Valenciji, odjeknulo je početkom tjedna. Otkud je on izronio, pitali su se mnogi. Jer Livaja iza sebe ima dvije godine muka, za Rubin i Empoli ukupno je samo dvaput tresao mrežu u tom razdoblju. Doista, veseli golgeterski povratak 23-godišnjeg centarfora jer dovoljno je mlad tek krene u pravu karijeru. I on tako gleda.
- Da, Las Palmas je moj novi početak, vjerujem da prave godine tek stižu - kazao nam je Livaja, o kojem mediji nisu prestajali brujiti kad se sa 16 godina iz Hajduka otisnuo u milanski Inter. I započeo epopeju čiji rasplet još ni danas nije izvjestan.
- U Rusiji je problem bila ozljeda trbušnog zida, cijelu sezonu je trajao oporavak. U Italiji sam nešto igrao, pa nisam, a bez kontinuiteta nije lako. Sigurno je da sam u te dvije godine dosta izgubio.
Zvao me Helguera
Kako ste došli do Španjolske? Je li vas iznenadilo što ste se pojavili u Primeri?
- Malo me iznenadilo. Zvao me sportski direktor Luis Helguera, on je igrao u Italiji i prati Serie A, pitao je bih li htio doći, na kraju smo našli zajednički jezik. Imao sam još ugovor s Rubinom, ali raskinuo sam ga. Što se tiče Kazanja meni je tamo bilo super, upoznao samo puno novih, dobrih prijatelja, jedino što me sreća nije popratila. Ništa loše nemam za reći o boravku u Rusiji.
U Italiji ste sve znali, kao i svi vas, je li povratak na Apenine bio dobra odluka?
- Uvijek je teško doći u Serie A na posudbu jer oni nemaju od vas nikakve koristi. Logičnije im je forsirati vlastite igrače nego stavlja nekoga tko nakon šest mjeseci odlazi.
U Španjolskoj igraju najbolji hrvatski nogometaši, i to je najjača liga, a krenuli se odlično.
- Dosta je to drugačija liga od talijanske i ruske. Mnogo se toga bazira na lopti, svaki igrač ima prostora driblati i pokazati što zna. To je nemoguće u Italiji gdje su obrane, moram čak reći perfektne. U Primeri se igra lijepo, s dosta prilika, eto u ponedjeljak s Valencijom moglo je završiti na njihovu stranu, ali nas je pomazila sreća i dobili smo 4:2. Volim takav nogomet, napadački. Nisam imao nikad prije priliku igrati stilom koji mi više paše nego talijanski.
Iako ste vi centarfor kaznenog prostora kojem je posao tresti mreže. Jeste li si postavili neki cilj?
- Nisam nikakav osobni cilj postavio, trebam nastaviti raditi. Moram tako zabijati cijelo prvenstvo.
Pa onda, jeste li nezadovoljni gdje se ovog časa nalazite u karijeri? Kad se sjetimo kako je krenulo s Interom...
- Nemam zašto biti nezadovoljan. Otišao sam van sa 16 godina, ovo mi je šesta sezona da igram profesionalni nogomet, malo koji igrač sa 23 godine (koje će napuniti ovog petka!) ima tako dugi staž. Stvarno nisam nezadovoljan, sve ima svoje zašto, nemam za čime žaliti.
U redu, ne žalite, ali u javnosti se očekivalo da ćete danas biti reprezentativac.
- Mislim da je Las Palmas šansa da napravim taj korak dalje, da se pokažem svima, pa ako me bude trebala reprezentacija zvat će me. Ja ću sve dati od sebe, na izborniku je da odluči.
Griješio sam
No, kad novinari u Hrvatskoj, pa i Italiji, pišu o vama svako će navesti da ste problematičan igrač, nabrojiti gdje ste se i s kojim igračem ili trenerom posvađali, zakačili...
- Pa dobro, stalno se pišu isti naslovi na temelju jedne-dvije situacije koje su se dogodile u Atalanti prije 3-4 godine. Tada sam bio još mlad, i to vjerojatno sada sa 23 godine ne bih napravio. Međutim, i dalje me se tretirao kao da nije prošlo toliko vremena, nitko neće pogledati da poslije nisam načinio nikakav incident.
Još prije dvije godine kazali ste nam da je to iza vas, da ćete na drugačiji način voditi karijeru. Znači li to da ste se smirili, da ne reagirate tako burno?
- Da, svakako, jesam sigurno. Skupio sam iskustva, što mi je trebalo, svakome je potrebno. Prava je šansa da odem na višu razinu. U odličnom sam gradu, ljudi su me super prihvatili, od trenera, predsjednika, sportskog direktora, suigrača, navijača, pružaju mi sve najbolje da pokažem što znam. Jedno je sigurno, ovdje sam sretan.
Možemo dosta
Las Palmas je doveo Kevina Princea Boatenga i još neka pojačanja.
- Prošle sezone bili su na 11. mjestu, vjerujem da možemo dosta napraviti, osim 2-3 kluba s vrha, koji su stvarno među najboljima na svijetu, svi drugi su podjednake snage.
Kome biste najradije zabili?
- Realu.
Zato što navijate za Barcelonu?
- Ne, ne navijam, nego imam dosta prijatelja koji navijaju za Real, samo zbog toga.
Modrić i Kovačić neka vas se paze...
- Da - zaključio je Livaja.